Ako je Misa neispravna ili pogrdna idite na Misu drugdje

Prilagođavanje i razne opcije koje se dozvoljavaju u modernom Rimskom Obredu Mise, omogućuju svećeniku i vjernicima da načine svoju vlastitu liturgiju. To se često reklamiralo kao najveće postignuće reformi koje je započelo nakon drugog Vatikanskog koncila.

Kroz elastičnost i prilagodljivost Svete Mise prema lokalnim zajednicama zanemarila se glavna činjenica: liturgija nikada nije bila njihova, vaša ili moja, ona pripada Kristu, a to je Njegov dar Crkvi u nasljeđe.

Iz tog razloga Crkva je uvijek inzistirala, da niti jedan svećenik nema pravo odstupati od konstrukcije u liturgijskim knjigama i da je svaki svećenik obvezan prilagoditi svoje ponašanje zakonitostima i smjernicama koje su ustanovljene od Crkve za javno štovanje.

Ipak kao što znamo, i previše slobode uzima se u slavljenju Svete Mise.

Posljedično tome učestalost ovakvog vođenja liturgije, doveo je do situacije u kojoj mnogi ljudi idu u određene župe na misu, zbog “kulta ličnosti” svećenika koji je vodi. Oni vole kako “on vodi Misu”, oni vole njegove priče, njegov humor, njegov talenat, njegovu spontanost, njegov ton glasa itd…

Ali, ako Misa predstavlja personifikaciju Žrtve Kalvarije, po kojoj smo mi mistično uvedeni u nebeski Raj, onda osobnost tog svećenika koji drži Misu, mada može puno pridonijeti kvaliteti same Mise, ne bi smjela imati gotovo ništa sa načinom na koji se vodi Misa.

Ako promotrimo prečasnu tradiciju Misnog Slavlja i ostavimo naš ego po strani, gdje i pripada, liturgija će svugdje biti svečana, dostojanstvena, prekrasna i pobožna. Svi vjernici će tada dati Bogu slavu koju On zaslužuje, a svi će imati udio u Milostima koje iz Nje proizlaze.

Blaženi Alojzije Stepinac je bio svećenik vječne tradicionalne Mise i zato jest to što jest, uzor i putokaz.

Danas se mnogi svećenici u Hrvatskoj pozivaju na njega, ali ga ne nasljeduju, ponajprije u liturgiji i slavljenju Mise.

Tako skoro svi odreda prihvaćaju laž u samim riječima Pretvorbe, gdje izgovaraju formulu u kojoj tvrde da je Isus Krist prolio Krv za sve ljude, što je protivno vječnoj Misi i vječnoj Riječi u Bibliji, koja se ne smije mijenjati. Isus Krist je prolio Krv za mnoge ljude, ne za sve ljude – pakao postoji i u njemu se nalazi ova razlika u broju duša, razlika između mnogih i svih. Tvrdnjom da je Isus Krist prolio Krv za sve ljude automatski se napada cijela lepeza Crkvenih učenja.

Mnogi dobri Katolici današnjice, osjećaju opravdanu bol, zbog neopravdanih sloboda koje su ponuđene svećenicima, improvizacije, odvraćanje pažnje, loša glazba (nerijetko pojačana kako bi imitirala svjetovna mjesta, gušeći bilo kakvu mogućnost unutarnje tišine, promišljanja i molitve).

Dugačke najave oglasa i obavijesti, kojima se daje velika važnost i prije završetka same Mise, opravdano iskušava vjernike da prestanu ići na mjesta gdje se liturgija nedostojno slavi i pronađu istinski duhovni dom.

I baš protivno onome što lažni prorok Bergoglio misli u Gospodinovoj Molitvi Oče Naš, upravo su ovo one napasti u koje nas Gospodin vodi, i za koje želi da im se odupremo…

Ovdje je zanimljivo nadodati kako su na zadnjoj sinodi revolucionari htjeli dati veća prava ženama u liturgiji tako da će im se dodijeliti određene funkcije poput čitača, djelitelja Pričesti, propovjednika,  itd.

Naravno da će to nakon sinode lažni prorok ispuniti i mnogi katolici su sa pravom ogorčeni, ali u stvarnosti legitimizira se ono što se na terenu već ionako provodi. Žene u crkvi desetljećima ilegalno čitaju i dijele Svetu Pričest, međutim većinu katolika to ne smeta i sudjeluju u tome, iako je protivno crkvenom zakonu.

Tek sa amozonskom sinodom to će biti legalizirano, tako da će glupost poput one kad ženski glas svečano kaže „čitanje poslanice Svetog Pavla“, biti liturgijski opravdana.

Zapravo, ako ste konstantno ometani za vrijeme Misnog slavlja u četiri glavna dijela, zbog ludorija na oltaru, kršenja redoslijeda liturgije, heretičnih homilija “izuzetno nadarenih svećenika”, onda ne samo da bi trebali, nego ste i obvezni potražiti drugu župu.

Napustiti brod koji tone nije kukavičluk i gubitak hrabrosti u ovom slučaju, nego želja da se ispravno izrazi poštovanje Bogu.

Sveta liturgija treba reflektirati i doličiti Presvetom Srcu iz kojeg i istječe, u sakramentalnim znacima i posvećenim molitvama, u zahvaljivanju, mirisu tamjana, u skrušenosti i strahopoštovanju.

Ako odete od katastrofe u potrazi za istinskim domom, niste krivi jer tražite Krista.

On je vaš istinski Visoki Svećenik, jedini koji zaslužuje imati kult ličnosti.

One Comment

  1. ivana

    Nažalost živimo u vremenu buke,nemira kada mnoga i djeca govore dosadno mi je na misi.Nisu ona kriva što su u ovom bučnom vremenu.Tradicionalna misa je do 2.vatikanskog koncila omogućavala uranjanje u tišinu i u svetu prisutnost Boga.Nažalost danas je to dosta poremećeno upravo radi jake glazbe i prebučne za vrijeme svete mise.u tradicinalnoj misi je prisutan red i dostojanstvo.To najbolje znaju generacije vjernika koje su odrasle do 2.vatikanskog koncila.A upravo mladić Austrijanac je bio hrabar baciti poganske idole u Tibar.Koji se oženio pod tradicionalnom sv. misom.Svaka mu čast neka ga Majka Spasenja čuva pod svoj plašt.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *