Kad vozim automobil, postoje dvije stvari koje mogu činiti kroz vrijeme i milje: moliti krunicu i slušati radio.
Ne govorim da to treba raditi simultano, premda sam poznavao župnika koji je često hodao i pušio lulu na župskom kampusu dok je molio brevijar. Jednoga dana ga je župljanin pitao o tome: “Kako možete pušiti dok molite?”
Pastor je odgovorio: “Ne pušim dok molim, molim se dok pušim.” Dakle, nemojte voziti dok molite, molite se dok vozite!
Nedavno sam tijekom vožnje odlučio slušati katoličku emisiju, a ne moj uobičajeni talk radio. Domaćin je smirivao katolika koji je bio uznemiren zbog predviđenog odobrenja njemačkih biskupa u praksi pružanja Svete Pričesti nekatoličkim supružnicima. Radijski je domaćin suosjećao s pravednim gnjevom pozivatelja i uvjeravao ga da moramo samo moliti i čekati da sveti otac intervenira i zaustavi to sakramentalno svetogrđe. Tada sam počeo vikati za vrijeme vožnje.
Šališ li se! Čekaš da sveti otac zaustavi ovo svetogrđe!
Bio je to nitko drugi nego Franjo koji je postavio ovaj cijeli sakralistički scenarij, otvarajući vrata prijemu Svete Pričesti od strane aktivnih preljubnika u svojoj skandaloznoj pobudnici Amoris Laetitia i potom inzistirajući na tome da njemački biskupi postignu konsenzus o pitanju davanja Pričesti za ne-katoličke supružnike. Da ne spominjemo njegov privatni poticaj preljubnicima – ubrzo nakon objavljivanja – primite Pričest.
Kakvu zabludu ti ljudi žive, da čekaju na Franju da zaustavi krivovjerje i svetogrđe koje je on sam počeo i dalje ga unaprjeđuje? Ako ovaj naivni pozivatelj sluša katoličku radio emisiju kao što je ova i ništa drugo, nije ni čudno što je tako strašno prevaren u odnosu na stvarnost onoga što Franciscus Deceptus namjerava dok uništava i deformira svaki posljednji trag pravog katolicizma.
Zabluda oko Rimskog Franje među inače razumnim katolicima jednako je raširena kao i gotovo neobjašnjiva. Pretpostavljam da bi netko mogao predložiti čisto prirodni uzrok za ovaj moderni fenomen, a to bi bilo krivo vjerovanje da papa ne može reći ili učiniti nešto pogrešno – neka vrsta papinske besprijekornosti.
Neki to nazivaju herezom papolatrije.
Iako su katolici koji su obmanuti možda spremni priznati da su u prošlosti postojali loši pape, jednostavno se ne mogu natjerati da ovu oznaku primijene modernom papi. Nema sumnje da je ubrzana kanonizacija drugovatikanskih epskih papa uvelike pridonijela papinskoj besprijekornosti.
No, pored prirodnih uzroka koji pridonose rasprostranjenoj papinskoj zabludi, zasigurno je snažniji uzrok na djelu, naime, preternaturalni.
Iskreno, bez sumnje, demoni su oduševljeni Franjom i aktualnim kaosom koji je stvorio u institucionalnoj Katoličkoj crkvi. Što podsjeća na biblijsko upozorenje Apostola Svetog Pavla, koji je pisao o dolasku Krista:
Neka vas nitko ne zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propasti, Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne gradeći se Bogom…
Gotovo dva tisućljeća, temeljeno na Isusovim Riječima i Apostolskim, kršćani su željno predviđali Kristov dolazak, kraj vremena i nagađali su o znakovima koji će prethodi konačnoj paruziji (grčki: Dolazak Krista). Revolt kojeg je Apostol opisao vjerojatno je religiozni, to jest otpadništvo, pobuna protiv istinske Katoličke vjere. Možda je revolucija koja je započela s Vatikanom II i nastavlja se punom snagom pod Franjom uvod u krajnja vremena? Je li moguće da je sam Franjo tajanstvena figura koja se otkriva u pobuni, Franciscus Filius Perditionis?
Apostol dalje opisuje djelovanje ove figure, poznatije najviše pod nazivom mali AntiKrist. Imajte na umu da ovaj zli sluga sotone može varati mnoge jer Bog šalje moćnu zabludu:
Tada će se otkriti Bezakonik. Njega će Gospodin Isus pogubiti dahom usta i uništiti pojavkom Dolaska Svoga – njega koji djelovanjem sotoninim dolazi sa svom silom, lažnim znamenjima i čudesima i sa svim nepravednim zavaravanjem onih koji propadaju poradi toga što ne prihvatiše ljubavi prema istini da bi se spasili. I zato im Bog šalje djelovanje zavodničko da povjeruju laži te budu osuđeni svi koji nisu povjerovali istini, nego su se odlučili za nepravednost. (Solunjanima 2)
Naposljetku, Sveti Pavao pohvaljuje Solunjane u zahvalnosti Bogu za njihovo posvećenje i vjeru u istinu te ih potiče da se drže tradicije koju su naučili, riječju ili poslanicama.
Bez obzira na to je li Vatikan II pobuna koja je prethodila Paruziji i je li Franjo Sin propasti, što ostaje da se vidi; oni bi mogli biti sjenke budućih apokaliptičkih stvarnosti mnogo strašnijih. Sigurno se čini da je nešto apokaliptično za sadašnje stanje stvari, a poticanje Svetoga Pavla odgovara našoj suvremenoj krizi, apokaliptičnoj ili ne: “Stojmo uspravno i držimo se tradicija na koje smo naučili!”
Velečasni Celatus