Vatikanski glasnogovornik, svećenik Thomas Rosica, napisao je snažnu obranu pro – gay knjige “Izgradnja mosta” isusovca Jamesa Martina. U obrani se okomio na nadbiskupa iz Philadelphije, Charlesa Chaputa, a da ga nije izričito spomenuo, zbog korigiranja oca Martina radi napuštanja katoličkog učenja o homoseksualnosti.
Rosica, brazilski svećenik i izvršni direktor kanadske Salt and Light Media, napisao je 15. srpnja da je bio ispunjen “zbunjenošću” i “zapanjenošću” nakon što je pročitao “kritičke komentare” knjige oca Jamesa Martina. Posebno je spomenuo da se to odnosi na “poruke nekih biskupa” kao i neke “komentare” i “blogove”.
“Koristiti klerikalni status, biskupsko tijelo ili druge oblike vodstva za odbacivanje, ocrnjivanje ili napadanje napora ljudi koji jednostavno žele doći do onih na periferijama, nije prikladno pastirima, župnicima ili Gospodinovim slugama. To nema veze s Evanđeljem! To nije ono što predstavljamo!”, napisao je.
Ranije ovog mjeseca, philadelphijski nadbiskup, Charles Chaput, kritizirao je Martina jer nije uspio biti jasan u svojoj novoj knjizi o grješnosti homoseksualnih djela. Chaput je jedini poznati biskup koji je otvoreno kritizirao Martina.
Chaput je rekao da Martin dokazuje da Crkva mora imati “poštovanje, suosjećanje i osjetljivost u suočavanju s osobama s istospolnom privlačnošću”, to ne daje dozvolu njemu ili drugim utjecajnim vođama unutar Crkve da ignoriraju biblijsko učenje o seksualnosti.
“Ono što nažalost nedostaje knjizi je ulazak u srž onoga što dijeli vjerne kršćane od onih koji ne vide grijeh u aktivnim homoseksualnim odnosima”, napisao je nadbiskup u kolumni od 6. srpnja pod naslovom Poslanica Rimljanima.
Martin u svojoj knjizi iz lipnja 2017. pod nazivom „Izgradnja mosta“ potiče katolike koji se identificiraju kao “homoseksualci” na početak “razgovora” s njihovim biskupima kako bi pomakli Crkvu u smjeru eventualne normalizacije homoseksualnosti kao dijela Božjeg stvaranja.
“Pozivam ljude da poduzmu prve korake, a za mnoge LGBT ljude ti se razgovori ne mogu ni dogoditi, jer se ne osjećaju kao da su čak i dobrodošli stupiti u crkvu”, rekao je Martin 6. 7. u intervju s CNN-om.
Nadbiskup Chaput napisao je da Isus “nije došao da nas potvrdi u našim grijesima i destruktivnim ponašanjima, kakva god ona bila, nego da nas otkupi”.
Chaput je odbio komentirati za LifeSiteNews vezano za članak O. Rosice.
Prošlog tjedna stručnjak za kanonsko pravo, O. Gerald Murray dodao je svoj glas kritičarima Martinove knjige. Martin se zalaže za “opuštanje crkvenog učenja da je sodomija ozbiljno nemoralna i da je svaka privlačnost prema činjenju djela sodomije objektivni poremećaj osobnosti”, napisao je Murray.
“Poanta ove knjige nije da predloži načine na koje Crkva, u vjernosti Kristovom učenju, može poboljšati njen doprinos onim osobama koje se osjećaju privučenim počiniti grijeh sodomije u nadi da će odbiti ovu nepravednu tendenciju i prihvatiti čednost. Da je to bio slučaj, onda bi vrlo uspješno iskustvo hrabrosti, koje se proširilo diljem Sjedinjenih Država i na međunarodnoj razini, barem bilo spomenuto, ako već nije istaknuto “, napisao je u članku objavljenom 10. 7. za National Catholic Register pod naslovom „Otac James Martin predlaže alternativni katekizam“.
“Sklonost prema neprirodnoj seksualnoj aktivnosti nije srce i duša osobe. Istinska ljubav se izražava u časnim djelima. Zle sklonosti ili sklonosti grijehu kršćani moraju prepoznati onakvim kakve jesu, i oduprijeti im se “, dodao je.
Katolička crkva uči da je Bog stvorio ljude kao “muškarca i ženu” i dao ih jedno drugome u braku kako bi se mogli “ploditi i množiti”. Crkva podučava da se seksualni činovi mogu samo činiti u braku i moraju biti otvoreni prijenosu ljudskog života. Iz tog razloga Crkva uči da su homoseksualni činovi “djela teškog poraza” i “inherentno poremećeni” jer su “suprotni prirodnom zakonu”, jer “zatvaraju seksualni čin daru života”.
“Oni ne proizlaze iz istinske afektivne i seksualne komplementarnosti. Ni pod kakvim se okolnostima ne mogu odobriti “, navodi Katekizam Katoličke Crkve.
U svojoj kolumni, Rosica je kritizirao vjernike katolike koji koriste društvene medije kako bi obranili pravu katoličku seksualnu etiku, nazivajući njihovo pisanje “mračnom, disfunkcionalnom stranom katoličke blogosfere.” Optužio ih je za “podizanje visokih neprobojnih zidova i odjeknih komora monologa”.
Rosica je tada kritizirao katoličko učenje koje homoseksualnu sklonost naziva “inherentno poremećenom”, rekavši da “takav vokabular ne poziva ljude na dijalog niti gradi mostove”.
“Bez obzira koliko dobronamjerna školska teologija pokušava opisati ljudsko stanje, neke riječi su promašene i završavaju čineći više zla nego dobra. Stvarnost je važnija od uzvišenih teoloških ili filozofskih ideja “, rekao je.
U predgovoru novoj knjizi Daniela Mattsona pod naslovom „Zašto se ne zovem gay“, kardinal Robert Sarah je napisao da biskupi i svećenici čine štetu osobama koje napada isti spol kad im uskraćuju katoličko učenje o homoseksualnosti.
“[Crkva podučava] stvari u Katekizmu o homoseksualnosti koje neki članovi klera ne citiraju, uključujući i jasno upozorenje: “Nikakve okolnosti ne mogu opravdati homoseksualne čini” (Katekizam Katoličke Crkve, 2357). Poštovanje i osjetljivost na koju nas Katekizam s pravom poziva ne daje nam dopuštenje da lišimo muškarce i žene koje doživljavaju istospolnu privlačnost punine Evanđelja. Izostavljanje “tvrdih izreka” Krista i njegove Crkve nije ljubav “, napisao je.
Mislim da vam Bog nece oprosti dok ne shvatite da se djete tako rada od Boga bila sam vjernik crkve vise ne samo ostajem vjernica Bogu I nikom vise Svaki roditelj kad dozivi znat ce Bog I nitko vise pozdrav
Ne postoji nigdje dokaz da bi se netko rodio sa takvom sklonošću, niti se to može ustvrditi. ako postoje određeni znaci pitanje ostaje koliko su oni uvjetovani razlozima koje ne poznajemo, i pokazuju se tek dosta kasnije od samog rođenja. Da li se radi o nekom biološkom kemijskom utjecaju ili onom duhovnom mi to ne možemo jasno reći.
Jedan od dokaza za ovu tvrdnju jest veliki broj izliječenih osoba koje su nakon tretmana napustili homoseksualnost, i pronašli istinski mir i smisao u životu. Takvi slučajevi se ne spominju u medijima.