Kardinal Eijk se referira na proročanstvo o Kraju Vremena u raspravi o međupričešćivanju

Novi gostujući članak kardinala Willema Jacobusa Eijka, nadbiskupa Utrechta u Nizozemskoj, objavljen je danas na blogu Edwarda Pentina na Nacionalnom katoličkom registru. Tema kardinalovog eseja jest pitanje međupričešćivanja protestantskih supružnika Katolika u Njemačkoj, koja je upravo eskalirala nakon što su delegaciju njemačkih biskupa – čija se manjina protivi takvoj promjeni u Euharistijskoj praksi – papa Franjo i Kongregacija za nauk vjere poslali kući bez odgovora na njihovu zabrinutost o tome mogu li nastaviti s planom da dopuste međupričešćivanje u nekim slučajevima nakon slabo definiranog procesa “razlučivanja”.

Eijk piše:

Odgovor svetog oca, koji je preko prefekta Kongregacije za nauk vjere predan delegaciji njemačke konferencije, da konferencija treba ponovo raspravljati o nacrtima i pokušati postići jednoglasno mišljenje, ako je moguće, je potpuno nezamisliv. Crkvena doktrina i praksa u svezi s davanjem Sakramenta Euharistije protestantima savršeno je jasna.

Eijk zatim citira kanon 844 iz kôda kanonskog zakona iz 1983., koji glasi:

“Ako je smrtna pogibelj ili ako, prema sudu dijecezanskog biskupa ili biskupske konferencije, to zahtijeva druga teška potreba, Katolički služitelji dopušteno podjeljuju spomenute Sakramente i drugim kršćanima koji nisu u potpunom zajedništvu s Katoličkom crkvom i koji ne mogu doći do služitelja svoje zajednice, a svojevoljno to traže, samo ako s obzirom na te sakramente očituju Katoličku vjeru i ako su pravo raspoloženi.” CIC / 1983., 844 § 4 (Vidi Katekizam Katoličke crkve br. 1400).

Eijk napominje važnu distinkciju – ono što se rijetko pojavljuje u raspravama o tom pitanju – o kome zapravo ovaj kanon govori:

Međupričešćivanje je, u načelu, moguće jedino s pravoslavnim kršćanima, jer Istočne crkve, iako nisu u punom zajedništvu s Katoličkom crkvom, imaju prave Sakramente i prije svega, svojim apostolskim nasljeđem, pravim svećeništvom i validnom Euharistijom (Zakonik kanonskog prava 1400, CIC / 1983, 844, § 3). Njihova vjera u svećeništvo, u Euharistiju i u Sakrament pokore jednaka je Katoličkoj crkvi.

[…]

Očigledno, luteranski se nauk o pretvorbi bitno razlikuje od katoličke doktrine o pretvorbi, koja podrazumijeva vjeru da je ono što se dobiva pod prilikama kruha i vina, čak i ako se daje nekome tko ne vjeruje u pretvorbu, pa čak i izvan trenutka davanja, Tijelo ili Krv Kristova.

Zbog tih bitnih razlika, Pričest se ne bi trebala davati protestantima, čak i ako su vjenčani za katolike, jer protestant ne živi u punom zajedništvu s Katoličkom crkvom i stoga ne dijeli izričito vjeru u njezinu Euharistiju.

Eijk inzistira da bi “ono što kažu Zakon o kanonskom pravu i Katekizam Katoličke crkve trebalo biti reakcija svetog oca” koji je “trebao dati delegaciji Njemačke biskupske konferencije jasne direktive, zasnovane na jasnoj doktrini i praksi Crkve”.

“Ne uspijevajući stvoriti jasnoću”, piše on, “velika je zbrka među vjernicima i ugroženo je jedinstvo Crkve”.

Imajući u vidu da biskupi i prije svega Petrov nasljednik ne uspijevaju održavati i vjerno prenositi u jedinstvu vjeru sadržanu u Svetoj tradiciji i Svetom Pismu, ne mogu ne pomisliti na članak 675 Katekizma Katoličke crkve:

Posljednja kušnja Crkve

Prije dolaska Kristova, Crkva mora proći kroz posljednju kušnju koja će uzdrmati vjeru mnogih vjernika. Progonstvo što prati njezino putovanje na zemlji otkrit će “otajstvo bezakonja” pod oblikom religijske obmane koja će ljudima nuditi prividno rješenje njihovih problema po cijenu otpada od istine.“

Iako Eijk ne otkriva dublje značenje ovoga odlomka, uvid u sam Katekizam pokazuje nam da članak 675 ima jednu zaključnu rečenicu ozbiljnog značaja – rečenicu koja povezuje dio koji je kardinal citirao: “Vrhovna religijska obmana jest obmana Antikristova, to jest obmana jednoga pseudo-mesijanizma u kojemu čovjek slavi sam sebe mjesto Boga i njegova Mesije koji je došao u tijelu.”

Članak 675, stoga ima fusnotu s mnogim svetopisamskim referencama na zadnja vremena, otpadništvo i dolazak Antikrista – da budemo precizni, njih osam. Ovdje ih navodimo, po redoslijedu:

Matej 24, 12 – Jer će bezbožnost uzeti maha, ljubav će ohladnjeti kod mnogih.

Luka 21, 12 – Prije svega toga metnut će na vas ruku i progonit će vas. Predavat će vas u sinagoge i u tamnice i voditi vas pred kraljeve i namjesnike zbog imena mojega.

Ivan 15, 19-20 – Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; a kako niste od svijeta, nego vas ja izabrah od svijeta, zato mrzi na vas svijet. Sjetite se riječi, koju vam ja rekoh: ‘Nije sluga veći od gospodara svojega.’ Ako su progonili Mene, i vas će progoniti; ako su držali riječ Moju, i vašu će držati.

2 Solunjanima 2, 4-12 4 Koji se protivi i podiže više svega, što se zove Bog, ili što se štuje, tako da će on sjesti u hramu Božjem pokazujući sebe, kao da je Bog. Ne pamtite li, da sam vam ovo govorio, još kad sam bio kod vas? I sad znate, što zadržava, da, se ne javi u svoje vrijeme. Jer tajna bezakonja već djeluje; samo treba da se ukloni onaj, koji sad zadržava. I onda će se pojaviti bezakonik, kojega će Gospodin Isus ubiti dahom usta svojih i uništiti sjajem dolaska svojega, kojega je dolazak po djelovanju sotoninu sa svakom silom i znacima i lažnim čudesima, i sa svakom prijevarom nepravde među onima, koji propadaju, jer ljubavi istine ne primiše, da bi se spasili. I zato će im Bog poslati silu zablude, da vjeruju laži, Da se svima sudi, koji ne vjerovaše istini, nego volješe nepravdu. A mi smo dužni svagda zahvaljivati Bogu za vas, braćo ljubljena od Gospodina, što vas je Bog kao prvence izabrao za spasenje posvećenjem Duha i vjerom istine.

1 Solunjanima 5, 2-3 Jer sami dobro znate, da će dan Gospodnji i doći tako kao tat u noći. Jer kad reknu: Mir i sigurnost! Onda će iznenada napasti na njih propast, kao bol na trudnu ženu, i neće uteći.

2 Ivanova 1,7 – Jer mnogi zavoditelji izađoše u svijet, koji ne priznaju, da je Isus Krist došao u tijelu: ovo je zavoditelj i antikrist.

1 Ivan 2,18 – Dječice, posljednja je ura, i kao što ste čuli, da će doći antikrist, već sad mnogi antikristi ustadoše; po tom poznajemo, da je posljednja.

To nisu laki ulomci. A ako trenutačna situacija tjera kardinala da toliko razmatra o tim stvarnima da ide toliko daleko da javno o njima piše, stvari su doista vrlo ozbiljne.

https://onepeterfive.com/cardinal-eijk-references-end-times-prophecy-in-intercommunion-debate/

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *