Konferencija za tisak pape Franje u avionu na povratku iz Paname, kao i uvijek, osigurala je svakakve vrste zanimljivih ideja (Takozvani leteći cirkus – HKZ komentar).
Uvijek se prisjećajući da se ne bavimo magisterijskim izjavama, nego osobnim mišljenjima koja se stoga mogu dovesti u pitanje, ipak imaju veliku težinu, makar samo zbog činjenice da su te izjave pape predodređene da orijentiraju katoličko javno mnijenje i stvore percepciju Crkve među onima koji nisu katolici.
Njegove izjave su također vrijedne rasprave, jer s jedne strane, daju nam naznake metode koju papa koristi u svom rasuđivanju, dok s druge strane, nude nam naznake pastoralnih izbora koje on donosi ili namjerava napraviti.
Glavna stvar koja proizlazi iz ovih intervjua je papin kontradiktorni način izražavanja, način na koji afirmira nešto, ali i njegovu suprotnost, tako da svaka osoba može oduzeti od svojih diskursa što joj se svidi.
Savršen primjer je odgovor koji je dao na ovoj konferenciji o svećeničkom celibatu. U prvom dijelu svojih primjedbi, on je branio izvučenim mačem “dar” celibata i njegove trajne valjanosti, što on kaže da ne namjerava stavljati u raspravu, čak ni u dalekoj budućnosti.
Ali onda pogledajmo kako on čini iznimku: “Ostat će samo neka mogućnost na dalekim mjestima, razmišljam o otocima u Tihom oceanu, to je nešto za razmatranje kada postoji pastoralna nužnost.”
Drugim riječima: Ako postoji nedostatak svećenika i Euharistija se može rijetko dijeliti, onda je to u redu.
I tako razumijemo zašto su određene novinske agencije objavljivale naslove o ovoj konferenciji za novinare: “Papa kaže da se celibat ne može mijenjati”, dok su drugi objavili: “Papa kaže da je otvoren za oženjene svećenike.”
U stvarnosti, idući više do korijena njegovog odgovora, jasno je da smo uvijek usred metode “inicijacijskih procesa”, koja mu je toliko draga.
Uvijek počinje s iznimkama: daleka mjesta, svećenici koji posjećuju svoje zajednice samo jednom godišnje (ali to nije novi problem, prethodni pape nikada nisu razmatrali mogućnost oženjenih svećenika), onda iznimke brzo postaju pravilo.
Uostalom, njemački biskupi već su krenuli ovim putem, a tema “viri probati” održat će se na Amazonskoj sinodi ovog listopada.
Papa je u raspravu također ubacio teze jednog svećenika, određenog Fritza Lobingera u vezi s oblikom “reduciranog” svećeništva za oženjene muškarce, dajući dojam improvizirane ideje, ne doista promišljene, kao da je to jedna od mnogih hipoteza koje se mogu uzeti u obzir. Kakva laž!
Zapravo, ovo je put koji je već dugo pažljivo planiran: kardinal Reinhard Marx, predsjednik njemačkih biskupa i jedan od najbližih suradnika pape, izjavio je u studenom 2017. godine, pozivajući se na temu oženjenih svećenika: Papa Franjo je preporučio njemačkim biskupima tijekom njihovih posjeta Ad limina 2015. da bi trebali pročitati djela o. Lobingera. Dakle, jasno je gdje žele ići s ovom bitkom.
Drugi primjer tog stila kolebanja je papina riječ o migrantima. Tema gostoprimstva, otvorenih granica, prihvaćanja svih, iznova i iznova je izgovarana kroz ovaj pontifikat, do te mjere da su fanatični obožavatelji pape Franje počeli pozivati na izopćenje za one koji čak pokušavaju predložiti obuzdavanje ilegalne imigracije.
Ali jučer, a da ne kažemo prvi put, papa je dao znatno umjereniju i jasniju izjavu i zaključio je time što je podupro koncept “pomozimo im u njihovoj kući” – riječi koje bi se činile uvjerljivima iz usta [anti-imigracijskog desnog talijanskog zamjenika premijera] Mattea Salvinija.
I još jednom, svaka osoba može uzeti iz usta pape što god joj se svidi.
Čak i u ovom slučaju, stvarni proces koji je papa pokrenuo treba shvatiti iz ukupnog zbroja svih njegovih diskursa i od mehanizama koje je pokrenuo: postoji ogromna količina intervencija i gesta koje podržavaju ukidanje nacionalnih granica.
Postoje čak i biskupi – kao što smo i mi vidjeli – koji su u ovome postali istiniti i pravi fanatici.
U svakom slučaju, način na koji Franjo predlaže svoju misao neizbježno stvara zbunjenost, frustraciju i podjelu, a to se vidi iz načina na koji se promatrači i mnogi vjernici bore jedni s drugima zbog papinih izjava koje međusobno proturječe.
https://onepeterfive.com/francis-contradictions/
Iako je u gornjem tekstu zadržana izvorna terminologija, onoga kojega danas nazivaju papom Franjom, na HKZ-u nazivamo njegovim pravim imenom – lažni prorok.