Koji je smisao ljudskog života na zemlji? Spasenje i kroz to vječna sreća u slavljenju Boga. Obrnuto od toga je vječno prokletstvo u vatrama Pakla u društvu zvjeri. To je do nedavno znala svaka krštena duša. Danas to zna veoma mali broj stanovnika ovoga svijeta, privremene postaje na putu za jedno od ovih vječnih odredišta.
U konačnici, to je jedino što je bitno. Nije bitno je li šef danas vikao na mene, hoću li izgubiti radno mjesto, hoćeš li se udati za tog momka, hoće li se Hrvatska kvalificirati na svjetsko prvenstvo, hoću li oboljeti od korone, pa niti to hoće li sutra meni ili tebi završiti ovaj kratki zemaljski put, osim kroz prizmu – što to znači za pitanje našega Spasenja.
No, kakve su šanse našega Spasenja i da budemo precizniji – što nam govore povijesne brojke spasenja ljudskoga roda? U Knjizi Istine Isus nam daje vrlo preciznu statistiku. U poruci od 20. listopada 2012. godine Isus je rekao:
Postoji deset puta više duša u Paklu nego u Čistilištu. Milijarde duša u Paklu, sve na različitim razinama, nadmašuju u brojnosti one u Raju trideset tri puta za svaku pojedinu dušu.
Strašna je slika ulaska brojnih duša u Pakao, kako to Isus opisuje u istoj poruci:
Milijarde duša su već tamo i svake sekunde ih mnogo ulazi, da ti se čini poput pljuska zvijezda padalica, poput oluje s tučom, padaju u jezero vatre.
Ova statistika spašenih u skladu je s Isusovim upozorenjima iz Svetoga Pisma:
Doista, mnogo je zvanih, malo izabranih. (Matej 22,14)
Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze! (Matej 7, 13-14)
Ovi odnosi u skladu su i s upozorenjima Svetaca kroz povijest Crkve: tvrdnjama izjavama Sv. Ivana Zlatoustoga da je veći broj svećenika osuđen nego spašen, sa svjedočanstvima Sv. Vinka Ferrera o ogromnoj većini osuđenih, propovijedi Sv. Leonarda iz Porto Maurizija o malo spašenih kršćana, sličnih tvrdnji Sv. Jeronima i mnogih drugih Svetaca.
Ako je tako, kako onda ljudi mogu danas kao papige ponavljati „zdravlje je na prvome mjestu“ misleći naravno samo na zdravlje tijela? Oni u svojoj strašnoj zabludi ne misle na zdravlje duše, no Gospodin u Knjizi Istine pita – što je sa zdravljem vaše duše?
Tko danas brine o izgledu duše, o dijeti duše, o kilaži duše, o tlaku duše, o kolesterolu duše, o fitnessu i formi duše? Koji magazini pišu o tome, koje reklame se vrte o tome, koje kampanje… Ne živimo li mi danas u dobu slijepaca, u dobu totalno izgubljenih ljudi kojima se sotona smije urlajući od smijeha?
Na kraju, koji to svećenici upozoravaju na Pakao i govore puku o SVETOM STRAHU BOŽJEM? A Sveto Pismo, Knjiga Mudrih Izreka govori:
Gospodnji strah početak je mudrost (Mudre izreke 9,10)
Užasna je zabluda pandemije straha za zemaljski život, ispranih mozgova tolikih hrvatskih katolika koji se fobično boje korone i fizičke smrti, a Božji Strah su izgubili u potpunosti. Jer da ga imaju, ne bi ih bilo briga za tu koronu, nego bi puzali pred Svevišnjim kao crvi kakvi jesmo i preklinjali Ga za oproštenje naših strašnih grijeha i uvreda koje Mu se nanose.
Da imaju Strah Božji, ne bi se usudili primiti Pričest nikako drukčije nego u najpokornijem činu klečanja i na jezik.
Vidite li vi gdje je čovjek u ovoj statistici spasenja? Čovjek je u najvećoj mjeri prokletnik koji zavrjeđuje užas smrti u vatrama Pakla. Za većinu ljudi samo je pitanje o kojoj razini vječnog mučenja se radi. Čistilište? Na najnižim razinama vatre su kao u Paklu, ali ima nada da će proći.
Braćo, razmišljajte svaki dan o ovome. To su radili Sveci. Ne dajte da nas laž svijeta udalji od ovog razmišljanja. Ništa nije bitnije…
I recite ovo svojim sestrama, majkama, očevima, tetkama, kumovima, prijateljima, suradnicima, poznaniku u tramvaju, taksistu koji te vozi – učinit ćete puno za Nebo, za njih, a i za sebe. Pogledajte ih, njihova lica, njihove oči… ako imate ljubavi u sebi, onda vam je stalo da vaši bližnji ne izgaraju u strašnim mukama bez kraja i konca. Pogledajte svoju djecu. Svoga sina ili kćer. Pa i onda kada vas ne poštuju i vrijeđaju, zaustavite se, razmislite i pogledajte ih „očima Neba“. Što ću im reći, što učiniti da ih gurnem dalje od Pakla, u Ruke Gospodinu? I tako svaki put, opet, opet, opet… posvjestite si ovu strašnu realnost, od danas, svaki dan do vječnosti, jer to je put spasenja.
O ovim brojevima učiteljice osnovne škole trebale bi učiti našu djecu. Plakati na autocesti trebali bi o tome upozoravati. Voditelji dnevnika trebali bi podsjećati javnost, predsjednici i premijeri poticati. No, ovaj svijet još će neko vrijeme biti u rukama sotone.
Svrha ovoga članka je da pobudi u čitateljima spasonosni Sveti Strah Božji. Pa pogledajte dragi ljudi ove brojke. Razmislimo nad sobom, pogledajmo u ogledalo svoje duše, shvatimo da smo već jednom nogom u Paklu i donesimo odluku iz korijena se obratiti i kroz svaki naš dan žrtvovati se za spas naše duše.
U tom trenutku, nestat će strah od svih problema zemaljske egzistencije i svaka duhovna suhoća. Oholost će zamijeniti poniznost, a progon kojeg doživljavamo sada, sutra možda i mučeništvo, bit će slatki darovi Njegove Nedokučive Ljubavi.