Međugorje, Korona i Istina

Nisam odavno bio u Međugorju. Danas idem ne baš iz hodočasničkih razloga, ali uvijek se veselim dolasku u to lijepo mjesto.

Prelazim granicu. Na prelazu nema nikoga. Dajem policajcu dokumente, gleda sve što sam mu dao, traži još i vozačku. Dajem vozačku, a on mi nakon 30 sekundi kaže da mi je vozačka istekla prije dva mjeseca. Odmah sam počeo razmišljati o kazni, ali i o tome da danas vjerojatno neću prijeći granicu.

Policajac je počeo standardno, da je kazna 1000 kn, ali ako platim odmah, da je upola manja uz uvjet da nisam kažnjavan zadnju godinu dana. Pita me jesam li kažnjavan. Rekao sam da nemam pojma i pitao ga zašto me netko nije obavijestio da mi ističe vozačka. On nije znao što bi mi na to rekao. S obzirom na sve što smo preživjeli od početka Korona krize, miran sam i ne uznemirujem se mislima što će odlučiti i napraviti policajac.

Imam pouzdanje u Boga, da je On taj koji sve vodi. Uostalom, ako je to toliko važno, uvijek mi je Anđeo Čuvar mogao šapnuti da pogledam datum na vozačkoj. Imam ograničenje zbog vida, pa svakih 5 godina moram iznova ponoviti kompletnu proceduru vađenja vozačke, sve osim vozačkog ispita.

Policajac je našao da su me kaznili u rujnu 2019. zbog nekakvog prekršaja, vjerojatno nisam bio vezao pojas ili sam vozio 70km/h, gdje je trebalo 60km/h.

Kaže da se vratim malo unatrag i parkiram sa strane, dok ne ode u zgradu, da vidi kako će riješiti moj slučaj.

Napravim kako je rekao. Sjedeći u automobilu, u ruke uzimam Krunicu i Križ i molim Zdravo Marije, gledajući skupinu od desetak policajaca, kako nešto raspravljaju. Iako je ovo bila hrvatska policija, granica je Europske unije i pomalo čovjeka hvata jeza razmišljajući koliko će tih mladih duša biti izmanipulirano do te mjere da se okrene u budućnosti i protiv vlastitog naroda, kada krene otpor Antikristovu sistemu, a ni ne znaju kome vjerovati, a vjere mnogi i nemaju.

Dođoše mi i misli o vučjem brlogu i jami lavova u kojoj se trenutno nalazim s obzirom na situaciju s vozačkom i kompletnu promjenu plana današnjeg putovanja. Međutim, s Križem i Krunicom u rukama, pozitivne misli, hrabrost i čvrstina zaokupiše moje biće. Nakon nekog vremena, dođe policajac.

Kaže mi da sam imao sreću u nesreći i da je zbog Korona krize napravljena dopuna zakona te da nisam obavezan odmah produžiti vozačku, ali najbolje je to uraditi, rekli bi Englezi asap.   

Predajući mi dokumente, policajac mi je zvučno i s naglaskom rekao da me je Bog sačuvao. Krenuo sam dalje, nitko me više nije pitao za vozačku. Slobodan i zahvalan Presvetom Trojstvu, našemu Bogu. On je taj koji nam pokazuje da nema te situacije koja nas može zarobiti, dok god smo u Milosti!

Došavši u Međugorje shvaćam da se mjesto potpuno promijenilo, ne samo da je pusto, već su mnogi domaći ljudi u problemima, jer nema posla, a imaju obveze.

Drugi su više zabrinuti zbog odnosa fratara prema vjernicima u vrijeme krize, jer se za vrijeme lock downa u Međugorju nije moglo primiti Pričest na usta, za razliku od većine župa u biskupiji, gdje je to bilo moguće zahvaljujući ponajprije sada već umirovljenom biskupu Periću. Uistinu je bio i ostao veliki hrvatski biskup. Odnos njega i Međugorja je posebna tema i sigurno nije tema ovoga članka. Moje misli su otišle do ovdašnjih franjevaca, posebno jednog koji je ima neko vrijeme „obradio“ Knjigu Istine.

Ja znam da je Isus rekao da nije potrebno braniti Istinu, međutim potrebno je prokazati bijedu argumenata odnosno neutemeljenost ljudskih razloga.

Tako je dotični franjevac postavio 5 argumenata po kojima on u svojoj glavi, a onda i u glavama drugih, ruši mogućnost dolaska do Istine.

  1. Smeta mu što kršćani razmišljaju o Drugom Dolasku Isusa Krista.

Znamo da na Svetoj Misi ponavljamo svaki put da Slavni Kristov Dolazak iščekujemo.

  1. Smeta mu naslov Knjiga Istine.

Piše o ovom argumentu kao da nikad nije čitao proroka Danijela. Možda je zaboravio da je upravo Knjiga Istine sastavni dio Biblije.

  1. Smeta mu što lažna crkva neće priznati autentičnost Knjige Istine.

Naravno da neće

  1. Smeta mu što Knjiga Istine jasno prokazuje Lažnog proroka.

Knjiga Istine nije niz besmislenih homilija

  1. Smeta mu tajni identitet autora. Kaže da Bog uvijek djeluje javno.

Biskup Schneider koji je svjedočio mnogim tajnim Misama za vrijeme komunističkog progona zna da to nije tako, kao i mnogi fratri kroz povijest Bosne, koji su se stoljećima skrivali od Turaka, te vjernima u tajnosti davali Sakramente.

Sve u svemu, ovaj svećenik je ovaj svoj članak napisao prije Korone, dok je Međugorje još bilo puno. Možda ga novonastala situacija i slika praznog Međugorja potakne da zaore malo dublje i dođe do slobode koju može donijeti samo Istina.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *