Nadbiskup Vigano: Bergoglijeva crkva oskvrnjuje Krista Kralja

Vrhunski tekst nadbiskupa Vigana, mi malo kasnimo, ali ovaj tekst je dostojan ne samo pripreme za Bezgrješno Začeće, nego i za Božić i za Uskrs i za cijelu Crkvenu Godinu:

U pripremi za blagdan Bezgrješnog Začeća

Bogataš koji se danomice gostio u evanđeoskoj prispodobi (Lk 16,19-31), nakon što je osuđen na pakao jer nije pomogao siromahu Lazaru, traži Abrahama da upozori njegovo petero braće na muke kojima je on podvrgnut, kako bi njih spriječio da ne padnu u isti grijeh. Abraham mu odgovara: “Ako ne poslušaju Mojsija i proroke, neće ih uvjeriti niti da netko uskrsne od mrtvih” (Lk 16,31).

Tijekom povijesti, Gospa je intervenirala kao Majka koja nas voli, nastojeći nas upozoriti na kazne koje dolaze svijetu zbog njegovih grijeha, kako bi pozvala čovječanstvo na obraćenje i pokoru i ispunila svoju djecu nebrojenim milostima. Gdje god se čini da je Riječ Božja zaboravljena, tamo se čuje glas Marije Presvete, čas da navijesti određenu pobožnost, čas da traži žrtve i molitve kako bi narod izbjegao kugu i bičeve. U Quitu, La Salette, Lurdu, Fatimi, Rimu, Akiti, Civitavecchiji i na tisuću drugih mjesta, Posrednica svih milosti opominje nas, podsjećajući čovječanstvo, zavedeno u pobunu protiv Božanskog zakona, na istinsko pokajanje i molitvu Svete Krunice.

U Fatimi je Gospa kada se ukazala pastirskoj djeci zamolila Papu, u sjedinjenju sa svim biskupima, da posveti Rusiju Njenom Bezgrješnom Srcu: ovaj apel ostaje neuslišan do danas, usprkos katastrofama s kojima bi se svijet morao suočiti ako ne uvaži zahtjeve Presvete Djevice. Militantni ateizam komunizma proširio se posvuda, a Crkvu progone nemilosrdni i okrutni neprijatelji, dok je također napadaju i korumpirani klerikalci predani raznim porocima. Pa ipak, usprkos prepoznavanju nadnaravnog podrijetla ukazanja i dokazima o nesrećama koje pogađaju čovječanstvo, Crkvena Hijerarhija odbija poslušati Blaženu Majku.

 “Ako ne poslušaju Mojsija i proroke, neće ih uvjeriti niti ako netko ustane od mrtvih”, kaže Abraham bogatašu iz prispodobe. 

Je li moguće da uopće ne znaju kako slušati glas Majke Božje, koja je ujedno i Naša Majka? 

Što tišti njihova srca, što im zaklanja umove do te mjere da su gluhi i slijepi, dok svijet tone u ponor i toliko duša odlazi u vječnu propast?

Pokoravajući se Univerzalnom Gospodstvu Krista Kralja, također prihvaćamo štovanje Marije Presvete kao naše Kraljice. A kad se obraćamo našem Ocu riječima: “Budi volja Tvoja”, znamo da se ta volja savršeno podudara s voljom naše Majke, modelom poslušnosti i poniznosti. Svaka želja Majke Božje za nas mora biti naredba. 

Stoga uzrokuje bol – šuplju i razdiruću bol – vidjeti ravnodušnost toliko svećenika i toliko biskupa – previše – prema Blaženoj Djevici Mariji. Boli i razdire srce kad čujemo kako Bergoglio osobno govori s jednim totalnim nedostatkom poštovanja prema Našoj Gospi i kad saznajemo da nakon što je drastično smanjio papinska liurgijska slavlja za Uskrs, sada pokušava iskoristiti Covid da otkaže liturgijskih slavlja i za sveti Božić i otkazuje tradiciju po kojoj svake godine 8. prosinca Papa odlazi na Piazza di Spagna u Rim da štuje spomenik Bezgrješne Djevice koji je tamo postavljen 1857. 

-Crkva katolika, je Crkva koja voli one koji se časte imenom Kršćani, jest Crkva koja se ne povlači pred građanskom vlašću, čineći se time njezinim suučesnikom i kurtizanom. 

-To je Crkva koja hrabro podnosi progone, znajući da je bolje umrijeti u najgroznijim mukama nego uvrijediti Presvetu Djevicu i Njezina Božanskog Sina. 

-To je Crkva koja ne šuti kad tiranin prkosi Veličanstvu Božjem, napada njezine podanike i izdaje pravdu i autoritet koji ga legitimiraju. 

-To je Crkva koja ne popušta pred ucjenama niti dopušta da je zavede moć ili novac. 

-To je Crkva koja se uspinje na Kalvariju, kao Mistično Kristovo tijelo, kako bi u vlastitim članovima dovršila Otkupiteljeve patnje i ponovno trijumfalno ustala s Njim. 

-To je Crkva koja pomaže slabašnima i potlačenima milosrđem i ljubavlju, dok u isto vrijeme stoji neustrašiva i užasna pred oholima i ponosnima. 

Dok je istinski Papa ove Crkve govorio, stado Kristovo čulo je utješni glas Pastira, u dugom nizu Papa koji su bili jednoglasni i složni u ispovijedanju jedne Vjere.  

Ali suprotno tome, takozvana Bergoglijeva “crkva” ne oklijeva zatvoriti crkve, dajući sebi zlobno pravo uskratiti Bogu javno štovanje i lišiti vjernike milosti Sakramenata kroz bijednu suglasnost s građanskom moći. 

-Ova “crkva” ponižava Presveto Trojstvo, spuštajući ga na razinu idola i demona svetogrdnim ritualima novopoganske religije. 

-Ona otima krunu i žezlo od Krista Kralja u ime masonskog globalizma; vrijeđa Suotkupiteljicu i Posrednicu kako se ne bi uvrijedili heretici, Njezini neprijatelji. 

-Izdaje dužnost propovijedanja Evanđelja u ime dijaloga i tolerancije. 

Šuti i obeščašćuje Sveto Pismo i Božje zapovijedi kako bi udovoljila duhu svijeta.

Iskušava uzvišene i neprikosnovene riječi molitve kojima nas je naučio sam Gospodin. 

Oskvrnjuje svetost svećeništva, ukidajući duh pokore i poniženja u kleru i redovnicima i prepuštajući ih zavođenju đavla. 

Negira dvije tisuće godina povijesti, prezirući slave kršćanstva i mudru intervenciju Božanske Providnosti u zemaljske poslove. 

-Revnosno slijedi modu i ideologije, a ne oblikuje duše da slijede Krista.

Robuje Princu ovoga svijeta kako bi sačuvala svoj prestiž i moć. 

Propovijeda bogohulni kult čovjeka i odbija suvereno priznati Boga. 

A kad Bergoglio govori, vjernici su gotovo uvijek skandalizirani i dezorijentirani, jer su njegove riječi upravo suprotne onome što očekuju čuti od Kristova namjesnika. 

Traži poslušnost vlastitom autoritetu čak i dok ga koristi za uništavanje Papinstva i Crkve, a proturječi svim svojim prethodnicima, niti jedan nije isključen. 

Ali imamo obećanje Presvete Marije: “Na kraju će Moje Bezgrješno Srce trijumfirati.” Poklonimo se pred ovim Srcem, koje kuca najčišćim milosrđem, kako bi se plamen te svete ljubavi reflektirao na svakoga od nas, kako bi plamen koji u Njemu gori osvijetlio naš um i osposobio ga da dokuči znakove vremena. 

A ako naši Pastiri šute iz straha ili suučesništva, mnoštvo laika i dobrih duša ima priliku nadoknaditi njihovu izdaju i ispaštati za njihove grijehe, zazivajući Božje Milosrđe koje je „priteklo u pomoć svom sluzi Izraelu “(Lk 1,54).

Danas visoki svećenici ovog modernog Sinedriona zgražavaju našeg Gospodina i Njegovu Presvetu Majku. 

Oni su samozadovoljne sluge globalističke elite koji žele uspostaviti Sotonino kraljevstvo; sutra će se povući pred pobjedom Djevice Snažne, koja će obnoviti Svetu Crkvu i dat će mir i sklad društvu, zahvaljujući molitvama i žrtvama tolikog broja njezine skromne i nepoznate djece.

Neka ovo bude naš zavjet za predstojeći blagdan Bezgrješnog Začeća, kojim ćemo počastiti Gospu i Kraljicu.

+ Carlo Maria Viganò, nadbiskup 1. 12. 2020.

One Comment

Odgovori na ANA Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *