Velika zabluda tradicionalista: bergolijanski relativizam

Otkako je pošast lažnoga proroka stupila na scenu, mi, ostaci Katoličke Crkve trudimo se shvatiti što se zapravo dogodilo, svatko na svoj način.

Mi, Vojska ostatka, tumačimo ove događaje u svjetlu ostvarenja svega što nam je Krist najavio u Knjizi Istine prije pet ili deset godina. Kod nas tu nema puno šoka, nevjerice, dezorijentiranosti, pošto nas je Bog lijepo pripremio na sve ovo.

Ista je situacija i kod onih tradicionalista koji su prihvatili Knjigu Istine.

No, oni koji su odbili Knjigu Istine (a nažalost ima dosta takvih) bore se na raznorazne načine kako bi pronašli neku novu interpretaciju koja bi umirila njihove savjesti i pružila objašnjenje koje je u skladu s njihovim vjerovanjima.

Pošto već godinama pratimo razmišljanja vodećih imena u tradicionalističkom Internet univerzumu jasno se naziru neki tipični trendovi. Među najčešćim postavkama je nešto, što možemo nazvati bergolijanski relativizam. Radi se o otrovnoj i vrlo opasnoj zabludi, a sada ćemo objasniti zašto.

Bergolijanski relativizam je nešto što katolici tradicionalisti dijele s bergolijanskim raskolnicima. Dok je bergolijancima jako bitno relativizirati pogrješke i hereze lažnoga proroka, stalno se trudeći da dokažu kontinuitet s dosadašnjim papama, tradicionalisti to rade da pokažu da oni ovako trpe još od doba II. Vatikana, a neki se pak tako dodvoravaju Bergogliju i njegovim pobornicima.

Slijedeći nivo bergolijanskog relativizma još je opasniji. To je odbacivanje mogućnosti da se nalazimo u posljednjim vremenima i vjerovanje da nakon Bergoglija dolazi novi papa. Prije su se takvi tradicionalisti iskreno nadali da će doći netko, tko će ponovno uspostaviti istinski katolicizam, no vremenom su uvidjeli da je realističnije da će doći netko koga često zovu „Franjo II.“.

Naravno, svemu ovome povoda je dao sam lažni prorok koji je mag komunikologije. On je u svojoj briljantnosti već nekoliko puta pustio da se spekulira o njegovoj skoroj ostavci, umirovljenju, bolesti, smrti… kao i da se spekulira o njegovom nasljedniku.

Tračevi o papinskim prestolonasljednicima oduvijek su bili poslastica raznih vatikanista, a to je ujedno prikladan način da pokažu da su oni ozbiljni eksperti vjere, a ne tamo neke ženice koje se uzdaju u „lažne vidjelice“ (onima koji nemaju poniznosti teško je prihvatiti Božju Riječ).

Dakle, teza o „novom papi“ onim tradicionalistima koji odbijaju Knjigu Istine glavni je argument. No, ono što je isto tako bitno – radi te teze oni ne žele prihvatiti da je Bergoglio lažni prorok, nego mu daju puni legitimitet i na taj način omogućavaju da bez prave opozicije uništava Katoličku Crkvu.

No, vrijeme prolazi, a njihova teza se ne ostvaruje. U međuvremenu Bergoglio nanosi sve teže povrede Katoličkoj Crkvi i svaki dan sve više provodi svoj plan o pretvaranju Katoličke Crkve u grozotu jedne svjetske religije.

Koji je moment kada će naša braća, pravovjerni katolici tradicionalisti (koji su odbacili Knjigu Istine) uvidjeti da je Bergoglio doista biblijski lažni prorok i prokazati ga kao takvog, te mu zanijekati legitimitet?

Jasno je da njegovo ukidanje Latinske Mise nije bio taj moment. Hoće li biti taj moment kada promijeni Novus Ordo ili im to ionako nije bitno? Hoće li biti taj moment kada ukine Svakodnevnu Žrtvu? Hoće li biti taj moment kada obznani Jednu svjetsku religiju? Hoće li biti taj moment kada uvede antikrista da sjedne na prijestolje? Koji je moment kada će braća tradicionalisti otvoriti oči?

Pitamo ovo, jer po Svetom Pismu svi znamo da biblijski lažni prorok i antikrist predstavljaju krajnje iskušenje za sve vjernike koji budu živjeli u vremenu njihove vladavine i da su kao takvi ekstremna opasnost za sve one koje zavedu, a da će im se pravednici suprotstaviti, pri čemu će mnogi od njih „oprati halje u Krvi Jaganjčevoj“.

Isto tako jasno je kolika opasnost prijeti dušama onih koji budu činili razne vidove kompromisa s lažnim prorokom i antikristom, jer tko sa vrhovništvom zla ulazi u pakt često potpuno nesvjesno svoju dušu izlaže neizmjernoj opasnosti.

U tome i jest zabluda posljednjih vremena.