U nastavku donosimo pisanje portala hrvatske masonerije o žalosnoj epizodi inače pravovjernog kardinala Franje Šepera, inače nasljednika kardinala Stepinca.
Šteta Šeperovog pisma iz 1974.
Među „povijesnim“ dokumentima koje slave masoni je i jedno pismo kardinala Franje Šepera. Podsjetimo, Šeper je nasljednik kardinala Stepinca, te je 1968. godine bio imenovan za prefekta Kongregacije za nauk vjere. Zanimljivo je da je Šeper, ni dva mjeseca nakon što će postati prefekt episkopatima uputio anketu o masoneriji. Slijedećih nekoliko godina Kongregacija će pod Šeperovim vodstvom zasjedati i savjetovati se s biskupima o stavu prema masonima.
Sredinom 1974. godine Šeper je uputio pismo kardinalu Krolu iz Philadelphije u kojem se nije jasno odredio protiv masonerije, kao što je to bio stav Crkve do tada. Šeper je između ostalog rekao kako je dobio „vrlo različite odgovore“ biskupa po pitanju masonerije, te da Crkvene kanone treba tumačiti da se kazne odnose samo na ona masonska „udruženja koja su se zaista urotile protiv Crkve“.
Tako je najednom ispalo da postoje „dobri“ masoni i „loši“ masoni koji su se „zaista urotili protiv Crkve“. Čak i da je postojala takva podjela, naravno da je u praksi bilo nemoguće dokazati koje su masonske organizacije „zaista protiv Crkve“. Baš kao što danas bergolijanci koriste izjave lažnog proroka da ih interpretiraju u još otrovnijem tonu, tako se dogodilo i sa Šeperovim pismom, pa je delegirano pojedinim biskupskim konferencijama da donesu sud o pojedinim masonima. Tako je ovo pismo otvorilo put raznim neprijateljima da se infiltriraju u Crkvu.
U Šeperovu obranu ovdje ćemo iznijeti jedan drugi izvor, Ivana Mužića, vrsnog poznavatelja masonerije, inače oca vrijednog svećenika, don Josipa Mužića. Svega dva mjeseca prije svoje smrti, kardinal Šeper je na zasjedanju Kongregacije za nauk vjere iznio rezolutan stav protiv masonerije:
Njemački su biskupi dugim, ako se ne varam, šestogodišnjim, veoma pomnim proučavanjem došli do određenoga, takoreći novog viđenja masonske sljedbe, odnosno pogibeljnosti masonske sljedbe, jer dosad se uvijek radilo o spletkarenju protiv Crkve, odnosno protiv države, a sada mnogi među nama govore: ‘Ne rovare, prema tome mogu biti članovi Katoličke crkve’. Tu moramo biti veoma oprezni. Danas možda ne spletkare toliko jer su već dosta spletkarili i nemaju više šta rovariti… Njemačka je biskupska konferencija… došla do uvjerenja, valjda ne griješim, čvrstoga i razumnoga, da se najveća pogibelj sastoji u zastranjenju od katoličkog nauka i iz toga zastranjenja izvire i samo rovarenje protiv Crkve, a ono se sastoji u apsolutnom relativizmu, zbog čega se odbacuje svaka dogma, dogmatizam, itd… Dakle, taj je mentalitet apsolutno suprotan kršćanskom mentalitetu i iz takva mentaliteta, to je istinska osnova, potječe spomenuto rovarenje protiv Crkve.
Šeper je tada donio razjašnjenje njegovog pisma iz 1974. godine u kojem je opet nedvosmisleno osuđeno djelovanje masona. A kardinal Ratzinger (papa Benedikt) koji je naslijedio Šepera, izdao je 1983. godine Deklaraciju o masonskim društvima, koja je potvrđeno nepromijenjeno negativno mišljenje Katoličke crkve prema svima masonima, te je na zaprepaštenje masona katolicima opet zabranjen upis u takva društva.
Moguće da je Šeper krajem 1981. promijenio mišljenje jer je baš te godine talijanska policija otkrila masonsku infiltraciju u državnim službama kao i masonsku kontrolu Vatikanske banke. Ne treba zaboraviti ni da je te godine izvršen atentat na Ivana Pavla II., da su ga u bolnici pokušali ubiti zatrovanom krvlju, te da je izašao iz bolnice samo nekoliko mjeseci prije spomenutog Šeperovog govora. Danas, znamo da je papa Ivan Pavao II. nakon atentata zatražio izvješće nadbiskupa Edouarda Gagnona, koje je bilo pripremano još za vladavine Pavla VI. i iz kojeg je bilo razvidno da je masonerija duboko u Vatikanu, te da Kongregacijom za biskupe upravlja mason Sebastian Baggio.
Zašto je Šeper nesmotreno izdao pismo iz 1974.? Neki poznavatelji ondašnjih prilika u Vatikanu tvrde da su slavenski prelati, poput Šepera i Wojtyle, dolazili iz zemalja gdje se Crkva borila s komunizmom i gdje prijetnja protestanizacije i masonerije nije bila tako izražena, pa nisu ozbiljno shvaćali masonsku infiltraciju i napad na liturgiju. No, za temeljit odgovor na ovo pitanje trebat će pričekati na ozbiljniju studiju ili možda Kristov Drugi Dolazak i Sud na kojem će sve što je bilo skriveno izaći na vidjelo.
U svakom slučaju, ovaj članak s web stranice hrvatskih masona daje samo površinski pregled o tzv. “otvaranju Crkve prema masonima”, a mi danas znamo da je u pozadini išao proces dubinske infiltracije u Katoličku crkvu i njeno razaranje od strane masonerije s konačnim ciljem da što više duša padne u ruke zvjeri.