Danas donosimo uvid u STUDIJU koju je potpisalo sedam stručnjaka iz raznih područja, farmacije, toksikologije, patologije, bioznanosti…
Studiju je vodio i osmi potpisao Dr. Konstantinos Poulas
Ona je dio puno većeg istraživanja koje se proteže na preko 1500 stranica, a bavi se toksikologijom. Naslov je: Zašto cijepimo djecu?
Između ostalog u studiji čitamo ovo:
Ljudi s bezbroj komorbiditeta u dobnom rasponu u kojem se dogodila većina smrtnih slučajeva od COVID-19 bili su vrlo lošeg zdravlja.
Čini se da njihova smrt nije povećala smrtnost od svih uzroka kao što je prikazano u nekoliko studija. Da nisu umrli od COVID-19, vjerojatno bi umrli od gripe ili mnogih drugih popratnih bolesti koje su imali. Ne možemo sa sigurnošću reći da je većina umrla od COVID-19 zbog:
1) PCR testovi su izmanipulirani kako bi dali mnogo lažnih pozitivnih rezultata i
2) Smrti su proizvoljno pripisane COVID-19 u prisutnosti bezbroj komorbiditeta.
Grafikoni prikazani u ovom radu pokazuju da slabi primatelji injekcije imaju minimalnu korist od inokulacije. Njihov osnovni problem je disfunkcionalni imunološki sustav, koji je djelomično ili u cijelosti rezultat cjeloživotnog izlaganja toksičnosti i toksičnog ponašanja.
Oni su osjetljivi ili na divlji virus koji pokreće disfunkcionalni imunološki sustav na pretjeranu ili nedostatnu reakciju, što dovodi i do loših ishoda injekcije koja čini isto.
To se može ilustrirati sljedećom analogijom. Osoba stoji u metalnom ograđenom prostoru. Što se događa kada osoba zapali šibicu i ispusti je na pod ovisi o tome što je na podu. Ako je pod sami metal, šibica gori nekoliko sekundi dok se ne ugasi. Ako se ispod šibice na podu nalazi list papira, šibica i papir će gorjeti kratko vrijeme dok se oboje ne ugase. Međutim, ako je pod prekriven amonijevim nitratom i sličnim zapaljivim eksplozivnim materijalima, doći će do velike eksplozije! Za COVID-19, divlji virus je najbolji za eksploziju. Zapaljivi materijali su toksična izloženost i toksično ponašanje. Ako nema ‘otisaka’ biomarkera od izlaganja otrovima i toksičnog ponašanja, ništa se ne događa. Ako postoje značajni “otisci” biomarkeri zbog izlaganja toksičnim tvarima i toksičnog ponašanja, rezultiraju loši ishodi.
Odgovarajuće sigurnosno testiranje cijepljenja COVID-19 omogućilo bi distribuciju ishoda koji se očekuju od ‘paljenja’.
Budući da nije provedeno adekvatno testiranje, nemamo pojma koliko je zapaljivih materijala na podu, te kakvi će biti ishodi ‘paljenja šibice’.
Injekcija ide dva koraka dalje od divljeg virusa jer:
1) sadrži upute za stvaranje spike proteina, za koji nekoliko eksperimenata pokazuje da može uzrokovati vaskularne i druge oblike oštećenja, i
2) zaobilazi mnoge prve obrane urođene imunološkim sustavom, te djelomično izravno ulazi u krvotok.
Za razliku od na primjer virusa, injekcija osigurava da će na podu uvijek biti neki zapaljivi materijali, čak i ako nema drugih toksičnih izloženosti ili ponašanja.
Drugim riječima, spike protein i okolni LNP su toksini s potencijalom da prouzrokuju bezbroj kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih štetnih učinaka na zdravlje čak i u odsutnosti drugih čimbenika!
Gdje i kada će se ti učinci pojaviti ovisit će o biodistribuciji ubrizganog materijala.
Pfizerove vlastite studije biodistribucije pokazale su da se ubrizgani materijal može pronaći u bezbroj kritičnih organa u cijelom tijelu, što dovodi do mogućnosti zatajenja više organa. A ove studije su bile iz jedne injekcije.
Više injekcija i dopunskih injekcija mogu imati kumulativne učinke na distribuciju inokulanta u organima!
Autori zaključuju:
“Sada je cilj cijepljenje ukupne populacije SAD-a.
Budući da mnogi od ovih potencijalno ozbiljno štetnih učinaka imaju ugrađeno vrijeme kašnjenja od najmanje šest mjeseci ili više, nećemo znati što su, sve dok većina populacije ne bude cijepljena, a za korektivne mjere može biti prekasno.”
DRAGI RODITELJI NE DAJTE NIKOME DA CIJEPI VAŠU DJECU