Ljudi često osjećaju veliki problem kada treba suditi između određenih društvenih problema ili afera jer su i sami previše blizu problemu da bi vidjeli rješenje. Stoga, nekada je potreban odmak kako bi stekli ispravnu perspektivu.
Zamislimo hipotetski dijalog između Krista i duše na njenom sudu.
Scenario 1 postavljen u 366 god.
Sudac: O Kršćanska dušo, zašto si se usudila pjevati pjesmu Arianaca (poznata Arijanska hereza – da Isus nije istovjetan Ocu), sa njihovim refrenom “postojalo je vrijeme kada Njega nije bilo”. Jer u istini, nije postojalo vrijeme kada Ja nisam bio – Ja sam vječni Sin vječnog Oca.
Duša: Pa…bio sam zbunjen kada je Papa Liberius potpisao sporazum sa Carem. Svatko je govorio da je papa priznao kako o tome može biti neka rasprava, ma znaš, neka fleksibilnost u formulama…da nije sve crno – bijelo.
Sudac: Trebao si bolje znati. Moja Crkva oduvijek je ispovijedala Moje Božanstvo. Kada se Arius uzdigao, odmah je osuđen kao heretik. Istina se svečano objavila na Koncilu u Niceji, i moji Sveci branili su je sve od tada.
Duša: Tko sam ja da sudim? Slušajući suprotne stvari, razmišljao sam: ako je i papa zbunjen, kako onda ja mogu očekivati da znam zasigurno? Zar ne bi trebali slijediti papu?
Sudac: Ti kažeš: Tko sam ja da sudim? Ipak, na tvom krštenju i krizmi, dao sam ti Duha Istine po kojem ćeš razlikovati istinu od laži i dužnost da poznaješ svoju vjeru i slijediš je do smrti.
Duša: Ali što sa papom, stijenom na kojoj je sagrađena Crkva?
Sudac: Papinstvo sam ustanovio da papa bude branitelj nepromjenjivih istina vjere i brana protiv novotarija. Zbog toga je nazvan stijena, a ne pijesak. Ovaj Liberius, Moj 36 papa, nije bio vrijedan svoje uloge. Njihao se kada je trebao stajati čvrsto.
Gledajući vrijeme ispred mene, proglašavam ti da će on biti papa koji neće biti slavljen kao Svetac.
Duša: Sram me je. Stojim pravedno osuđen zbog moje nevjere. Imaj milosrđa za mene, O Gospodine!
Sudac: Biti ću darežljiv sa onim kome ja želim pokazati milosrđe. Anđeli, odvedite ovu dušu u pećnice čistilišta, gdje će se moći očistiti od svojih poroka.
Scenario 2 odvija se u 638 godini
Sudac: Zašto, si prijatelju, držao i promovirao opaku grešku, (monotelitizam – hereza da Krist ima samo božansku narav) da Ja imam samo jednu volju, božansku, a dvije prirode, božansku i ljudsku? Zar nisi vidio da je ova greška uvreda istine Moje ljudskosti i Moje misije da primim na sebe, izliječim i uzdignem sve što je u čovjeku?
Duša: Ali Gospodine, Gospodine, Ja sam samo slijedio što je papa Honorius napisao u svom pismu Patrijarhu Sergiusu, gdje se on odriče pisaca koji govore o dvije volje. Kao što znaš, mnogi su slijedili ovo pismo.
Sudac: Crkva je već naučila istinu o Meni. Vjernici su je znali. Papa Honorius je odbačen u svojoj dužnosti. Njegova riječ je ništa, ako je u suprotnosti sa tradicionalnim učenjem Crkve. Oni koji ga slijede u ovoj stvari, daleko su od opravdanja, a sudionici su u njegovoj nevjernosti.
Duša: Ali nije li ovo njegova greška što me krivo vodio?
Sudac: Mogao si i trebao si znati bolje. Da li si se smatrao educiranim Katolikom?
Duša: Pa, da, mislim.
Sudac: Bio si načitan u vrijeme kada je malo njih to bilo. Imao si mogućnost studirati i ti si studirao. Ti si znao ili lako mogao saznati – tradicionalnu vjeru Crkve.
Duša (pocrvenila) : Da, Gospodine, sve što kažeš je istina.
Sudac: Nasljednik Pape Honoriusa, Papa Martin I, pokazat će cijelom svijetu nepokolebljivu vjernost kakvu očekujem od Mojih pastira. Martin će sazvati sinodu kako bi osudio Monotelitizam, hrabro se suprotstavljajući Caru. On će biti uhvaćen, utamničen i izgnan u svoju smrt, i nakon toga slavljen kao mučenik. Treći Ekumenski Koncil u Konstantinopolu, konačno će odbaciti posljednje ostatke ove greške i osuditi Honoriusa riječima kojim ću im Ja staviti na usne: “Odlučujemo da će biti izbačen iz svete Crkve Božje i proklet Honorius koji jednom bijaše Papa Starog Rima, zbog onoga što smo našli u pismu koje je napisao Sergiusu, gdje on u svemu s poštovanjem slijedi naputke pisma i potvrđuje svoju bezbožnu nauku.”
Papa Leo II , prihvaćajući anatemu, napisat će: “Honorius….pristao je zatrovati nepomućeno pravilo Apostolske tradicije, koju je primio od svojih prethodnika”.
On će ga osuditi kao onoga “koji nije, kada je postao Apostolskim autoritetom, ugasio plamen heretičke nauke koji se širio nego ga je još i pojačavao svojim zanemarivanjem.”
Zašto su Martin I, Leo II, i brojni drugi Pape znali i poučavali istinu Vjere, kada Honorius osobno nije?
Duša: Ne mogu reći, Gospodaru.
Sudac: To je zato , što je to stvar principa (načela), oni su odbili nečiste novine i “čvrsto se držali vjere koja im je jednom dana”, kao što je Moj sluga Juda rekao. Postavio sam je na dohvat ruke svakog marljivog pastira stada, da zna i da se drži istinske Vjere, kao što sam je stavio na dohvat ruke svakog iskrenog Kršćanina, da primi i prihvati istu Vjeru do spasenja.
Duša: Sada vidim kako sam bio nemaran!
Sudac: Zar nisam osudio lažne proroke i lažne učitelje u Svetom Pismu? I one koji su ih slijedili?
Duša: Jesi.
Sudac: Bilo tko tko izokreće riječ Božju koja je dana u Pismu i Tradiciji jest lažni prorok. Zar nije tako?
Duša: Jeste.
Sudac: Stoga Papa koji čini to također je lažni prorok i učitelj.
Duša: Da, zaključkom slijedi.
Sudac: Pravedno je meni osuditi te iz tvojih vlastitih usta. Anđeli, vežite mu noge i ruke i bacite ga u vječnu tamu!
Scenario 3 odvija se u godini 1332
Sudac: Da li si iznenađen što vidiš da nebrojene pravedne duše već uživaju viziju Moje Božanske slave?
Duša: Ne razumijem pitanje, Gospodaru?
Sudac: Ti si pripadao papinskom sudu, zar ne? Kao član tog istog suda, učinio si se poznatim prihvaćajući i braneći teze pape Ivana XXII, da su pravedne duše primljene u blaženstvo tek na kraju vremena, sa općim uskrsnućem. (hereza koja nije nikada proglašena dogmom).
Duša: Da, ja sam bio njegov odvjetnik i asistent u njegovim istraživanjima koja podupiru takvu tvrdnju.
Sudac: Njegova tvrdnja je odvratno kriva. Svjedočanstvo Pisma, Očeva, Doktora Vjere i konstantne vjere ljudi – sve ovo stoji u redovima protiv toga. Kako si se ti usudio pomoći i poduprijeti papu u njegovom ludom razmišljanju?
Duša: Činilo se da je to tema otvorena za teološku raspravu. Vjerujem da mi je Njemački Kardinal rekao da…
Sudac: Nije na tebi da odlučiš što je otvoreno za raspravu, a što ne.
Duša: Ali što ako papa odluči da je nešto otvoreno za raspravu?
Sudac: On, također, je vezan istom vjerom kao i svaki Kršćanin. Doista on je više vezan nego drugi i mora se pokazati čvršćim u otporu prema svakoj devijaciji, inovaciji ili prikrivanju, bez obzira kako su mala. Ono što može biti oprošteno običnom čovjeku ne može biti oprošteno vrhovnom pastiru.
Duša: Ti kažeš da sam ja trebao odbiti surađivati s njim na ovoj stvari?
Sudac: Da – i više od toga, što je papa više inzistirao na svojim odvratnim pogledima. Moji vjerni podanici, uključujući biskupa Guillauma Duranda, dominikanca Thomasa Waleysa, franjevca Nicholasa, kardinala Fourniera i kralja Filipa, žestoko su se opirali papinoj greški i patili kao rezultat toga, osvajajući velike pobjede za svoju dušu. Zapravo, reći ću ti, gledajući u srca ljudi, da prije nego prođe dvije godine na zemlji, papa će povući svoju grešku i umrijeti pokajan.
Duša: Istina je uvijek pobjednička.
Sudac: Ona je pobjednička – u onome tko je traži i drži se nje, što god da bude.
Duša: Što će se dogoditi nakon što moj gospodin umre?
Sudac: Kardinal Fournier biti će izabran za Papu Benedikta XII. Među njegovim prvim aktima, svečano će proglasiti papinskom bulom suprotno od onoga što je njegov prethodnik nastojao poučavati. Benedikt XII će proglasiti da se duše pravednika, bilo odmah ili nakon čistilišta primaju se u blaženstvo i tamo čekaju uskrsnuće mrtvih i opći sud.
Duša: Ali Gospodine da si me pustio da još malo poživim, vidio bih ovu papinsku bulu, izabrao bih onda pravu stranu!
Sudac: Ne, tu griješiš, Moj prijatelju. Sjeti se Moje prispodobe o Bogatašu i Lazaru? Primjereno tvom slučaju…Ja znam da bi ti postao neposlušan heretik i da bi stoga tvoja vječna kazna bila gora. Stoga sam te milosrdno pozvao sada na manju kaznu.
Duša: Klanjam se tvojoj odluci i prihvaćam tvoju pravednu osudu.
Sudac: Anđeli, odvedite ovog odvjetnika na mjesto gdje će se najviše osjećati kao kod kuće, sa pismoznancima i farizejima, koji su mijenjali zakon Božji kako bi pristajao ljudskoj tradiciji njihovog kulturnog miljea.
Ima li još nekih povijesnih scenarija koje bismo mogli zamisliti? Da, ali morat će čekati konačni sud.
Ovi nam scenariji pomažu vidjeti kako određena opravdavanja nikada ne smijemo činiti kada je u pitanju Kršćanska nauka o vjeri i moralu. Ovo je naša odgovornost; ne možemo odustati i kriviti drugoga.
https://www.lifesitenews.com/blogs/but-the-pope-said-so-excuses-that-may-not-help-on-judgment-day