Vratimo Blagoslovljenu vodu u naš život

“Znanstveno smo potvrdili da drevni običaj blagoslivljanja hrane i pića znakom križa ima duboko otajstveno značenje.” izjavila je ruska fizičarka Angelina Malakhovskaya za ruski znanstveni časopis Zhizn, nakon što je sa timom svojih kolega sa Sankt Peterburškog sveučilišta, kroz deset godina proučavala utjecaj blagoslova i znaka križa na različite aspekte čovjekovog života.

“On u sebi krije vrlo praktične dobrobiti (znak križa): hrana se doslovno u trenu pročišćava. Ovo je veliko čudo koje se događa svakoga dana.”

Proveden je niz velikih eksperimenata koji su zatim mnogo puta provjereni prije nego su objavljeni. Uzorci vode prije i nakon posvećenja poslani su znanstvenom laboratoriju za industrijsku i pomorsku medicinu Sveučilišta u Sankt Petersburgu. Broj patogenih mikroba kao što su colon bacillus i staphylococcus u vodi nad kojom je izmoljen Oče naš i napravljen znak križa bio je i do sto puta manji nego u uzorku obične vode.

Sami uzorci vode uzimani su sa različitih mjesta, rijeka, jezera, izvora kao i sa vodovodne mreže. Ovakav efekt pročišćenja zapanjio je znanstvenike jer niti najmoderniji uređaj za elektromagnetsku radijaciju nije mogao niti blizu ovako očistiti vodu.

Druga otkrića možda su još i čudesnija. Naime spektrografom, uređajem koji snima valne duljine svjetlosti, uočeno je da posvećena voda ima znatno veću optičku gustoću, kao da je dodatno prosvijetljena i ta svjetlost dolazi iz ultraljubičastog spektra. (U medicini je poznato antimikrobno svojstvo UV zraka).

Znak križa promjenio je samu strukturu vode djelujući na nju kao generator svjetla. Istražujući dalje ove fenomene znanstvenici su utvrdili da veću snagu ima blagoslov svećenika nego primjerice laika.

Optička gustoća vode povećana je do dva i pol puta kod svećeničkog blagoslova, naspram jedan i pol kada su molitvu i znak križa činili vjernici laici.

Najmanji ili nikakav efekt na vodu u odnosu na standardni uzorak imala je pak molitva nevjernika ili osoba koje su nepravilno činile znak križa, što je sasvim u duhu crkvenog i biblijskog učenja koje traži da Bogu pristupamo s vjerom i strahopoštovanjem. Za profesoricu Malakhovsku i njene kolege iz Sankt Petersburga sama mogućnost ovakvih spoznaja bila je čudo jer njihov rad nije bio financiran ni od koga niti je ikada bio predmet drugih znanstvenih istraživanja.

Njihov jedini cilj je bio pružiti ljudima mogućnost da vide i iskuse iscjeljujuću I preobražavajuću snagu Boga i u tu svrhu su poduzeli brojna i dugotrajna istraživanja. Rad ove skupine znanstvenika dalje je bio usmjeren na utjecaj svetih i pobožnih čina na ljudsko tijelo i tu je također nepobitno dokazano da primjerice sudjelovanje na svetoj liturgiji normalizira krvni tlak i krvne vrijednosti, a zvonjava crkvenih zvona koja je također ultrazvučnog spektra, onesposobljava opasne viruse poput gripe, žutice i tifusa i to na način da savija njihovu proteinsku strukturu čineči ih bezopasnima.

Inače u Rusiji je još od vremena Napoleona ustaljeno vjerovanje da zvonjava zvona zaustavlja epidemije i o tome ćemo možda nešto više reći u sljedećem članku.

Naša vjera ne bi dakako trebala počivati na dokazima jer ‘vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo’ (poslanica Hebrejima).

Tko nas to danas i s kojim ciljem, u našim Crkvama želi uvjeriti u suprotno?

Tko nam želi reći da su naši sveti čini, pa i sama Euharistija zarazni?

Tko želi nametnuti primat razuma i ljudskog znanja nad vjerom koja je vrhunski Božji dar i po kojoj prema Isusovim Riječima pobjeđujemo svijet? 

Ove odgovore jasno nalazimo u Knjizi Istine.

Knjiga Istine uči nas da je sve u Božjim Rukama i da sve opasnosti kakve god bile dolaze ustvari od nas samih to jest od slabog ufanja i nerazumijevanja Božjih darova.

Braćo i sestre, svećenici i Božji narode, probudimo svoju vjeru jer samo nam vjera otvara vrata jednog novog i boljeg svijeta.

                                                                                                                                                                                                           

“Toliko mnogo krivih vijesti se raširilo u vezi okoliša, a jedino Bog može odrediti kako se Zemlja može ponašati. Čovjek može učiniti loše i narušiti Zemlju, ali je on nikada ne može uništiti, jer sve ove stvari su u Božjim Rukama. Nedostatak ufanja u Boga znači da čovjek vjeruje da on ima nadzor nad svemirom. Nerazborit čovjek misli da njegova djelovanja mogu promijeniti Božje Zakone.

Mudar čovjek zna da je Bog Svemoćan i sve dok se On štuje i dok se drži Njegovih Zakona, dotad će čovjekov opstanak biti osiguran.

Opstanak Zemlje nema ništa sa smrtnim čovjekom. Jedino Bog ima moć da nadzire zrak kojega udišete; vodu koju pijete i mogućnost da održi život. Jedina opasnost za čovječanstvo je sam čovjek.” (Isus, 01.siječnja 2015.)