Francuski biskupi napali limit na 30, a kod nas se preko veze upada među 25

Došla je i tužna nedjelja, 29. studenog 2020. još jedan sramotni dan u recentnoj povijesti sotonskih napada na Svetu Crkvu Katoličku u Hrvatskoj putem bezbožnih „korona-zakona“ koje podržavaju Jude unutar same Crkve.

Odnarođena i bezbožna hrvatska vlast donijela je sramotni sotonski zakon kojim ograničava broj vjernika na Svetoj Misi na svega 25 ljudi i to na sam početak Došašća Našeg Gospodina Isusa Krista. Neki su očajnički pokušali reći kako će se to razriješiti tako što će se povećati broj Misa. No, bilo tko, tko se imalo razumije u matematiku, lako će shvatiti da se radi o floskuli i da ova „mjera“ ima katastrofalan učinak na spas duša.

Mjera predstavlja onemogućavanje Mise za 95% vjernika

Naime, prosječne župe u hrvatskoj broje 2.000 do 3.000  vjernika. Kako je nakon Drugog vatikanskog sabora svuda u Europi opao broj svećenika, danas u Hrvatskoj na jednu župu u prosjeku ide otprilike jedan svećenik. Broj Misa nedjeljom varira, u većim gradovima nedjeljom budu prosječno po četiri Mise, ali tu su i puno veće župe od hrvatskog prosjeka. U većini prosječnih i manjih mjesta slavi se po jedna ili dvije nedjeljne Mise. Kad bi se to povećalo na prosječno 4 nedjeljne Mise na razni cijele Hrvatske (što zvuči strašno ambiciozno) to bi značilo da svega 100 župljana može nedjeljom doći na Svetu Misu. Pošto u pravilu jedan svećenik pokriva jednu župu, 4 Mise uz ispovijedi i druge obveze zvuči jako zahtjevno za ostarjeli hrvatski kler, te bi ovo zaista bio teoretski maksimum. Ali čak i u tom slučaju nakon Plenkoviće zabrane svega 100 od prosječno 2.500 župljana bi moglo doći na nedjeljnu Svetu Misu. Dakle prema ovoj zabrani teoretski maksimum prosječne hrvatske župe je takav da bi jedva 4% župljana moglo udovoljiti dolasku na Svetu Misu.

U stvarnosti postotak je vjerojatno puno, puno manji. Možda 1% ili 2% vjernika. Što to znači za spas duša naši svećenici jako dobro znaju, kao što znaju i kolika je to pobjeda za sotonu. A živimo u vremenu Armagedona, posljednje bitke za duše. Netko će platiti za veliki broj izgubljenih duša. Svećenik odgovara za duše iz svoga stada. Župnik polaže račun za svoju župu. Biskup za svoju biskupiju.

Sjetimo se, obveza dolaska na nedjeljnu Svetu Misu (i smrtni grijeh ukoliko se ne dođe) potječe još od vremena prve Crkve, kada su kršćani morali riskirati svoj život dolazeći na nedjeljnu Misu, jer se to protivilo sotonskim zakonima Rimskog Carstva. Eh, upravo smo se vratili u takvu situaciju. Današnje Rimsko Carstvo – Europska Unija ovakvim sotonskim „mjerama“ zabranjuje Treću Božju Zapovijed.

„Korona-zakoni“ i sveopće cijepljenje direktno napadaju spas duša i konačni cilj im je depopulacija Zemlje i maksimizacija populacije Pakla. Isto kao i cilj sotone, njegovog utjelovljenja – antikrista i antikristove preteče – lažnoga proroka.

Kod nas 25 „izabranih“ ulaze „preko veze“

Kako na to odgovara svećenstvo? Na zaista različite načine. Tužna nedjelja 29. studenog pokazala je to. Od vjernika dolaze tragični izvještaji o tome što se događalo u pojedinim crkvama. Čuli smo od vjernika da su pošli na nedjeljnu Misu u svoju župnu crkvu, gdje su ih dočekala zatvorena vrata i pred njima maskirani pripadnici „korona-policije“ ili nekakvi izbacivači. Tko je te ljude pozvao? Nisu valjda svećenici? Ako nisu svećenici, otkud su se pojavili i je li moguće da župnik nije znao za njih?

Čuli smo da su se pred nekim crkvama stajale velike grupe razočaranih vjernika kojima su takvi „izbacivači“ branili ulaz u crkvu pod izlikom da „ima već dovoljno vjernika u crkvi“.  Zar Bog može imati „dovoljan“ broj onih koji ga slave?

Čuli smo i za žalosne primjere da neki svećenici šalju pozivnice odabranim vjernicima koji će popuniti kvotu od 25 osoba preko reda. Da takve osobe preko veze potajno ulaze u crkve stražnjim ulazima u dosluhu s njihovim klerikalnim insajderima.

Hoćemo li to sada u Hrvatskoj imati nepotizam i korupciju i za mjesto pred Božjim oltarom?

Čuli smo isto tako i za kojekakve moderne udbaše i đavolje tekliće koji upadaju u crkve vjernih i hrabrih svećenika koji prkose bezbožnim mjerama i prijavljuju ih. Čuli smo za novinare sotonskih listova koji gladni svećeničke krvi hodaju okolo i snimaju „kršitelje mjera“. Čuli smo i za babe kojima je sotona strahom pomutio mozak i koje isto tako prijavljuju svećenike biskupima.

Vidite li što se događa? Dakle naši biskupi su kod proljetnog zaključavanja poručili da Bog nije na prvom mjestu, nego je negdje na četrnaestom ili petnaestom, nakon trgovina koje prodaju hranu za pse i mačke. U skladu s tim sada nam poručuju da za slavljenje Boga treba imati „štelu“ ili se pribilježiti (sutra će valjda i ulaznice prodavati) kao što se inače radi u drugim svjetovnim djelatnostima.

 

Europski primjeri kako postupaju pravi pastiri

S druge strane imamo divne primjere iz Engleske i Irske, gdje hrabri pastiri u tajnosti slave Boga usprkos sotonskim zabranama svjetovnih vlasti.

Imamo promjer Države New York, gdje su katolički biskupi i predstavnici židovske zajednice tužili tamošnjeg guvernera koji je uveo ograničenje na 10 do 25 ljudi. Tamo je, Bogu hvala, Vrhovni sud presudio u korist biskupa i ukinuo sotonsku zabranu.

Imamo primjere hrabrih francuskih biskupa koji su se usprotivili ograničenju na 30 osoba u crkvi, tužili njihovu vladu na sudu, te je, Bogu hvala, sud donio odluku u njihovu korist i ukinuo sotonsku zabranu.

A kod nas imamo našeg Nerona Plenkovića koji je ograničio na još manje ljudi nego u Francuskoj, a naši biskupi ne samo da šute nego još tjeraju vjernike da kao Božje Zapovijedi slušaju sotonske „mjere“ civilne zaštite koja sikće protiv Boga.

Kaptole, sjeti se nedjeljnog jutra 22. ožujka ove godine!

Neka te kljasti tornjevi zagrebačke prvostolnice podsjete na kojem točno mjestu Bog treba biti!

Sveta Crkva Katolička, Istinska Crkva Božja, sada se polako opet vraća u katakombe. Odakle je ponikla, tu će i dočekati Zaručnika. Izvan toga samo je vječni plač i škrgut zubima.

2 komentara

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *