U prošlosti, među pro life aktivistima – naći ćete najveće obožavatelje pape. Papa Ivan Pavao II, često je smatran svjetskim čelnikom pro-life pokreta, a papa Benedikt XVI smatran je glavnim doprinositeljem intelektualne obrane života. No, situacija nakon pet godina papinstva pape Franje vrlo je različita.
Pro-life aktivisti širom svijeta danas će vam reći da, dok nastavljaju moliti za papu, nisu zadovoljni smjerom kojim papa vodi Crkvu.
Evo nekoliko glavnih razloga zašto:
1) Od samog početka papinstva došlo je do otvorenog pomicanje u fokusu sa pro-life prema drugim pitanjima. (“Ne možemo inzistirati samo na pitanjima vezanim za abortus, homoseksualni brak i korištenje metoda kontracepcije … Ja sam sin crkve, ali nije potrebno govoriti o ovim pitanjima cijelo vrijeme” – papa Franjo)
2) Ovaj pravac je ostao dosljedan tijekom Franjinog papinstva te je prešao sa provokativnih intervjua na službeno Crkveno učenje u posljednjoj apostolskoj pobudnici Gaudete et Exsultate. U tom je dokumentu izjednačio probleme kao što su imigracija i siromaštvo s pobačajem suprotno izjavama prethodnih papa.
3) Ovakav pristup objašnjava naizgled nevjerojatnu pohvalu koju je papa Franjo izrekao najistaknutijem talijanskom promotoru pobačaja Emmi Bonino, koju je nazvao jednom od “zaboravljenih velikana” nacije za njen rad na imigraciji. Iako se ona ne kaje i hvali se abortusima koje je počinila, Cecile Richards izgleda pitomo, a papina pohvala dovela je do toga da ona drži govore u raznim katoličkim crkvama usprkos prosvjedima pro-lifera.
4) Nedugo nakon izbora pape Franje nastala je stalna struja zagovornika populacijske kontrole koji su govorili u Vatikanu. To uključuje: Paula Ehrlicha, oca pokreta populacijske kontrole; Johna Bongaartsa , potpredsjednika populacijskog vijeća pro-abortusa; pro-abortus glavnog tajnika UN-a Ban Ki-moona; savjetnik UN-a za pro-abortus Jeffreya Sachsa; i prof. Johna Schellnhubera. Voditelj Papinskog vijeća za znanost u Vatikanu, biskup Marcelo Sorondo, koji je vodio većinu tih konferencija, sam je zastupnik populacijske kontrole. Sorondo je na jednoj takvoj vatikanskoj konferenciji rekao, da je ograničenje rađanja bila obveza Crkve – nešto što se ne bi usudio reći pod prethodnim papama.
5) Bilo je brojnih imenovanja i uzdizanja biskupa i kardinala koji su neprijateljski usmjereni na pro-life, uz smjenu i otkaze onih koji su za pro-life. Primjeri uključuju Blase Cupicha kao nadbiskupa Chicaga i kardinala unatoč njegovoj reputaciji kada je nagovarao svećenike da se ne pridruže pokretu 40 dana za život; Belgijski kardinal Danneelsa; Njemačkog kardinala Kaspera; i Josefa de Kesela. Smjene i uklanjanja biskupa i kardinala koji su otvoreno pro-life, uključuju kardinala Burkea i Mullera, biskupa Fina i biskupa Nienstedta.
6) Uklonio je i pro-life zakletvu iz Papinske akademije za život. I sada je imenovao nove članove koji su pro-abortus, od kojih je jedan nedavno rekao da Biblija poziva na pobačaj u nekim slučajevima.
7) Papa Franjo snažno promiče prihvaćanje Sustainable Development Goals i bezrezervno hvali njihovo usvajanje. Pro-life skupine u UN-u, godinama su se borile protiv SDG-a jer točka 3-7 izričito poziva na “univerzalni pristup seksualnim i reproduktivnim zdravstvenim uslugama”. UN je ove uvjete odredio na konferenciji u Kairu iz 1994. godine, pružajući ženama “modernu kontracepciju” za “planiranje obitelji” i “sigurni pobačaj” gdje je on legalan.
https://www.lifesitenews.com/blogs/7-reasons-why-pro-lifers-are-unhappy-with-pope-francis-leadership