Ohrabrenje PRAVIM svećenicima

Prije godinu dana Crkva u Hrvata šaptom je pala pod naletom đavolske korona paranoje. Tada je samo don Josip Delaš slavio Misu i Uskrs 2020., baš poput sv. Ivana, jedinog apostola pod Križem. Zato je don Josipovo ime upisano u nebeske knjige zaslužnih.

No, nakon nekoliko mjeseci, jedan po jedan, počeli su se buditi hrvatski svećenici i uviđati da je ovo što nas snađe prošle godine paklena zamka kojoj svi listom podlegoše. PRAVI svećenici počeše dizati svoj glas u obranu Vjere i protiv zabrane dijeljenja Sakramenata, protiv onemogućavanja i obeshrabrivanja vjernika da Misom slave Boga, protiv obeščašćenja i gaženja Euharistijskog Isusa, protiv svih ovih zamki koje globalna zla skupina nameće pod paravanom pandemije uključujući i nemoralno i genocidno nazovi – cijepljenje.

Ima ih i anđeli bilježe njihova imena, dok povlače crtu kroz hrvatski narod odvajajući ovce od jaraca. Ima i mladih ima i starih, raznih redovnika i dijecezanskih svećenika, u mnogim sredinama, na selu, u gradu i predgrađu.

Njihova lice nećete gledati na televiziji, oni neće stajati uz vlastodršce držeći se za svoju kesu, oni neće reklamirati đavolje „cjepivo“, njima Bog i kršćanska solidarnost neće biti paravan i sredstvo za uvođenje bezbožnih mjera u crkve jer, eto, nalazimo se u „teškoj situaciji s pandemijom“.

Upravo suprotno, njih progone njihovi biskupi, župnici i gvardijani. Kažnjavaju ih što stoje uz Isusa, što brane Svetu Euharistiju. Njih prokazuju vjerničke Jude, prijavljuju ih biskupima, zovu policiju da ih kazni jer se „ne pridržavaju mjera“. Njima se prijeti cijepljenjem.  O tome se šuti, a to se sve danas u Hrvatskoj događa.

A Gospod kaže:

Blagoslovljeni ste vi kad vas ljudi zbog mene grde i progone i za vama lažno sve zlo govore! Radujte se i veselite se; jer je velika plaća vaša na nebesima, jer su isto tako progonili i proroke prije vas. (Matej 5, 11 – 12)

Pravi vjernici, koji ne bi olako obezvrijedili Svetu Misu i Svetu Pričest odlaze ovim svećenicima, okupljaju se oko njih, napuštajući one koji su napustili Krista.

U Hrvatskoj je danas toliko puno katoličkih prognanika. To su oni vjernici koje su prognali Jude u svećeničkoj odori zabranivši im Sakramente, zabranivši im dostojno primanje Isusa. Oni, skupa s PRAVIM svećenicima čine jezgru Crkve Ostatka. To je Katolička Crkva koju ne će nadvladati vrata pakla i koja će dočekati Kristov Drugi Dolazak. Ona je ponikla u katakombama, a u katakombama će i dočekati Isusa.

Puk to zna, puk to osjeća. Puk je uz PRAVE svećenike i čuvat će ih do Kristova Dolaska. Do tada, mi ćemo im pomagati, braniti ih, skrivati ih i davati im utočište, hraniti ih kada ih njihovi izbace, a ako bude trebalo i život svoj dat ćemo za njih.

 

 

Mi smo danas poput Podzemne Crkve u Kini čiji biskupi nisu legli u krevet sa svjetovnim vlastodršcima nego trpe i krv liju za Krista.  Mi smo poput naših pradjedova kojima je stoljećima bio draži teški KRIŽ potlačene raje od begovskih povlastica i posjeda.

Ali, povijest kraljevstva kneza ovoga svijeta broji zadnje dane. Od Kristova Dolaska, nas ne dijele stoljeća niti generacije. Mi smo pokoljenje koje će Ga dočekati i time je naš KRIŽ utoliko slađi.