Najnovije informacije: kad je ova priča prvi put izdana, nismo bili dobili nikakav odgovor od kardinala Müllera, njegovog tajnika, ili Grega Burkea, ravnatelja Vatikanskog ureda za tisak. Burke je od tada odgovorio da je rekonstrukcija događaja sa sastanka s Müllerom kako je opisana u nastavku “potpuno lažna”.
Osobni tajnik kardinala Müllera odgovorio je OnePeterFive-u e-mailom, rekavši kako Papa nije postavio ovih pet pitanja kardinalu Mülleru i dodao da je ovaj članak OnePeterFive-a štetio kardinalu Mülleru. Međutim, on nije objasnio zašto je tako, pogotovo s obzirom na to da verzija događaja koje su nam priopćili naši izvori predstavlja Müllera u povoljnom i pravovjernom svjetlu.
Upravo smo dobili drugu potvrdu priče iz našeg pouzdanog izvora koji dolazi iz središta lojalnog i dobro povezanog njemačkog katoličanstva. Tako namjeravamo prenositi praćenje ove priče u bliskoj budućnosti.
Nakon što je kardinal Gerhard Müller, bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere (KNV), otkrio da je osobno telefonski razgovarao s pokojnim kardinalom Joachimom Meisnerom o nedavnim smjenama i da je taj razgovor održao noć prije Meisnerove iznenadne smrti ujutro 5. srpnja, nekoliko dobro informiranih izvora u Europi u komunikaciji sa mnom iskoristilo je isti izraz, tj. pretpostavljajući da je možda kardinal Meisner “umro od slomljenog srca”. U svjetlu slijedećih objava o sadržaju susreta 30. lipnja između pape Franje i kardinala Müllera, možemo biti još skloniji vjerovati da je to bio slučaj – barem kao moralna mogućnost.
Sljedeće informacije proizlaze iz izvješća vjerodostojnog njemačkog izvora, koji je razgovarao s OnePeterFive-om pod uvjetom anonimnosti. Citira svjedoka koji je nedavno sjedio s kardinalom Müllerom na ručku u Mainzu u Njemačkoj. Tijekom tog obroka, kardinal Müller navodno je u prisustvu tog očevica objavio određene informacije o njegovu posljednjem susretu s papom, tijekom kojeg je obaviješten da njegov mandat prefektom KNV neće biti obnovljen.
Prema ovom izvješću, kardinal Müller je 30. lipnja pozvan u Apostolsku palaču, te je on tamo otišao s radnim dosjeima, pod pretpostavkom da će taj sastanak biti uobičajena radna sjednica. Papa mu je, međutim, rekao da ima samo pet pitanja za njega:
- Jeste li za ili protiv ženskih đakona? “Ja sam protiv”, odgovorio je kardinal Müller.
- Jeste li za ili protiv ukidanja celibata? “Naravno da sam protiv toga”, odgovorio je kardinal.
- Jeste li za ili protiv ženskih svećenika? “Odlučno sam protiv toga”, odgovorio je kardinal Müller.
- Jeste li spremni braniti Amoris Laetitia? “Koliko je meni moguće”, prefekt Kongregacije za nauk vjere je odgovorio: “Još uvijek postoje nejasnoće”.
- Jeste li spremni povući svoju pritužbu u vezi s razrješenjem troje Vaših zaposlenika? Kardinal Müller je odgovorio: “Sveti Oče, to su bili dobri, besprijekorni ljudi koji mi nedostaju, a nije bilo u redu da ih odbacim, malo prije Božića, tako da su morali očistiti svoje urede do 28. prosinca. Sada mi nedostaju.”
Papa je nakon toga odgovorio: “Dobro. Kardinale Müller, želio sam vas samo obavijestiti da ne ću produžiti vaš mandat (tj. nakon 2. srpnja) prefekta Kongregacije za nauk vjere. “Bez oproštaja ili objašnjenja, papa je napustio sobu. Kardinal Müller je u početku mislio da je papa napustio kako bi dohvatio znak zahvalnosti i stoga je strpljivo čekao. Ali, nije postojao takav dar, pa ni izraz zahvalnosti za njegovu službu. Prefekt papinskog kućanstva, nadbiskup Georg Gänswein, tada mu je morao objasniti da je sastanak završio i da je vrijeme da ga napusti.
U vrijeme pisanja, nismo uspjeli dobiti potvrdu ovih događaja od kardinala Müllera, niti od njegovog tajnika, kome smo dali da komentira. Na sličan način smo zatražili komentar Grega Burkea iz Vatikanskog ureda za tisak koji je zanijekao priču, rekavši kako je rekonstrukcija događaja kao što smo ga predstavili “potpuno lažna”.
Ako ovo izvješće vrijedi – a s obzirom na izvore, nemamo razloga za sumnju – možemo zamisliti zašto bi kardinal Meisner bio uznemiren nakon što je čuo o tom sastanku u satima prije njegove smrti. Predstavljaju li ovih pet pitanja s da ili ne odgovorima, ako su doista postavljena kardinalu Mülleru, neku vrstu obrnute dubie? Jesu li kardinalovi odgovori, u mjeri u kojoj su bili u skladu s pravovjernom katoličkom misli, razlog zbog kojeg nije zatraženo da nastavi u ulozi prefekta KNV? Od pet pitanja, tri (ženski đakonat, svećenički celibat i promicanje Amoris Laetitia) naširoko su raspravljana kao dio papinog “dnevnog reda”. (Čini se dostojnim spomenuti u tom pogledu nadbiskupa Luisa Francisca Ladarie Ferrera, S.J., koji je bio najavljen kao Müllerova zamjena u ulozi prefekta KNV, koji je prošle godine imenovan za predsjednika Povjerenstva za proučavanje đakonata žena.) No, doista je očekivano da će se žensko svećeništvo revidirati u odnosu na ženski đakonat, iako je papa Franjo već osobno afirmirao razumijevanje da je papa Ivan Pavao II definitivno odlučio protiv te mogućnosti? A što je sa zadnjim navodnim pitanjem – onim koje se odnosi na Papin bezrazložni otkaz trojici svećenika iz KNV prošle godine? Ako je postavljeno takvo pitanje, je li to bio samo test neupitne poslušnosti? Sjetite se da je Papa izvijestio da je, kad ga je kardinal Müller pitao o razrješenju ovih trojice svećenika, jednostavno rekao: “Ja sam papa, ne trebam razloge za bilo koju od mojih odluka. Odlučio sam da moraju otići i morat će otići.”
U intervjuu njemačkim novinama Passauer Neue Press, Müller je otkrio dodatne informacije koje podsjećaju na gore opisanu iznenadnost njegovog konačnog susreta s Papom:
Papa Franjo, rekao je kardinal Müller, “priopćio je svoju odluku” da ne obnavlja mandat “u roku od jedne minute” posljednjeg radnog dana njegovog petogodišnjeg mandata i nije dao razloge za to.
“Ovaj stil [sic] ne mogu prihvatiti, “rekao je Müller. U ophođenju sa zaposlenima, “trebao bi primijeniti socijalni nauk Crkve”, dodao je.
Kao što je dokumentirano u našem izvješću o odlasku kardinala Müllera, tijekom njegovog mandata podnio je niz napada kao prefekt KNV pod današnjim pontifikatom. Unatoč tome, Müller je od objave njegovog odlaska na bolan način nastojao javno pokazati da njegov odnos s papom nije problematičan. “Nije bilo razlika između mene i pape Franje”, rekao je Müller lokalnim njemačkim novinama tijekom istog posjeta Mainzu kada je navodno otkrio njegovoj pratnji na večeri kontekst njegovog posljednjeg susreta s papom. Nije posve jasno izražava li Müller nedostatak sukoba između njega i pape kao znak solidarnosti ili kako bi naglasio neočekivanost papine odluke da ne obnavlja njegov mandat. Bez obzira na razlog, javno je nastojao umanjiti značaj njegovog odlaska.
Malo je toga u otkazu jednog od najistaknutijih crkvenih ureda Katoličke crkve, što nije neuobičajeno. Kao što je ugledni vatikanski novinar, Marco Tosatti, primijetio u svojem važnom eseju za First Things od 7. srpnja, Müllerov odlazak s položaja u dobi od 69 godina – puno prije dobi umirovljenja – bio je “gesta bez presedana u nedavnoj povijesti Crkve”. Tijekom proteklih šest desetljeća, primijetio je Tosatti,” prefekti najvažnije kongregacije Crkve (zvane La Suprema) su umirovljeni zbog starosne dobi ili zdravstvenih razloga ili su, u slučaju Josepha Ratzingera, pozvani postati papom”. Nitko nije pretrpio poniženje da ga se jednostavno grubo smjeni.
Jedna anegdota koju je Tosatti prepričao iz vlastitih razgovora s prijateljima njemačkog kardinala daje posebno uvjerenje da je papa Franjo dugo s prezirom postupao prema prefektu emeritusu: Čini se da je Müller iskusio život pod Bergogliom kao neku vrstu Kalvarije. Unatoč Müllerovim tvrdnjama, bio je dobar vojnik do kraja, pa čak i više od toga.
Prvi korak Müllerove Kalvarije bio je uznemirujući događaj sredinom 2013. godine. Kardinal je slavio Misu u crkvi kraj palače Kongregaije, za skupinu njemačkih studenata i učenjaka. Tajnik mu se pridružio na oltaru: “Papa želi razgovarati s vama.” “Jeste li mu rekli da slavim Misu?” upita Müller. “Da,” rekao je tajnik, “ali on kaže da mu ne smeta – on želi razgovarati s Vama svejedno.” Kardinal je otišao u sakristiju. Papa mu je, u vrlo lošem raspoloženju, dao neke naloge i dokumentaciju o jednom od svojih prijatelja, kardinala. (To je vrlo delikatna stvar, tražio sam objašnjenje ovog incidenta od službenih kanala. Sve dok se ne pojavi objašnjenje, ako ikada dođe, ne mogu dati daljnje detalje.) Müller je očito bio zapanjen.
Kao i Marco Tosatti, tražili smo, ali nikada nećemo moći dati objašnjenje incidenta pet pitanja iz službenih kanala. Možemo samo reći da naši izvori ne dobivaju nesklonost. Uvjereni su da su se događaji dogodili kako su opisani.
Za sada je dovoljno napomenuti da bi u sadašnjim okolnostima čak i skeptični teško napustiti izvješće o takvom incidentu. Priče iz Vatikana svakodnevno su nevjerojatnije – pa čak i najgore od njih ne zaslužuju komentar – ili, što je još važnije, ispravak – u očima crkvenih dužnosnika.