Jedan pravoslavni svećenik iz SAD-a je napisao pismo u kojemu upozorava na grijeh koji Crkva čini, pristajanjem na nošenje maski. Pismo je dosta dugo, ovdje donosimo najzanimljivije djelove:
Drago i moje voljeno stado u Kristu,
Svjedoci smo događaja bez presedana u našoj zemlji i širom svijeta. Novi virus COVID-19 potaknuo je strah na milijune ljudi širom svijeta. Kao odgovor na zdravstvenu krizu mnoge su zemlje uvele razne mjere kako bi kontrolirale širenje COVID-19. Mnoge su te mjere, međutim, toliko iracionalne i tiranske da krše oboje čovjekov zakon i naša neotuđiva Bogom dana prava.
Neke od ovih drakonskih mjera ograničavaju slobodu kretanja, slobodu okupljanja, slobodu odlaska i bogosluženja u Crkvu i slobodu otvaranja radnji, a u nekoliko zemalja djeca koja “pokazuju simptome COVID-19” oduzimaju se djeca roditeljima u karantenu bez dopuštenja roditelja.
Čini se da smrt i smrtnost nisu postojali prije COVID-19!
Nitko ne izvještava o stopama preživljavanja ili stopi oporavka koja iznosi 99,96%. Ovo sustavno pojačavanje straha od strane militantnog socijalističkog pokreta moglo bi se lako klasificirati kao psihološki terorizam! Nije ni čudo što cijelu naciju proždire histerija COVID-a.
Mnogo je kontradiktornih izjava i preporuka koje daju razni zdravstveni djelatnici, što samo povećava zabunu i daljnje podjele. Jedna od najvećih kontroverzi je nošenje maski za lice na javnim mjestima.
Po mom mišljenju i prema Božjem zakonu, i prema ustavima Sjedinjenih Država i Nebraske, bilo koji propis civilnih vlasti – bilo savezni, državni ili lokalni, koji na bilo koji način regulira ili ograničava bogoslužje u našim Crkvama je nezakonit i neobvezujući.
Što je još važnije, pokrivanje lica protivno je našim pravoslavnim kršćanskim vjerskim uvjerenjima.
Kad dođemo u Crkvu, pozvani smo stati pred Boga licem u lice, poput “Gospodin je razgovarao s Mojsijem licem u lice” (Postanak 33:11). Nakon što je Mojsije razgovarao s Bogom, lice mu je počelo blistati i ljudima nije bilo lako pogledati njegov sjaj. Zbog toga je Mojsije nosio veo na licu kad bi razgovarao s ljudima. „Ali kad je Mojsije ušao pred Gospodina da razgovara s njim, skinuo je veo dok nije izašao“ (Post 33,34).
Ovaj izraz “licem u lice” vrlo se često koristi u Svetom Pismu i uvijek je označavao otvorenost, iskrenost, povjerenje i prihvaćanje. Čak i danas kada govorimo o važnom, odlučujućem sastanku, kažemo: “Sastat ćemo se licem u lice.”
Suprotno tome, u Svetom Pismu skrivanje lica uvijek znači sram, nepovjerenje, nepovoljan položaj, podjelu i razdvajanje.
Zato prorok David u psalmima vapi Bogu da ne skriva od njega lice: „Kad si rekao:‘ Traži moje lice ’, moje srce ti je reklo:‘ Tvoje lice, Gospode, tražit ću ’. Ne skrivaj svoje lice od mene; Ne odvraćaj svog slugu u bijesu. ” (Psalam 27: 9)
„Usliši moju molitvu, Gospodine, i dopusti da moj vapaj dođe k Tebi. Ne skrivaj lica svojega od mene u dan nevolje “(Psalam 102: 1-2).
Kad prorok Izaija kori Izrael zbog njegove zloće, on kaže: “Tvoje su se bezakonja razdvojila između tebe i Boga i tvoji su grijesi sakrili Njegovo lice od tebe” (Izaija 59: 2).
Naglasak na licu u Svetom pismu uvijek je naglasak na osobnosti. Naše lice je najvažnija značajka naše osobe – onoga što jesmo. Prepoznajemo se po licu pred Bogom i pred ljudima. Stvoreni smo na sliku Božju I ta slika mora ostati nepromijenjena da bismo mogli biti ono što jesmo.
Kad pokrijemo lice, mi smo samo jedan iz gomile (iz pokornog stada) i gubimo osobnost, što je u izravnoj suprotnosti s Božjom slikom po kojoj smo stvoreni.
COVID-19 i njegova “sveprisutnost” na mnogo su načina zamijenili Boga i pretvorili naše društvo u sekularni šerijat. Ova veza između islama i svjetovno/sekularnih igranja s maskama je prema tome objašnjena:
“Prije 2300 godina, mnogo prije islama, Arapi su otkrili da su prisiljavanjem ljudi da pokriju nos i usta, slamali njihovu volju i individualnost i obezličavali ih. To ih je učinilo pokornima. Zato su svakoj ženi nametnuli obveznu upotrebu tkanine na licu. Tada ga je islam pretvorio u ženski simbol pokoravanja Allahu, a muškarca vlasnikom Harema i kraljem. Suvremena psihologija to objašnjava: bez lica ne postojimo kao neovisna bića.
Uvijek sam se pitao, zašto je naš Spasitelj rekao te riječi: Ali kada Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjeru na zemlji? ” (Matej 18: 8).
Ali sada vidim da to uopće nije pretjerivanje. Milijuni kršćana predali su se “novoj normalnosti” bez ikakve borbe i svojim ponašanjem pokazuju svoju duhovnu pustoš i odanost novoj COVID religiji.
Najžalosnije je što su mnogi naši duhovni pastiri – biskupi, besposleno promatrali kako nam se oduzimaju vjerske slobode, a neki su slijepo slijedili protuustavne naloge državnih vlasti i zatvarali Crkve za vjernike,pretvarajući se na taj način da je odlazak u Crkvu i sudjelovanje u Svetim Sakramentima “nebitno”.
Sram ih bilo! Neće izbjeći pravedni Božji gnjev. Crkvena su učenja jasna. Ne smijemo „napustiti svoja okupljanja“ (Heb 10:25). Pravoslavni kanonski
(crkveni) zakon kaže da ne smijemo propustiti više od tri nedjeljne liturgije bez opravdanog razloga (poput teške bolesti), a ja sam kao svećenik obvezan redovito služiti liturgiju i pružiti Sakramente vjernicima koji “dobro stoje”.
Znam da su se mnoge pravoslavne parohije ovdje i u inozemstvu poklonile zdravstvenim mjerama i karantenama civilnih vlasti koje je vodio COVID-19, ali nekoliko nije. Tijekom COVID-19 neke su se župe u potpunosti zatvorile, neke su imale samo virtualne usluge “prijenosa uživo” ili su trebale maske, socijalno
udaljavanje, rukavice, zabranjivanje ljubljenja ikona, križeva i slično. Oni koji su to učinili, nepropisno su se pokoravali čovjekovom zakonu kad je bio u suprotnosti s Božjim zakonom (Dj 4,19; Dj 5,29).
Još su gore one župe koje su ove mjere izrekle više od mjera civilnih vlasti. U povijesti Crkve 2000. godina možda su nam civilne vlasti umanjile ili ugasile bogoslužje, ali nikada to nismo činili sebi čak ni u vrijeme kuge.
„Tko god Mene dakle prizna pred ljudima, priznat ću i Ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. Ali tko god se odrekne Mene pred ljudima, odreći ću se i Ja njega pred svojim Ocem koji je na nebesima. ” (Matej 10: 32-33)
Po mom mišljenju, vjernim pohađanjem Crkve i ne podvrgavanjem maskama i drugim zdravstvenim mjerama usmjerenim na COVID-19, mi ispovijedamo Krista, ali držeći se podalje od Crkve bez opravdanog razloga ili noseći maske u Crkvi, negiramo suverenitet Boga.
Sveti Pavao upozorava da će u posljednja vremena biti onih koji „imaju obličje pobožnosti/vjere, ali negiraju njezinu moć, snage Njegove su se odrekli“ (2. Tim. 3: 5), a iznad Krista stavljaju „takozvanu znanost“ (1. Tim. 6: 20).
Iako je Krist upozoravao da ne bismo trebali riskirati bespotrebnim iskušenjem Boga (Matej 4: 7), vjerno pohađanje Crkve bez maski ne dovodi Boga u iskušenje (poput jurnjave automobilom po prometnoj javnoj cesti).
Umjesto toga, svjedoči Božju Providnost slijedeći Njegove Zapovijedi i prepuštajući naše pojedinačne sudbine u Njegove ruke pune ljubavi. Tada ćemo se s povjerenjem radovati našem Gospodinu koji će nam jednog dana reći: “Bravo, dobri i vjerni slugo.” (Mat 25:23.)
Priznajmo svojim djelima ono što ispovijedamo svojim ustima i vjerujmo da Božanska Milost postoji u našim crkvama, u našim ikonama i u našim svećenicima. Naše sudjelovanje u toj milosti ovisi o našoj vjeri. Koliko
vjerujemo, toliko i primamo. Međutim, postojanje te milosti ne ovisi o našoj vjeri. Bog “Koji jest, Koji će biti i Koji dolazi” postojat će, čak i ako ne vjerujemo u Njega. Upoznajmo Ga LICEM u LICE svaki put kad dođemo u Crkvu.