I dok svijet uranja u prve dane 2022. godine sa čudnim spojem strepnje i usiljenog i razularenog slavlja, mi ulazimo u ovu godinu bez straha i uz neopisivi mir i radost znajući da smo još jednu godinu bliži Njegovom dolasku.
Lijepo je biti utvrđen u vjeri dok uviđamo kako je i prethodna godina donijela ostvarenje bitnih događaja koje nam je Isus navijestio u Knjizi Istine. To u nama budi osjećaj ponizne zahvalnosti i spokojnosti.
Osobno moram reći da prije 2021. nisam razumio Isusa kada je govorio kako će kroz sveopće cijeljenje zla skupina osobito ciljati na djecu. Prije godinu dana svi su govorili o „pandemiji staraca“ koji su najviše ugroženi tzv. koronom i to je sve što je u tom trenutku bilo pred očima, pa mi tada Isusove Riječi nisu imale smisla. No, sada itekako vidimo što su te Riječi značile, a naše ulice odjekuju povicima „ne damo vam djecu“.
U 2022. ulazimo u jeku ostvarenja i drugih proročanstava: zavođenje diktatura, medijske cenzure, provođenje genocida, priprema svjetskoga rata i rat u Crkvi uperen protiv Svete Mise – za sada u obliku progona Tradicionalne Latinske Mise – Mise vjekova. No, ovi događaji nas ne plaše. Znali smo za njihov dolazak, pripremali smo se i znamo da to mora proći. A znamo i što slijedi nakon toga. To su porođajne muke svijeta koji nestaje i iz kojeg se sada rađa Nova Era Mira i Vladavina Krista.
Zato ne gledamo u ove događaje sa zebnjom nego u njima vidimo svoju pripremu za neizbježni susret s Kristom. Nikakav progon, nikakva zla vlast, bolest, niti rat ne mogu nas odvojiti od Krista. Dapače, patnja nas još više utvrđuje i sjedinjuje s Kristom.
Jedino grijeh može nas odvojiti od Krista. Učvrstimo se zato u Vjeri i iskoristimo ovo vrijeme, ovo zatišje pred buru, u meditaciji s Isusom pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Njegujmo tišinu našega srca dok je sjedinjeno s Presvetim Srcem, tišinu koja nadilazi buku ovog prolaznog svijeta.