Ovo svjedočanstvo podijeljeno je na seminaru Knjige Istine koji je održan u New Jerseyju 23. ožujka 2019. godine
- rujna 2018. su me probudili jaki bolovi u trbuhu i pokušao sam se ustati iz kreveta, ali nisam mogao stati na noge, te sam pao na kraj kreveta. Pronašao me moj pas u polusvjestnom stanju.
Kad me žena vidjela rekla je da sam posivio. Po znakovima je znala da treba nazvati hitnu pomoć jer je medicinska sestra. Imao sam vrlo malo kontrole nad svojim pokretima, pa sam pomislio da sam imao moždani udar. Dok su me bolničari pregledavali, primijetio sam kako mi vitalni znakovi nisu normalni i da sam imao vrlo nizak krvni tlak, ali ne i nizak puls. Brzo su me izveli iz kuće u vozilo da me odvedu u bolnicu Svetog Petra. Na putu do bolnice su mi stavljali senzore na grudi i motrili su mi krvni tlak. Bio sam svjestan cijelo vrijeme i vidio sam zabrinutost na njihovim licima.
Kad smo stigli u bolnicu, dočekala me je skupina liječnika i pacijenata. Bolničar je rekao da su moji vitalni znaci ozbiljno slabi i brzo sam primio infuziju.
Bio sam prikopčan za monitor srca, puls mi je bio 50, krvni tlak je bio 45/55. Liječnik je odmah naredio da mi se vadi krvna slika. Bilo mi je teško disati jer mi je razina kisika bila vrlo niska. Liječnik je upitao ženu da li bolujem od gripe.
Mislio sam da sam se samo borio sa lošom prehladom. Nažalost, to nije bila prehlada, nego upala pluća uz sepsu koja je gasila moje organe.
Daljnja analiza krvi je otkrila da sam bio u septičkom šoku na razini 4 i 5.
Supruga me gledala jako uznemireno i bio sam u stanju mira zbog čega se nisam bojao ili zabrinjavao. Liječnik je naručio vrlo jake antibiotike.
Isto se ponovilo u nedjelju rano ujutro, imao sam dvostruku upalu pluća i sepsu. Liječnik me smjestio u intenzivnu njegu. Kasnije te noći mi je kardiolog savjetovao da trebam stent staviti u vrat kako bi mi mogli dati lijekove za povišenje krvnog tlaka, jer je bilo je od vitalnog značaja da to učine odmah u ponedjeljak ujutro u 12 sati.
Doktor mi je umetnuo kateter u vrat i odmah dao lijek.
Nije prošlo ni 5 minuta, a hemoglobin je bio nizak u razini od 8. Bila mi je potrebna transfuzija krvi i nakon toga još jedna. Trebala mi je i još treća infuzija. Bio sam oprezan da moj škapular sa Pečatom Živog Boga još uvijek ostane oko mog vrata i tako je bilo.
Uklonili su mi križ i moje prstenje, no tražio sam da mi ne uklone Pečat Živog Boga i poštivali su moju želju.
U utorak ujutro mi je liječnik posvjedočio da jedan od tri pacijenta preživi sepsu.
Ja sam bio jedan od tih sretnika i supruga je moja svjedokinja.
Rekao sam doktoru da mi je ovaj škapular oko moga vrata spasio život.
Ovo je moje svjedočanstvo kako Pečat Živoga Boga čini čuda i ja sam primatelj njegovih čuda.