Evo jedan primjer. Nakon prošlotjedne Bergoglijeve izjave o tome kako treba prihvatiti sodomiju, jedan katolik svjedoči o svome bratu koji je podlegao grijehu sodomije i majci koja je godinama molila za njegovo obraćenje, sve dok nije čula Bergoglija kako govori i tada prestala moliti za sina sodomičara.
Da, reći će mnogi, Bergoglija treba prihvatiti kao papu, ali mu se treba oduprijeti. To je taj šizofreni stav, koji u praksi ne hoda. Isus je rekao: „nijedna kuća, što je u sebi razdijeljena, ne može postojati“. To je koncept prihvaćanja „oca zlostavljača“ zbog kojeg su na kraju napustili Katoličku crkvu i oni koji su ga propagirali.
Sveti Franjo u svom proroštvu poziva da slušamo Boga, a ne čovjeka, jer će nam Krist poslati zatirača, a ne dostojnog pastira. Bit našeg današnjeg iskušenja vrti se oko naše navezanosti na izvanjske znakove Crkve i na njene posrnule zemaljske predstavnike koji su izdali Krista, umjesto da slijedimo Krista i činimo ono što Bog traži od nas. Isti taj ispit imala je Crkva prilikom Kristovog prvog dolaska. Oni koji su bili navezani na sanhedrin odbacili su Krista, pa tako i oni koji su navezani na današnji sanhedrin odbacuju Krista. Jer današnji sanherdin kojeg predvodi Jorge Bergoglio isto tako odbacuje Krista. Odbacuje Kristovo učenje o svemu, pa tako u ovom posljednjem ispadu odbacuje nauk vjere o grijehu sodomije za kojeg on usputno priznaje da je grijeh, ali ga tretira kao kakav laki grijeh (doslovno ga uspoređuje s nedostatkom ljubavi) a ne grijeh koji vapi u Nebo za Božjom kaznom, te zabranjuje kažnjavanje sodomije i njenu kriminalizaciju, iako je sv. Pavao propisivao smrtnu kaznu za sodomiju:
Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja… Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine (Rimljanima 1).
Vidite u kolikom su samo kontrastu ove riječi iz Biblije sa u najbolju ruku mlakim tonovima koje čujemo od današnjih pastira (i to onih koji nisu istinski vukovi). Mi katolici znamo koliko je strašan Posljednji Sud i to da se samo manji broj ljudi spašava. A kad znamo da je ta realnost puno gora od onog što si mi u ovom svijetu umišljamo (jer sotona želi da po tom pitanju budemo neopravdano optimistični), kako onda možemo tolerirati zaglušujuću tišinu 99,9% kardinala Crkve kada je u pitanju ova kriza bez presedana u njenoj povijesti. Kad znamo da je tako i kad znamo da je ogroman broj tih istih biskupa imenovao mason Baggio, kako se onda može itko od nas povoditi kardinalskim primjerom po pitanju je li Bergoglio papa ili ne? A, upravo to je glavni argument mnogim, mnogim pravovjernim katoličkim komentatorima, da u ovom trenutku ipak kažu da će oni dok ne čuju od kardinala drukčije smatrati da je Bergoglio njihov papa. Jer, eto, kardinali su ipak vidljiva Crkva, kao što je Bergoglio vidljivi papa.
Samo… jesu li oni Crkva? Jesu li ti vukovi u ovčjem runu hijerarhija Kristove Crkve? Kada na bojišnici u jednoj vojsci pola postrojbi dezertira i krene se skupa s neprijateljem boriti protiv ostataka te iste vojske – jesu li oni i dalje ta vojska ili su sada neprijatelj? Recimo da i dalje nose odore stare vojske dok se svesrdno bore protiv nje. Jesu li dio stare vojske ili su njen neprijatelj? Upravo to mi danas imamo. Na generalskom mjestu naše vojske je došao general neprijateljske vojske i vodi našu vojsku da se bori protiv nas. Istovremeno, među nama je svađa. Neki od nas kažu da je on naš general još uvijek, mada nas svom silom tuče i mnoga braća su već poginula. Što na takav stav reći? U većini vojski osoba koja tako govori bi bila izvedena pred vojni sud, a u mnogim vojskama i pred strjeljački vod, jer se objektivno radi o nezamislivom činu rušenja morala u vojsci koja je vrlo nezavidnoj situaciji i gdje je moral u trupama ključ da se spriječi rasipanje.
Crkva nas uči da smo mi na zemlji Crkva Vojujuća. Vide li, dakle, oni koji imaju ovakav stav koliko on zapravo pomaže paklenim vratima da nadvladaju Crkvu? Gospodine, molimo te, smiluj se da progledaju!
“et ideo PECCAT quicumque eorum missam audit vel ab eis accipit sacramenta” (S.Th. III, q.82, a.9)
Prema Tomi Akvinskom u grijehu su i svi oni koji su u zajedništvu sa heretikom.