Vezano za trenutna događanja u Crkvi donosimo članak niže sa OnePeterFive:
“Ne znam dokle ću ovo moći podnositi. Unutarnje vrištanje mi više ne pomaže.”
Ovaj komentar, kojeg su jučer podijelili sa mnom na društvenim mrežama, sažima način na koji su se mnogi katolici – uključujući i mene osobno – osjećali ovih dana. Dan za danom, naslov za naslovom, optužba za optužbom od strane Kristovog vikara o tome kako su vjernici na strani “Velikog tužitelja” i kako su previše “rigidni” pa čak nemaju ni “Božjega duha”.
Osjećamo se zlostavljano. Razbijeno. Iscrpljeno. Poraženo.
(…)
I sad smo tu, a oni bacaju toliko toga na nas da jedva možemo pratiti. Nakon jednogodišnje borbe s Amoris Laetitiom, odjednom smo se vratili u iznenađujuću reprizu klerikalne krize seksualnog zlostavljanja. Sada se čini da se svaki tjedan, usred novih priča o novim optužbama u biskupijama diljem svijeta, pojavljuje i sve više dokaza kako se papa okružio s moralno kompromitiranim ljudima u čije je prikrivanje osobno uključen. Samo ovaj tjedan, još dvojica prelata najvišeg ranga koje je on osobno izabrao, bili su na ispitivanju zbog navoda o homoseksualnom ponašanju i zlostavljanju. Na jednog od tih prelata osobito je upozoreno u svjedočenju nadbiskupa Carla Marie Viganòa, što dodaje kredibilitet njegovim tvrdnjama.
No, mediji se mogu usredotočiti samo na nekoliko stvari istovremeno. Upravo sada traje višetjedna sinoda za mlade, koja muti vode katoličke diskusije s neugodnim nizom modernističkih tema. Bilo da se radi o promidžbi multikulturalizma ili “univerzalnog građanstva”, raspravi o prihvaćanju homoseksualaca ili “netradicionalnih obitelji”, govoru o “rječniku dijaloga” s drugim religijama, izbjegavajući uporabu “tradicionalnog jezika” s mladima pod pretpostavkom da ga ne mogu shvatiti, svaki dan sinode predstavlja nevjerojatni prikaz potpune sljepoće na stvarne probleme u Crkvi. Nemoguće je utvrditi kroz sav žamor koje će materijalne “reforme” izaći nakon što upakiraju nove zakone. Ali uskoro ćemo se suočiti s zaključnim dokumentom koji će – po novom apostolskom ustavu Epicopalis Communio – postati automatski dio redovnog magisterija. O tom će dokumentu, međutim, sinodski oci glasati nakon što im se pročita svih 70 stranica (No ne, koliko smo obaviješteni, ne će im dokument biti dan na papiru)! Što bi tu moglo poći po zlu?
U međuvremenu, rečeno nam je da je papa nosio križ prekriven duginim bojama ne zbog direktne konotacije “LGBT” ideologije, već zato što predstavlja različite zemlje i kulture.
U intervjuu objavljenom danas u La Civiltà Cattolica – isusovačkoj publikaciji koju pod punim nadzorom pape vodi papin “glasnik” o. Antonio Spadaro, D.I., – Franjo je rekao: “Znam da Gospodin želi da [Drugi vatikanski] sabor provede napredak u Crkvi. Povjesničari nam govore da je potrebno 100 godina da se Sabor primijeni. Na pola smo puta. Dakle, ako mi želite pomoći, učinite sve što je potrebno da se pomogne Saboru kako bi unaprijedio Crkvu.”
Revolucija će biti na televiziji, telegrafu i bačena ravno u naša lica – jer vjeruju da ne možemo ništa učiniti da ih zaustavimo.
https://onepeterfive.com/on-the-ropes/
Iako je u gornjem tekstu zadržana izvorna terminologija, onoga kojega danas nazivaju papom, na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.