List Svete Stolice “Bulletin”, kratko je izvjestio:
“Sveti Otac prihvatio je ostavku Biskupa Jose Luis del Palacio y Perez-Medel iz biskupije Callao u Peruu. Papa je imenovao Biskupa Robert Francis Prevosta kao apostolskog administratra “sede vacante” za istu biskupiju.”
Običnom čitatelju tu ništa ne bi bilo neobično da nije slijedećih činjenica.
Biskup Pelacio bio je biskup Callaoa u Peruu 8 godina, a u Peruu radi kao misionar zadnje 44 godine od 1976 godine.
Čitav njegov rad isključivo se temeljio na brizi za siromašne i marginalizirane, gradeći svratišta i ubožnice za takve ljude u najsiromašnijim četvrtima biskupije Callao.
Njegov biskupski moto imao je tri cilja – briga za novim zvanjima, poučavanje drugih i djela milosrđa.
Osim toga pastoralno se brinuo i o zatvorenicima u Santa Colonia zatvoru.
Ukratko činio je sve o čemu je Lažni prorok Bergoglio neprestano govorio.
Ali…
Njegov najveći grijeh čini se, bila je činjenica što nije prihvatio davanje Pričesti rastavljenima i ponovno vjenčanim.
I tako, bez ikakve mogućnosti žalbe, prisiljen je dati ostavku na svoje mjesto.
Biskup Del Palacio primio je odluku o svome razrješenju na samo Uskrsno bdijenje!!!
Što je samo po sebi gesta bez presedana u Katoličkoj Crkvi, ali ne i u crkvi lažnog proroka Bergoglia.
A u njegovoj crkvi “Milosrđa”, Uskrs je idealno vrijeme za obračun sa svojim neprijateljima.
Sličan slučaj jednake težine dogodio se i Biskupu Livieresu Planou iz biskupije Ciudad del Este, koji je bio smijenjen, koliko se zna bez ikakvog valjanog razloga i koji je nakon toga otišao u Rim nadajući se vidjeti Lažnog proroka Franju.
Čekao je desetak dana u Rimu i nije mu se omogućio sastanak sa sadašnjim uljezom koji sjedi na Stolici Svetog Petra, iako je bio predstavljen njegov zahtjev za audijencijom. Nikada nije dobio odgovor, te se vratio kući i umro dvije godine poslije.
On je imao jedan neoprostivi grijeh prema lažnom proroku Bergogliu – slijepo se držao Evanđelja.