Potpisa poglavara za Bogoštovlje i disciplinu Sakramenata, Kardinala Roberta Saraha, nema u kontroverznom pismu koje je potpisao tajnik vatikanskog tijela koje nadzire Bogoslužje i Sakramente u Crkvi. Pismo podržava odluku američkog biskupa Richarda Stika da zabrani davanje Svete Pričesti na jezik u svojoj biskupiji zbog izbijanja koronavirusa.
U pismu Kongregacije za Bogoštovlje i disciplinu Sakramenata od 13. studenoga vatikanski je dikasterij izjavio da je “primio i pažljivo proučio” peticiju vjernika u vezi s odlukom biskupa Richarda Stika iz biskupije Knoxville u državi Tennessee, kojom zabranjuje svetu pričest na jezik za vrijeme pandemije COVID-19.
“Kao što je već objavljeno u pismu Card. Robert Saraha od 15. kolovoza 2020 u vrijeme poteškoća (npr. Ratovi, pandemije), biskupi i biskupske konferencije mogu dati privremene norme kojih se mora poštivati, čak i jasno, kao u ovom slučaju, obustaviti na bilo koje vrijeme potrebno, primanje Svete Pričesti na jezik na javnom slavlju Svete Mise”, navodi se u pismu.
“Stoga ovaj dikasterij djeluje kako bi potvrdio odluku biskupa Stika i time odbacio vašu molbu za njezinu izmjenu”, dodaje se u pismu.
Pismo je potpisao Arthur Roche, nadbiskup tajnik vatikanske Kongregacije za Bogoštovlje i Sakramente.
Potpis Kardinala Roberta Saraha, koji je prefekt Kongregacije, nije se pojavio u ovom dokumentu.
Pismo je u suprotnosti s pismom iste kongregacije iz 2009. godine u vezi s istim pitanjem usred pandemije gripe H1N1. U to je vrijeme Vatikan pod vodstvom pape Benedikta napisao da crkveni zakon na tu temu nalaže: “svaki od vjernika uvijek ima pravo na pričest na jezik” i da se to ne može ukinuti.
Novo pismo Kongregacije objavljeno je na web stranici Biskupije Knoxville.
Iako je dokument citirao pismo Kardinala Saraha iz 15. kolovoza pod naslovom „ Vratimo se Euharistiji s radošću!”, kao opravdanje za obustavu Svete Pričesti na jezik, ipak niti u jednom djelu ovog dokumenta kardinal nije iznio takvu točku. Osvrnuo se samo na biskupe koji su davali “privremene norme koje se moraju poštivati”, a da pritom ništa nije spomenuo o ukidanju univerzalnog pravila za primanje Svete Pričesti.
„U vrijeme poteškoća (npr. Ratovi, pandemije), biskupi i biskupske konferencije mogu dati privremene norme koje se moraju poštivati. Poslušnost čuva blago povjereno Crkvi. Mjere koje daju biskupi i biskupske konferencije istječu kad se situacija normalizira”, napisao je Sarah u svom pismu 15. kolovoza.
Kardinal Sarah, je već upitan u intervjuu iz svibnja 2020. tijekom vrhunca pandemije o tome što treba učiniti kada katolici traže pričest na jezik i da li im se može reći da je “primjerenije” primiti pričest na ruku, odgovorio je: “Postoji već pravilo u Crkvi i to se mora poštivati: vjernici mogu primati Pričest u usta ili ruke.”
Doista, crkvena uputa iz 2004. Redemptionis Sacramentum uči da „svaki od vjernika uvijek ima pravo primiti Svetu Pričest na jezik“.
Kongregacija za Bogoštovlje i disciplinu Sakramenata pod vodstvom kardinala Antonija Cañizaresa Llovere potvrdila je ovo učenje usred pandemije gripe H1N1 2009. godine, jasno stavljajući do znanja da pandemija ne negira ovo učenje.
Dr. Kwasniewski poznati liturgičar primijetio je da pismo Kongregacije samo podupire “svjetsku krizu svetogrđa i otpadništva” kada je riječ o katoličkom vjerovanju.
„Prije svega, odluka jača najgoru pošast našeg doba, naime, utilitarni pragmatizam koji je Misu pretvorio u službu zajedništva, u puki znak naše pripadnosti, u kojem Svetu Pričest uzimamo kao običnu hranu. Nijedna izvanredna situacija nikada ne bi mogla opravdati prisiljavanje vjernika, u mnogim slučajevima protiv njihove savjesti, da usvoje praksu koja se kosi s duhom poniznog klanjanja našem Gospodinu u Hostiji, koju Crkva povjerava u ruke zaređenih svećenika. U tom smislu, ova odluka doprinosi protukatehezi loše liturgije koja je stvorila svjetsku krizu svetogrđa i otpadništva”, rekao je Kwasniewski.
Ova teorija Kwasniewskog o “protu-katehezi loše liturgije” potkrijepljena je podacima. Prošle je godine istraživanje Pewa otkrilo da samo jedna trećina katolika vjeruje da je Euharistija Isusovo Tijelo i Krv.
Kwasniewski je rekao kako je pismo Kongregacije biskupu Stiki “daleko od toga da je ovo kraj rasprave, umjesto toga ukazuje na loše informirane i zbunjujuće savjete koje vjernici danas dobivaju od hijerarhije.”
Upozorio je katolike na odluku tajnika kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, rekavši da ih “nitko na zemlji ne može obvezati da krše tradiciju, zakon, zdrav razum, savjest i medicinske dokaze”.
Svakom vjerniku, kleriku a i laiku ovo je samo još jedan dokaz o dubokom raskolu koji trenutačno pustoši Katoličku Crkvu. Kardinal Sarah već je više puta ušutkan od lažnog proroka Bergoglija i njegovih poslušnika.
Kada čujemo naše “stručnjake” teologije koji ne vide ništa sporno u ovim zabranama (jedan mi je svećenik rekao da su za vrijeme kuge svećenici pružali hostiju vjernicima na letvi i da je ovo puno blaža mjera), čovjek se pita imaju li oni uopće trunke zdravog razuma, da ne vide što im se servira iz sadašnjeg Vatikanskog Babilona.
Svaki iole svjesni svećenik trebao bi glatko odbiti bilo kakav naputak koji se kosi sa prijašnjim naukom Katoličke Crkve, zbog dobra duša vjernika i svoje vlastite.
Ovih godina mi smo pisali o procesu na koji je lažni Prorok uspio zaobići i ušutkati Kardinala Saraha. Rezime procesa je da je Kardinal Sarah već puno mjeseci, jedini član ove Kongregacije iz vremena Pape Benedikta XVI.
Jedini je on ostavljen na čelu Kongregacije, a svi ostali su smjenjeni. Umjesto njih su dovedeni drugi koji su spremni izdati Sakramente i Bogoslužje, a Sarah je trebao reagirati na vrijeme, dok je to imalo smisla, sada je izgubio svaku vlast, a i dobar dio kredibiliteta, baš zbog prevelikog obzira prema lažnom proroku.
U međuvremenu vlast su uzeli razni biskupi “Uzinići”, kojima je za preživjeti salata važnija od Euharistije.
Danas sam na zornici nazočio jednom strašnom i simboličnom događaju koji mi je zorno predočio žalosno stanje Crkve u pristupu Svetoj Euharistiji. O jasnoj simbolici događaja prosudite sami. Naime, u zadnje vrijeme sam zgrožen svim ovim nazovi epidemiloškim zahvatima u našim crkvama i uvijek molim Gospodina da nam oprosti ovu očitu blasfemiju, a danas se pred mojim očima odigrao prizor koji je razotkrio bijedu koja je došla do svog vrhunaca. Naime, svećeniku je ponestalo Hostija te je došao na bočni oltar kako bi od drugoga svećenika preuzeo hostije. Kada se vraćao s punim ciborijem, spotaknuo se i sve Hostije su se rasule po podu. Bilo ih je oko pedeset. Čestice su frcale na sve strane. Kod vjernika se čuo glasni uzdah. Nisam se uspio ni snaći, a svetoj hrpi na podu pristupio je svećenik, časna sestra i nekoliko djece, ali na taj način da su nogama nesmotreno gazili po Hostijama, kupeći prvo one iz sredine. Djeca su na njima klečala dok su ih kupila i komadi su im ostajali na hlačama i rukavima. Kada je svećenik već odlazio primijetio sam još jednu hostiju koja je ostala na podu pa sam ga upozorio na nju (mislio sam da je prikladnije da ju on pokupi). Nadao sam se da će blokirati mjesto gdje su ostale brojne čestice, ali sam se prevario, ljudi su slobodno hodali preko tog mjesta i na svojim cipelama raznosili svete ostatke. Mislim da postoji crkveni protokol s jasno propisanim radnjama u ovakvom slučaju, ali se sve svelo na obično skupljanje, bez ikakva pijeteta. Toliko me to dotuklo da sam se uspio samo udarati po prsima moleći boga za oprost. Slika je jasna i svakome tko zna čitati simboliku, ne treba više nikakva pojašnjenja. Kakva pričest na usta, toga više nema i mislim da se neće vratiti dok ne zasja neka nova Crkva, pročišćena progonom i patnjom. Sveti Tarzicije, moli za nas i obnovi svetost Euharistije u našim crkvama. Amen!