Kad masoni i pozemljari odluče uvesti neku promjenu koja bi mogla skandalizirati puk, onda to učine polagano puštajući prvo „probne balone“. Pozemljari su oduvijek ciljali na Božji Nauk i Istinsku Prisutnost. Sad, kada je njihov zasjeo na Petrovu Stolicu da sotoni dovede milijarde duša treba mijenjati Nauk Crkve. On je to u prvih deset godina svoje vladavine radio uglavnom neslužbeno – davanjem raznih heretičnih i dvosmislenih izjava koje su onda svakojako tumačene.
Sad je došlo vrijeme da se i službeno mijenja Nauk. Ustvari već su oni to činili, istina na nekoliko primjera koje svi znamo (fusnota Amoris Laetitia, promjena Katekizma oko smrtne kazne, heretični dijelovi Fratelli Tutti, deklaracija iz Abu Dhabija, itd). Ipak sve je to do sada rađeno u rukavicama: ključni dio Amoris Laetitija morao je biti u fusnoti, deklaraciju iz Abu Dhabija sam Bergoglio je tumačio ovako i onako (da ublaži dojam), itd.
Sada odjednom čujemo od Bergoglijevih pobočnika da mnoge stvari nisu nezabludivi Nauk i da ono što je Crkva u prošlosti proglasila nezabludivim Naukom, Jorge Bergoglio i njegova klika danas može proglasiti zabludivim i jednostavno ukinuti. Tako je za Glas Koncila govorio Bergoglijev šef sinode o sinodalnosti, luksemburški zagovaratelj sodomije i ređenja žena Hollerich:
Predstavljate ređenje žena kao puko pitanje razborite prosudbe.
Sveti Otac o njemu mora odlučiti.
Ali može li odlučiti nešto suprotno onomu što je sveti Ivan Pavao II. napisao u »Ordinatio sacerdotalis«?
S vremenom, da.
Nije li to nezabludivi nauk?
Nisam siguran da biste to mogli tako nazvati; vjerojatno ne. Nezabludivo bi bilo, primjerice, proglašenje dogme o Marijinu uznesenju na nebo Pija XII.
Pitamo Vas to jer je Kongregacija za nauk vjere objavila dva dokumenta koja pojašnjavaju da je »Ordinatio sacerdotalis« nezabludivi nauk.
»Syllabus errorum« Pija IX. nosio je sličnu tvrdnju o nezabludivosti. Ali ako pogledate »Syllabus«, uvidjet ćete da je Pio IX. osudio mnoge stvari koje su sada uobičajena praksa u Crkvi.
Na primjer?
Dijalog religija, sloboda vjere, ljudska prava… Pio IX. te je ideje smatrao vrlo grješnima i protivnima Objavi.
Mislite da je tako i s nemogućnošću ređenja žena?
To je sigurno istinit nauk za svoje vrijeme i ne možemo ga tek tako gurnuti u stranu. Ali mislim da bi moglo biti prostora da se nauk proširi – da vidimo koji bi se argumenti pape Ivana Pavla II. mogli razviti. No u ovom trenutku, ako mi papa Franjo kaže da to nije opcija, to nije opcija.
Ako je tako, kako ikad možemo sa sigurnošću znati da je papa u pravu u svom nauku?
Ne postoji način na koji se možete strogo protiviti papinu nauku, ali ponekad postoji razvoj misli koji može dovesti do različitih zaključaka. No bilo bi nečuveno da ja istrčim s takvim zaključcima. Čitava Crkva zajedno s Petrom mora priznati da je došlo do razvoja.
Da nam pokažu da ozbiljno misle, Bergoglio i ekipa upravo su „otkazali“ tri papinske bule. Žele dokazati da je Nauk Kristove Crkve truo i da ga treba hitno mijenjati. Zato su izabrali tri papinske bule iz 15. stoljeća, jer nas sotona uči da je Crkva tada bila zla prema prekrasnim poganskim običajima indijanaca koji su se klanjali tom istom sotoni i prinosili mu ljudske žrtve. Jasno je da sotonini robovi idu u Pakao i da je Crkva donijela zemljama Novog Svijeta svjetlo Vjere i mogućnost spasa od sotone. No, lažni prorok i njegovi pozemljari žele da vjerujemo upravo obrnuto, kako su divni sotonistički običaji poganih indijanaca (zato se on klanja drvenim idolima) i kako su ustvari zli Europljani koji su donijeli kršćanstvo u Ameriku.
Zato su sada bergoglijanci ukinuli slijedeće tri bule: Dum Diversas (1452), Romanus Pontifex (1455), i Inter Caetera (1493), tvrdeći da su ti dokumenti izmanipulirani u političke svrhe kolonijalnih sila i da su nepravedni prema indijancima.
No prve dvije bule uopće ne govore o američkim indijancima, nego se tiču tadašnjih ratova s muslimanima i velike najezde Turaka koja se upravo tada događala. Pisane su pred sam pad Carigrada i cijelog Balkana pod Turke, a Papa je pokušavao dozvati u pomoć kršćanske vladare europskih zemalja dajući im za pravo da porobe muslimanske zemlje. Treća bula (Inter Caetera) jest vezana za američke zemlje, no tiče se misionarske evangelizacije, odnosno da se Vjera katolička i vjera kršćanska uzvise i posvuda umnažaju i šire, da se za zdravlje duša brine i da se barbarski narodi privode samoj Vjeri.
Bergoglijanska potreba ukidanja ove bule pape Aleksandra VI., logična je ako se podsjetimo da sam Bergoglio evangelizaciju naziva prozelitizmom, te je nekoliko puta izrazio suprotan stav od onog što Isus traži u Evanđelju (Idite po cijelome svijetu i propovijedajte Radosnu vijest svakome, svakom stvorenju. Tko povjeruje i krsti se, bit će spašen. Tko ne povjeruje, bit će osuđen.).
Druga svrha ukidanja papinskih bula je da nam dokažu da se „može“ mijenjati Nauk Crkve, kao što to tvrdi i Hollerich i da ono što je vrijedilo do jučer danas ne vrijedi.
S druge strane, mi znamo da lažni proroci i oni koji nisu katolici jer ne ispovijedaju katoličku Vjeru nemaju ovlasti mijenjati bilo što, što se tiče Crkve. Mi se držimo onog što nam je Gospodin rekao:
Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti. (Lk 21,29-33.)