29. 09. 2017. – Steve Jalsevac 12. svibnja pisao sam o izuzetnom duhovnom savjetu Kardinala Saraha u njegovoj zadnjoj knjizi, Moć Tišine. Ono što nisam tada vidio je, da je Kardinal Sarah kritički ogolio Franjino papinstvo (papu, njegove suradnike i najvjernije sljedbenike), na nekoliko mjesta u knjizi. Kardinal Sarah razumije težak govor Isusa Krista i svetu dužnost pastora da također imitiraju Gospodara u ovome, kada okolnosti to zahtijevaju.
Katolička Crkva bila je do dolaska pape Franje najčvršći i najsvjetliji svjetionik istine o Katoličkim moralnim učenjima u svijetu. Mnogi drugi Kršćani i osobe nekršćanske vjere, ovisile su o Katoličkoj Crkvi kao potrebnim temeljem svakog civiliziranog društva.
Ali sada, kako Sarah otkriva, Crkva ubrzano klizi u samodestruktivnu divljinu, daleko od njene jezgre Isusa Krista.
Optužbe Kardinala Saraha u knjizi “Moć Tišine”
str.31. „Ja ću neumorno prokazivati one koji su nevjerni obećanju njihovog zaređenja. Iz razloga da sebe učine poznatim ili da nametnu svoje osobne stavove, teološke i pastoralne, govore stalno i iznova. Ovi klerici ponavljaju iste banalne stvari. Ne mogu potvrditi da Bog prebiva u njima.“
Franjo i oni koje je postavio oko sebe, ukazuje na to da su papine izjave često upitne i da ne treba izravno prihvatiti njegove manjkave osobne stavove kao magisterijalno učenje.
Franjo i njegove najvatrenije pristaše konstantno ističu da pastoralna razmatranja trebaju biti nadređena doktrinalnim (istini, moralu).
Ali oni govore i mediji ih obožavaju slušati, kako bi otkrili njihove nečistoće, posebno ako govore u korist nove post humanističke ideologije u kraljevstvu seksualnosti, obitelji i braka (Amoris Laetitia). Ovi klerici smatraju da je Božje mišljenje o zajedničkom životu bez braka “Evanđeoski ideal”. Brak nije više zahtjev koji Bog želi, modeliran i njegovan u svadbenoj vezi između Krista i Crkve. Pojedini teolozi u svojoj aroganciji i prepotentnosti idu tako daleko da nameću svoja osobna mišljenja koja su teško pomirljiva sa otkrivenjem, tradicijom, stoljećima starim učiteljstvom Crkve i učenjima Krista. I onda naveliko uzdignuti od zaglušujućih medija idu toliko daleko da se svađaju sa Božjim planom.
(Mnogi su izrazili zabrinutost da Papa Franjo govori previše, ne priprema svoje mnoge javne izjave, te da je sklon štetnim i slabim odgovorima na postavljena pitanja pogotovo onim na avionskim letovima, a i drugdje.
Kontroverzne izjave i djela Pape Franje postale su vrlo popularne među većinom glavnih svjetskih medija kao i među ljudima kao što su Al Gore, Hillary i Bill Clinton, Elton John, Leonardo di Caprio, Barac Obama, Nancy Pelosi i još puno drugih ljudi koji su uporni, dosljedni neprijatelji Katoličkog moralnog učenja.)
str. 39 Biskupi koji rastjeruju ovce koje im je Isus povjerio, biti će suđeni nemilosrdno i oštro od Boga.
(osvrt na svećeničke pozive koji se rapidno smanjuju od početka Franjinog papinstva. U razvijenim nacijama odlazak u crkvu dramatično se smanjio i stotine , a možda i tisuće župa zatvorene su i prodane)
str. 34, Naša budućnost je u Božjim rukama, a ne u bučnoj nervozi ljudskih pregovora, čak i ako se trenutno učine korisnim. I danas, naša pastoralna strategija bez ikakvih zahtijeva, bez poziva za obraćenjem put su za nigdje. To su politički korektne igre, koje nas ne mogu dovesti do raspetog Boga, našeg istinskog osloboditelja.
str. 40, A ipak kakav paradoks, nakon dva milenija, može se vidjeti mnoge govorljive teologe, bučne pape, toliko mnogo nasljednika Apostola koji su prepotentni i zaluđeni svojim vlastitim argumentima.
str. 95, Kroz ovaj asketizam tišine, kako ne možemo bolje shvatiti i cijeniti svijetlo koje nam nude različiti stihovi Biblije? “Kada je riječi puno, prijestupa ne manjka”, “Onaj koji čuva svoja usta, brani svoj život, a onaj koji široko otvara svoje usne dolazi do propasti”, “Govorim vam, na sudnji dan, čovjek će podnijeti račun za svaku nepromišljenu riječ koju je izgovorio”
str. 304, Socijalna misija Crkve je potrebna, ali spasenje duša je daleko najvažniji rad Crkve. Spasenje duša ne znači samo brinuti za njih, nego iznad svega, privući ih Bogu, obratiti ih, kako bi se izgubljena djeca vratila u kuću milosrdnog Oca.
(Papa Franjo u svakoj prilici ističe teme kao što su klimatske promjene, siromaštvo, nezaposlenost, imigracija, itd., no oštro je kritičan na bilo koji spomen obraćanja Protestanata, Muslimana ili drugih ne Katolika na Katoličku vjeru, nazivajući takav čin teškim grijehom. Vrlo vjerojatno je da se ovo nikada u povijesti nije čulo od jednog Pape)
str. 305, U sekulariziranom, dekadentnom svijetu, ako si Crkva dozvoli da bude zavedena materijalističkom, medijskom pameću i relativističkim sirenama, riskira obezvrijediti Kristovu Smrt na Križu do uzaludnosti. Misija Crkve nije riješiti sve socijalne probleme u svijetu.
(Papa Franjo hvali i uskrisava zabranjenu liberalnu teologiju i njene izrazite materijalističke i Marksističke političke stavove. On također kritizira, kako bi promovirao modernizam, osuđen od Pape Pia X, a koji relativizira istinu prema trenutnim socijalnim i povijesnim okolnostima. Fanjino papinstvo je također posvetilo eksploataciji medija i modernih internetskih mogućnosti.)
str. 310, Kolike mnoge obitelji su uništene u cilju da se nametne Zapadni koncept društva. U ovim komorama užasa, Crkva nije pošteđena. Ona mora nestati ili promijeniti svoj nauk i svoja učenja, kako bi dozvolila uzdizanje religije bez granica i novu globalnu etiku nastalu iz dogovornog pristanka, ogoljena od svih temeljnih objava istine (katekizma, pisama, tradicije, nauka), a ipak u sebi ambivalentna i lišena sadržaja.
(Franjo je snažno lobirao za globalističke ciljeve otvorenih granica, bez nacionalnog identiteta, sa masivnom redistribucijom novca iz bogatih nacija prema siromašnima uz uspostavljanje i jačanje svjetske vlade -zapravo oblik internacionalnog socijalizma ili totalitarizma. Vatikan pod Franjom intenzivno promovira Pariški klimatski dogovor, koji bi trebao ostvariti mnoge od ovih revolucionarni promjena.)
str 194, Narcizam prekomjernih govora je iskušenje Sotone. Rezultira gnusnim samoreklamiranjem u kojem se čovjek valja na površini samog sebe, čineći buku kako ne bi čuo Boga. Temeljna stvar za svećenika je zadržati za sebe riječi i mišljenja o kojima nije podrobno meditirao, promišljao u tišini i ugravirao u svoje srce. Mi moramo propovijedati Riječ Božju, a sigurno ne naše vlastite sitničave misli!
str.208, Čovjek se više niti ne želi vidjeti drugačije od krhke, ranjene osobe. Stječe se dojam kako grijeh više ne postoji; preljub, razvod, vanbračne veze (kohabitacije raznih vrsta), ne smatraju se više ozbiljnim grijesima. Oni su neuspjesi ili stupnjevi na putu udaljenog ideala (citat iz Amoris laetitia).
str.218 Potrebno je hitno vratiti vjeru modernom svijetu. Inače čovječanstvo srlja prema samouništenju. Crkva se ne može svesti samo na puko socijalno djelovanje. Milosrđe je duhovni susret. Milosrđe je usko povezano sa Božjom tišinom.
str. 223 Neophodno je oživjeti vjerno prianjanje na Katoličku Vjeru, neophodno je propovijedati dosljednost Crkve u srcu svijeta koji je u potpunom preokretu i prijeti kolapsom.
Kupite i pročitajte knjigu. Ona je povijesna, instruktivna i proročka.
Po meni bi je trebali pročitati svi svećenici kao obvezan dio svoje teološke izobrazbe.