Taman kad smo pomislili da je završio cirkus plandemije i da je napokon došlo doba da se dostojno proslavi Dan Božje Muke sa svih strana stižu grozne vijesti o onima Hrvatima kojima je korona još uvijek važnija od Isusa.
Još u srcu boli rana i spomen na pretužni Uskrs 2020. godine kada je 99% hrvatskih svećenika šaptom palo na ispitu Vjere, čast hrabrim iznimkama poput don Josipa Delaša. Čovjek bi pomislio da su naši svećenici naučili lekciju od tada i da im više nikada ne će pasti na pamet ići Judinim stopama, osobito u ovo Uskršnje doba. No, kriva je to pretpostavka. Bog je otvrdnuo srca izdajnicima svojima i zatvorio im oči.
Veliki petak je jedan dan u godini kada u najvećoj poniznosti trebamo pokazati našem Spasitelju štovanje i zahvalnost za strašnu žrtvu koju je podnio. A mi Mu ni poljubac ne možemo uputiti dok On visi na križu!? Zašto? Zato jer se još uvijek bojimo korone i nju štujemo više od Isusa! Katolički svećenici na mnogim mjestima brane puku da ljubi Sveti Križ, stari običaj koji predstavlja središnjicu Velikog Petka kada se treba pokloniti i poljupcem zahvaliti Spasitelju Koji je umro za nas.
Ni toliko Mu dužnog poštovanja ne mogu ukazati. Nije im važna Isusova žrtva. Koja je korist što Ga ti svećenici svojim riječima štuju tijekom cijele godine, kad u ključnom trenutku ne mogu kleknuti i poljubiti Njegovo raspeto Tijelo ili dopustiti vjernicima da tako štuju svoga Spasitelja, onako kako su to vjekovima činili njihovi stari?
Džaba sve silne propovijedi tokom godine i mudre riječi, kada sve padne u vodu na prvom iskušenju, kao što je palo u vodu za Uskrs 2020. Na muci se poznaju junaci. Neki su s Isusom pod Križem na Kalvariji, a neki broje svojih trideset srebrnjaka. I Juda je tri godine hodao s Isusom, ali Mu je u ključnom trenutku “zabio nož u leđa”.
Čujemo da je najgore u Zagrebu. Tu je moć, tu je novac. Tu vlada sprega državne i crkvene masonerije, tu se očituje snaga hrvatskih pozemljara. Žalosno je da se tu najviše štuje idol korone i to ponajviše u crkvama. I svećenici i vjernici. Još uvijek se mahom pričešćuje na ruku, još uvijek svećenici u najsvetijem trenutku kaljaju ruke antiseptikom da ih Isus ne bi zarazio. Klanjaju se rulji koja Ga je došla gaziti.
I tamo gdje je bio neki biskup nema ljubljenja Križa. Kao da je najveće otpadništvo što je veća razina hijerarhije. Njima je najteže izabrati Isusa umjesto lažnog proroka Bergoglija.
I Juda je izdao Isusa, a on Ga je barem poljubio, a ti ljudi ne mogu ni toliko.
Kako će ti ljudi preživjeti velika iskušenja koja su tek pred nama? Jedno takvo približava se skorim završetkom sinode iz pakla. O raspeti Isuse, oprosti im jer ne znaju što čine!
Tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim. (Lk 12,9)