Danas 6. 8. 2017. Na Svetkovinu Preobraženja sam bio u jednom Hrvatskom Svetištu. Prva stvar što sam rekao, nakon parkiranja u prostoru Svetišta je da ću pitati župnika, da li mogu istjerati iz prostora Svetišta dvojicu muškaraca koji su hodali odjeveni samo u kratkim hlačama. Zaključio sam da je bolje da to ne činim, jer će me svećenik vjerojatno optužiti za nedostatak ljubavi i milosrđa.
Nakon Svete Mise sam se pošao Ispovjediti, jer nisu svi stigli prije, otišao sam kod istog svećenika koji je držao propovijed. To je bila takva homilija da na kraju propovjedi uz najbolju volju i najbolju koncentraciju ne možeš dokučiti zaključak ili misao vodilju. Propovijed puna teoloških kompromisa i konfuzije. Nije mi namjera ovoga svećenika u ničemu suditi, pa ni njegovu propovijed, ali imam pravo reći da su ga tako naučili. Jako puno propovijedi mlađih svećenika danas su takve, kakvo je stanje i u Crkvi, tako da to previše ni ne slušam, nego mi je bitan Sakrament.
U sklopu Ispovijedi sam morao reći da me jedan svećenik na prošloj Ispovjedi optužio za nedostatak ljubavi, jer sam također tada izrekao jednu istinitu stvar vezano za jedan pokret unutar Crkve. Nisam ni slutio da je taj svećenik dio toga pokreta.
U svakom slučaju o toj Ispovijedi ne mogu pričati, međutim o ovoj današnjoj mogu, jer je svećenik na kraju zaključio da me ne želi odriješiti. Koplje mu se prelomilo na temi pape Franje, kojega je on spomenuo kao velikog mecenu spomenutog pokreta. Na to sam se ja nasmijao rekavši da ja Franji ne vjerujem i da se baš o tome i radi da se čini da on surađuje sa svima koji realno i činjenično uništavaju Crkvu, a jedine koje on progoni su pravovjerni Katolici.
Zanimljiva je reakcija svećenika koji je krenuo od fraze da je Franjo svetac i odmah nakon nje druge fraze da je papa nepogrješiv. Kad sam mu rekao kao što smo više puta pisali da postoje realne indicije da je Franjin pontifikat Kanonski nevaljan, on je nadodao da nas neće spasiti Kanon nego ljubav. Da ne vjeruje u Kanon iako ga je studirao, nego u ljubav, a da su svi koji tvrde drugačije ( u mom slučaju ja vjerujem u Ljubav i Kanon, jer jedno drugo nadopunjuje i nije u suprotnosti ) farizeji.
U svakom slučaju on je nastavio frazirati o papinoj nepogrješivosti, o mojim dezinformacijama i farizejstvu. Čak smo dotakli moju obitelj, pa je ispalo baš po Bergoglionizmu, da sam ja neodgovoran u današnjoj situaciji sa šestoro djece, a Franjo da je za ono o zečevima u pravu jer treba gledati kontekst. Dakle većina toga što je ovaj svećenik izrekao je bilo u suprotnosti sa Hrvatskom i Rimskom Katoličkom tradicijom. Za bilo koji moj argument, tvrdio je da je dezinformacija, pa čak ako dolazi od Radio Vatikana ili nekog franjinog super Kardinala.
Ovaj svećenik zna za Dubije i Franjino ponašanje drži ispravnim, kao i to što radi npr. Njemačka biskupska konferencija.
Ključna stvar u ovom razgovoru za mene je bilo pitanje, da li ja mogu računati na Sakrament Svete Pričesti, kada Franjini Katolici više ne budu vjerovali u Stvarnu Prisutnost.
Jako uznemirujuće je da mi je odgovorio identično kao još jedan svećenik nedavno. Da je Isus prisutan u Presvetom Oltarskom Sakramentu, jednako kao i u svakom čovjeku. Ni jedan ni drugi nisu spomenuli da je to moguće jedino kada je čovjek koji je u stanju Milosti upravo primio Gospodina u Presvetoj Euharistiji. Ja sam ovom svećeniku rekao da je to što on govori hereza i da je odabrao živjeti u laži po najvažnijem pitanju.
Ponavljam ovdje nemam namjeru blatiti bilo kojeg svećenika, jer nije problem u njemu, nego u onima koji ih ovo Svetogrđe uče.
Mi Katolici čvrsto vjerujemo, da je naš Kralj Gospodin Isus Krist prisutan u Punini Svoga Čovještva i Božanstva u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Također vjerujemo da čovjek može postati Svet, ali nikako bez pomoći Sakramenata, a posebno Presvete Euharistije. Ono jako važno što ovi svećenici ne govore u ovom kontekstu je da čovjek može biti opsjednut od pakla i to stanje se nikako ne može izjednačiti sa Prisutnošću Isusa Krista u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Ipak crkvenoj masoneriji je ova zla filozofija koju su usvojili potrebna, kako bi svećenici mirne savjesti mogli izdati našega Gospodina Isusa Krista.
Dobra stvar je da svećenik obećava da će se ispovjediti, ako se to što ja pričam pokaže istinito. Nadajmo se na Upozorenju.
Loše je učinio da je u svome srcu odlučio da ja nisam Katolik i stoga mi nije htio dati odrješenje.
Čovjek mora zapitati: Velečasni, gdje je u ovom slučaju vaše milosrđe?
Mario Lovrinčević
Komentar: Veliki Patroni Križarske Vojske Ostatka Proroci Ilija i Henok bi u ovoj situaciji reagirali puno manje diplomatski, nego ja. Doći će uistinu vrijeme kada više neće biti cjenkanja sa Knjigom Istine, kao ni sa Istinom Hrvatskog Krsnog Zavjeta.
Budući da se slične stvari događaju u ispovijedaonicama diljem Hrvatske, možda bi se trebalo poslati otvoreno pismo Kardinalu Bozaniću: “Da li vjeruje da se samo za vrijeme pretvorbe događa izvanredno čudo euharistije preko posvećenih ruku i riječi svećenika, gdje se kruh pretvara u Tijelo , a vino u Krv Gospodina Našega Isusa Krista. Da li vjeruje da je hostija tj. Tijelo , Krv i Božanstvo Našeg Gospodina , prijeko potrebna Duševna Hrana za koju nema adekvatne zamjene. I na kraju najvažnije pitanje: Kome kardinali i biskupi Hrvatske duguju vjernost Isusu i Njegovoj Riječi (koja je sam Bog) ili Rimskom Biskupu (kako se Bergoglio voli nazvati), a čije su riječi u potpunoj suprotnosti od riječi još uvijek Živućeg Pape Emeritusa Benedikta XVI (za kojeg nema niti jednog spomena u molitvi vjernika za vrijeme mise diljem Hrvatske).