Franjo hvali abortistkinju koja je izvršila više od 10 000 abortusa. Što bi Sveti Pio rekao na to?

S puno entuzijazma, gledali smo javno slavlje, neraspadnutog tijela Oca Pia iz Pietrelcina, velikog Sveca 20. stoljeća u bazilici Sv. Petra. Na ovaj način Franjo želi odati počast Svecu koji je pomirio toliko puno ljudi sa Bogom, jer je on znao kako ohrabriti mnoge pokajnike, koji bi napustili svoje pogreške, grijehe i zločine, a među ovima i zločin abortusa.

Ispovijed je prekrasna!

Za Oca Pia, abortus nije samo zločin protiv nevinog bića, nego i istinsko samoubojstvo. Jedanput mu je predbacio Otac Pelegrino: Oče Pio danas niste dali oprost ženi jer je namjerno pobacila. Zašto ste bili tako oštri prema ovoj jadnici? Svetac stigmatik je odgovorio: Dan kada ljudi izgube sav svoj užas prema abortusu, biti će najgori dan za čovječanstvo. Abortus nije samo čovjekoubojstvo nego i samoubojstvo. Zar ne bi trebali svjedočiti našu vjeru pred onima koji počine dva zločina u jednom djelu? Samoubojstvo? – zapita Otac Pelegrini.

Samoubojstvo ljudske rase, bit će razumljivo onima koji će vidjeti zemlju naseljenu starcima, a nenastanjenu djecom, opustjelu kao pustinja.

Možda su ove riječi, izgovorene od takve brižne osobe kao što je ovaj Svetac, bile nepoznate papi Franji kada je Emmu Bonnino pobornika abortusa u Italiji, naveo kao primjer za Italiju danas – da Italiju, koja je osiromašena niskom stopom rađanja i prenapučena starcima.

Bonnino za sebe kaže da je izvela više od 10 000 pobačaja, koristeći vrlo nepouzdanu metodu: vakumom bi isisala dijete iz majčine utrobe zračnom sisaljkom, stavljajući raskomadane ostatke u staklenku! Postoji čak i povijesna fotografija kojom je Bonnino željela ovjekovječiti taj trenutak!

Kao što je Sveti Otac Pio učio, tako je i Katolička Crkva uvijek smatrala abortus odvratnim zločinom. On može biti oprošten kroz pokajanje i pokoru, ali usprkos tome treba biti objekt užasa unutar bilo kojeg društva koje ne želi počiniti samoubojstvo. Samoubojstvo, ubojstvo i krađa su uzrok užasa. Sve se može oprostiti, ako postoji pokajanje.

Franjo opravdava svoju hvalu za počiniteljicu abortusa Emmu Bonnino frazom: “trebamo gledati na ljude, na ono što oni čine”. Bonnino je činila abortuse…možda Franjo nije znao? Nismo toliko naivni da to mislimo. Slijedom toga ne razumijemo kako papa može zaključiti da je ona “među najvećim imenima Italije danas”. ( Corierre della sera, 08.02.2016.)

Da li je abortus i dalje grijeh, kako uči katekizam Katoličke Crkve? Ili dobiva novo moralno značenje sa Emmom Bonnino i njenim stranačkim prijateljima? Zašto ovaj dvolični stav pape Franje?

Bez izražavanja i najmanjeg pokajanja za više od 10 000 abortusa koje je počinila, starija Bonnino zahvaljuje na Franjinim hvalospjevima: “Ove riječi su nešto najljepše u cijelom mom životu.” ( Lultimaribattuta, 09.02.2016.).Pokajanje? Niti malo. Barem ne pokazuje kajanje, a u ispovijedi mi znamo da moramo tražiti i najmanji znak pokajanja. Možda ona samo osjeća zadovoljstvo videći onoga koji bi trebao biti njen ljuti neprijatelj po svom položaju, kako ulizivački savija svoju glavu pred njom.

A što reći o Ocu Piu čije se tijelo tih dana izlagalo u bazilici Sv. Petra? Sa neba, što otac Pio misli o ovih 10 000 ubojstava počinjenih 1975. od idealne žene za Italiju danas, po riječima Franje? Što misli o svojem tijelu kojim se manipuliralo na ovakav način? I doista mnoga se pitanja postavljaju o ovom novom modelu za moral koji je predložen modernom svijetu. O kako je drugačiji ovaj model od onoga što je učio Sveti Otac Pio, zbog čega je i uzdignut do oltarske slave!

For Francis: an abortionist with more than 10,000 victims is “one of the great names of Italy today”. What would saint Pio say of this?

 

One Comment

Odgovori na manicure Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *