Poštovani čitatelji Hrvatskog Krsnog Zavjeta, na ovoj smo se internetskoj stranici proteklih godina nekoliko puta osvrtali na riječi i postupke nadbiskupa Mate Uzinića, kojeg su nakon imenovanja za dubrovačkog biskupa prije nešto manje od dvanaest godina, mnogi vjernici doživljavali kao novu snagu naše hrvatske Crkve. Mlad, elokventan, vješt u komunikaciji s medijima, pomirljivih tonova prema svima, mnogi su ga smatrali svojevrsnim mostom između crkvenog učenja i modernog društva koje ima neke svoje zakone i obilježja.
Mi smo ovdje uz pomoć Knjige Istine takvu sliku nastojali osvijetliti iz drugog kuta zbog čega smo više puta došli na udar određenih medija i vjerničkog puka koji je tom i takvom utjecaju bio izložen. Tada je nastupila takozvana pandemija u kojoj je medijski opet prednjačio spomenuti nadbiskup skandalozno javno braneći režimske mjere i covid potvrde, te obezvrjeđujući Svetu Misu i primanje Euharistije pokazivao da je potpuno na strani globalističkog protu-Božjeg režima i da su naši članci itekako imali osnovu. O svemu tome sada nećemo ovdje ulaziti u detalje jer nije tema članka, možemo tek spomenuti njegov medijski istup u slučaju Čavajda gdje je propustio iznijeti nauk Crkve o svetosti i nepovredivosti ljudskog života u svoj njegovoj cjelovitosti od rođenja do smrti, zbog čega mu se kritički obratio i biskup Perić ali i neki laici.
Novo poglavlje u Uzinićevoj knjizi borbe protiv Crkve započinje u ponedjeljak 28. studenog samo nekoliko tjedana nakon njegovog formalnog preuzimanja Riječke nadbiskupije. Ukazom koji on potpisuje na taj datum u Riječkoj se nadbiskupiji ukidaju sve počasne titule svećenika kao što su ‘don’ ‘monsinjor’ ili ‘velečasni’. Ni biskupa se prema toj novoj uredbi ne treba više oslovljavati sa ‘preuzvišeni’. Tu je odluku Uzinić donio, kako sam kaže „polazeći od želje da pojednostavljivanjem službene unutarcrkvene korespondencije, koju je potrebno uskladiti s potrebama današnjice te u većoj želji da nasljedujemo duh evanđeoske jednostavnosti“. I prema njoj se ubuduće „u međusobnoj unutarcrkvenoj korespondenciji u Riječkoj nadbiskupiji neće koristiti počasni naslovi, kao što su velečasni, don, prečasni, monsinjor i sl., nego ćemo se međusobno oslovljavati na način na koji je to uobičajeno u društvenoj zajednici kojoj pripadamo i razlikovati samo po stupnju reda i službi koju u ime Crkve vršimo“, piše mons. Uzinić, dodajući kako se time ne dira u pravo svakoga da u privatnoj korespondenciji zadrži i koristi one naslove koji mu po pravu pripadaju. „U duhu ove odluke također vas obavještavam da sam prestao koristiti biskupski grb i da u službenim prostorijama Riječke nadbiskupije i drugih javnih pravnih osoba Riječke nadbiskupije nije potrebno stavljati portret ili sliku riječkog nadbiskupa, nakon što se skine portret ili slika riječkog nadbiskupa u miru Ivana Devčića.” piše dalje Uzinić.
Za one koji ne poznaju povijesni i teološki okvir ove teme reći ćemo samo ukratko da počasno oslovljavanje u Crkvi postoji od njenih samih početaka poradi dva razloga, a to su autoritet-duhovni, ne neki drugi kao što bi Uzinićeva jednostavnost htjela sugerirati i razlikovanje službi unutar same Crkve.
Tako još Sveti Pavao piše u prvoj poslanici Timoteju da je starješina vrijedan dvostruke časti osobito onaj koji vrši dvije službe: propovijeda i poučava jer ‘vrijedan je radnik plaće svoje.’ (1. Tim,5, 17-18) Hijerarhijsko ustrojstvo Crkve bilo bi nemoguće bez razlikovanja službi i onih koji vode od onih koji su vođeni i to nema veze sa ljudskim pojmovima časti ili autoriteta već se u svemu ovome radije gleda nebeska hijerarhija koju Crkva na zemlji predstavlja po Kristovoj želji i volji, ali to su očito neka zaboravljena vremena i trebamo se uskladiti citiram ’s potrebama današnjice.’ To je naravno ona ista današnjica u kojoj se Sveta Misna Žrtva prikazuje na drvenim kuhinjskim stolovima, Tijelo Kristovo se uzima i dijeli neposvećenim rukama od crkava se prave muzeji i koncertne dvorane.
Stavimo li stvari u kontekst Knjige Istine i Uzinićeve očite veze sa lažnim prorokom u Rimu dobivamo jasniju sliku ‘siromaštva i jednostavnosti’ kojom se ustvari želi Zaručnicu Kristovu svesti na humanitarnu organizaciju i navesti je na preljub sa kraljevima ovoga svijeta. Evo za primjer riječi Majke Božje od 17. listopada 2014.
‘Mnogi će biti lišeni svojih počasnih naslova i potjerani u pustinju u nemilosti. Ovaj novi oblik Crkve na prvu će se činiti kao dašak svježeg zraka za mnoge koji traže promjenu. Tada će postati jasno da sve to služi samo onima koji žele promijeniti Zakone Božje kako bi služili njihovim grešnim životima. Ova Crkva potpuno će izgubiti vjeru. Ona će imati svu vanjštinu nove, obnovljene Crkve Božje. ali nijedan znak koji bi trebao veličati Moga Sina neće biti u tu svrhu. Tada, kada vrijeme dođe, nova svjetska crkva bit će objavljena i bit će viđena kao velika humanitarna institucija.’
https://www.knjiga-istine.com/poruke/sve/1462-knjiga-istine-17-listopada-2014.html