Katedrala u Ljubljani

Jučer ujutro sam bio u Ljubljanskoj katedrali na Misi u šest sati. Prvo što sam vidio kad sam ušao bila je zastava EU koja stoji na pola puta između Svetohraništa i glavnog oltara koji je u središtu crkve. Ne znam zašto bi zastava tu bila izvješena, osim da se da do znanja da je država vlasnik crkvene zgrade. Znam da je to slučaj u Francuskoj, ali u Sloveniji nije. U Sloveniji je Crkva vlasnik crkvenih zgrada. Možda se ovim činom aludira da su neki slovenski klerici u službi EU, te očekuju da vjernici čine isto. Vjernici međutim znaju da je nemoguće istovremeno biti u službi Bogu i EU+UN.

Svetohranište koje bi trebalo biti u središtu je stavljeno sa strane, kako to inače biva u katedralama, jer kako znamo koncilska pobuna protiv Boga je krenula od biskupa i mnogi su tome dosljedni.

Nakon Mise koja je bila jako pobožno prikazana od jednog starijeg svećenika, ostao sam u molitvi u jutarnjoj tišini. Nakon nekog vremena počeo sam promatrati ostalo što se nalazi u katedrali: slike, bočne i pokrajnje oltare, kipove – jako puno katoličkih elemenata.

Pažnju mi je privukla jedna bista, koja je bila postavljena odmah pored klupe u kojoj sam bio, ispred bočnog oltara, crna velika glava, koja me podsjećala na lažnog proroka. Mislio sam da je neki slovenski blaženik ili biskup, međutim došavši bliže sve sumnje su bile raspršena – to je bila ružna crna bista lažnog proroka.

Pogledao sam dalje i primijetio još jednu s druge strane. Odjednom se sve preokrenulo, bilo je to kao da se moliš Isusu, a đavliji sluga ti se ruga i govori da je ovaj teritorij osvojio on, da on ima vlast u ovoj zgradi. Bilo je nemoguće više skoncentrirati se na molitvu.

 

Otišao sam u drugu crkvu, pričao s tamošnjim svećenikom o tome. Rekao sam mu da me ta situacija izritirala i da je tamo jednostavno nešto nekatolički i čudno. On mi je rekao da su te biste već neko vrijeme tamo. Složio se da nije u redu da se nekoga stavlja na oltar, ako nije proglašen svetim i ako se ni ne zna što će od njega uopće biti, s obzirom na sve realne okolnosti.

Predložio mi je da ubuduće zaobilazim katedralu i idem primjerice u njihovu crkvu, koja nema čudnih elemenata. Također mi je rekao da u čast Ivana Pavla II i u čast Benedikta XVI u katedrali nije bila postavljena takva promocija. Između redaka se dalo iščitati da ovaj svećenik nije pričao samo sa mnom o ovome i da je i on sablažnjen, ali i drugi.

U razgovoru s još nekim ljudima, saznao sam da u katedrali ima ukupno sedam bista lažnog proroka, koje su postavljene svugdje uokolo po bočnim oltarima. To je nekakva čudna izložba u kojoj se prikazuje sedam različitih izraza lica lažnog proroka. Prevelika sablazan, nikada nisam čuo za ovakvo što, a kamoli da sam to vidio uživo.

Odlučio sam da ću ovo jutro opet otići u katedralu i učiniti nešto više. Kad sam došao, opet je bila Misa i kako me je moje ograničenje s vremenom pritiskalo, slikao sam neke od statua i vidio da je pored jedne od ispovjedaonica bilo upaljeno zeleno svijetlo.

Ušao sam unutra i ispovjedio se. Grješnik kao ja uvijek ima što ispovjediti. Nakon ispovijedi upitao sam svećenika, može li mi odgovoriti na par pitanja. Rekao sam mu da sam iz Hrvatske i da zaista ne mogu vjerovati da je ovakva izložba postavljena u katedrali za nekoga tko je upitan i kontroverzan po svemu. Pitao sam koliko dugo je to izloženo i koliko dugo će to još biti u katedrali. Svećenik je rekao da on nije župnik tu i da ne zna, ali da je izložba tu već par mjeseci. Na moju primjedbu da je to jako iritirajuće, on je već vidno uznemiren odgovorio da je to moje osobno mišljenje.

Onda sam ga pitao zašto je zastava EU postavljena između Svetohraništa i glavnog oltara. Na to pitanje, on je skočio i izletio iz ispovjedaonice. Nisam znao što će učiniti, pa sam i sam izašao, a on je demonstrativno napustio prostor.

Misa je još uvijek trajala, ja sam kleknuo i zahvalio Bogu jer mi je opet pokazao da Vojska Ostatka treba postavljati razumna pitanja o tome što se događa u Crkvi.

 

Negdje će to izazvati revolt ili čak mržnju kod nekih, jer ne očekuju razumna pitanja i nemaju na njih odgovore.     

One Comment

  1. Ana Pavelić

    Bože moj, ti sve vidiš i pratiš. Hvala ti što si mi dao razum da vidim i da mogu govoriti o stanju u Crkvi i propitivati i tražiti objašnjenja od svećenika, pa i po cijenu osude, zadtrašivanja, izbacivanja…daj mi snage i mudrosti da nastavim vršiti volju Tvoju i nikada se ne umoriti moliti! Amen.

Odgovori na Ana Pavelić Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *