Lažni prorok Bergoglio slavi deset godina svoje okupacije Svete Stolice, pa tako daje raznorazne intervjue. Tako je za argentinski medij Perfil dao intervju u kojem je rekao kako Pakao nije mjesto nego je stanje srca i stav prema životu.
Novinar je pitao Bergoglija: – Kakvo je vaše vlastito tumačenje Pakla i Raja, i što se događa s ljudima koji odu u Pakao, a što s onima koji odu u Raj?
Bergoglio je dao tipični dugački, uvijeni odgovor u kojem je između ostalog rekao: – Pakao nije mjesto. Pokušao je zanijekati postojanje Pakla kao konačnog odredišta prokletih duša kako naučava Katolička crkva. Rekao je:
– Da netko ide na posljednji Sud i vidi lica onih koji idu u Pakao, uplašio bi se. Kad čitate Dantea, uplašite se. Ali to su medijski prikazi.
Zatim je pokušao objasniti Pakao jednostavno kao stanje uma i životni stav kroz koji ljudi prolaze dok su na Zemlji:
-Pakao je stanje, postoje ljudi koji žive u paklu neprekidno.
Objasnio je da su to oni koji stvaraju svijet loše ili bolesne samoreferencijalnosti, i u konačnici žive u Paklu.
Poput mnogih newagera Bergoglio naučava da Pakao nije konačno odredište prokletih, štoviše postavlja se kao da je to nekakva bajka i priča za malu djecu, te plasira poznatu floskulu da je Pakao ustvari nešto što ljudi prolaze u ovom životu kad nisu okej:
– Pakao je stanje, to je stanje srca, duše, odnosa prema životu, prema vrijednostima, prema obitelji, prema svemu. Ima ljudi koji žive u Paklu jer ga traže, ima drugih koji ne žive, koji pate. A tko ide u Pakao, u taj Pakao, u to stanje? Oni već žive odavde.
Sjetimo se, prije nekoliko godina Bergoglio je u intervjuu za La Repubblica također nijekao Nauk o Paklu tvrdeći da loše duše ne idu u Pakao nego jednostavno prestaju postojati. Tada je vatikanski ured za javnost pokušao umanjiti štetu te su zanijekali te izjave. No, ovoga puta nema nijekanja. Žaba je očito dovoljno skuhana pa Bergoglio može slobodnije pričati.
Treba li čuditi da Bergoglio naučava kako Pakao kao odredište osuđenih duša ne postoji? Ne. To je logična posljedica bergolijanskog umanjivanja težine grijeha i posljedica grijeha, te općenito njegove relativizacije katoličke Vjere. Čak je i prije četiri dana, na audijenciji 15. ožujka rekao:
– Tko je važniji u Crkvi: časna sestra ili obična osoba, kršteni ili nekršteni, dijete ili biskup? Svi su oni jednaki, svi smo mi jednaki.
Ako su jednake krštene i nekrštene duše, zašto bi se ljudi uopće krstili. I kako su uopće nekrštene duše članovi Crkve? Očito da je Bergogliju sve to irelevantno. Pa ako Pakao kao mjesto vječne osude ne postoji – zašto bi mu bilo relevantno?
Niže donosimo relevantnu Isusovu poruku iz Knjige Istine.
- VRLO BRZO ĆE PAKAO BITI SLUŽBENO PROGLAŠEN MJESTOM KOJE NE POSTOJI
Nedjelja, 12. siječnja 2014., 20:28h
Moja predraga kćeri, da nije Mene, Isusa Krista, Koji govorim svijetu u ovo vrijeme, mnoge duše nikada ne bi ušle kroz Vrata Raja.
Tolike mnoge nezahvalne duše više se ne pokoravaju Mojim Zakonima i tako one stvaraju svoje vlastito tumačenje, koje Ja smatram odbojnim. Pravila koja se odnose na Istinu, dana su kao Dar čovječanstvu, kao sredstva koja će omogućiti čovjeku da zasluži pravo na Spasenje. Zar ne znate da ne možete živjeti po svojoj verziji Zakona Božjih i zatim očekivati da uđete u Raj?
Čovjekova oholost prevladala je duh poniznosti. Čovjek više ne služi Bogu na način na kojim mu je zapovjeđeno. Umjesto toga, on stvara, iz svoje vlastite mašte, viziju onoga za što vjeruje da je Raj. Danas, nijedan Moj sluga – oni koji su postavljeni da Mi služe – uopće ne spominje postojanje pakla. Sam spomen riječi pakao posramljuje Moje posvećene sluge, jer se boje ismijavanja s kojim bi se morali suočiti od strane sekularnog društva, koje je zavedeno. Pakao je dom mnogim jadnim dušama i koliko Me boli vidjeti kako bezazlene duše poniru u ponor užasa, u trenutku kada udahnu svoj posljednji dah.
Božjoj djeci sada mora biti rečeno o hitnosti molitve za duše koje su slijepe za Istinu. Vrlo brzo će pakao biti službeno proglašen mjestom koje ne postoji. Dušama će biti rečeno da će svoj Božjoj djeci, samo kada žive razborite i dostojanstvene živote – bez obzira da li vjeruju u Boga ili ne, biti dan Vječni Život. Ali to će biti laž. Nema povratka iz pakla. On je za vječnost.
Mnoge duše koje su Me pred svijetom odbacivale, i privatno i javno, venu u paklu. Njihovo gorko žaljenje još je gore zbog njihove strašne, bolne patnje i mržnje sotone. Jednom u paklu, sotona im se otkriva u svim njegovim zlim i ogavnim oblicima, a njegova mržnja prema njima ispunjava ih svakoga trenutka. Njihovo gnušanje prema njemu, u sebi – istoj Zvijeri kojoj su odavali štovanje tijekom svojih života na Zemlji – uzrok je većine njihove boli. Ali, njihova odvojenost od Mene i bol tame koju proživljavaju su to što im pričinja najveću muku.
Svaki čovjek koji vam kaže, u Moje Ime, da pakao ne postoji ne zanima se da vam pomogne spasiti vašu dušu. Kada ste uvjereni da pakao ne postoji, onda pogrješno pretpostavljate da je grijeh nevažan.
Vi ne možete služiti Meni, ako vjerujete da grijeh ne postoji. Vi ne možete živjeti veličanstveni Vječni Život u Mome Kraljevstvu, ako ne zatražite od Mene da vam oprostim vaše grijehe. Ovo je bit novoga, uskoro uvedenoga naučavanja koje ćete biti prisiljeni progutati. Tada ćete biti zavedeni da zanemarite pripremu vaše duše za Veliki Dan Gospodnji, kada Ja dođem potvrditi vas kao Moje.
Ja vam govorim ovo kako bih vas upozorio – ne da vas zastrašim. Ja vas molim da prihvatite grijeh kao dio vaših života, ali vam nalažem da nastavite izbjegavati sedam smrtnih grijeha, jer čineći tako, vi ćete biti u Mojoj Milosti. Vi morate uvijek ispovijedati vaše grijehe. Ovo činite svakodnevno. Govorite sa Mnom i zatražite od Mene da vam oprostim. Za one od vas koji ne možete primiti Sakrament Ispovijedi – one koji slijede mnoge vjere i religije – onda morate prihvatiti Dar Potpunog Oprosta koji sam vam Ja dao.
Brinite se za vašu dušu, jer vaša duša je ta koja će živjeti vječno. Vi ćete živjeti na samo jednom od dva mjesta u vječnosti – u paklu ili u Mome Kraljevstvu.
Vaš Isus