Može li itko primiti Sakramente Katoličke Crkve, kao što su Sveti Redovi, pod samo jednim uvjetom, da osjeća da je to prava stvar, nešto što čini u dobroj savjesti?
Biskup Thomas Tobin postavlja to pravodobno pitanje, koje bi se činilo smiješnim, samo prije nekoliko godina. (Biskupa Tobina, Rhode Island, ne smije se miješati sa kardinalom Josephom Tobinom.)
Iskreno pitanje: Ako je savjest neke osobe kriterij za prijem u Euharistiju, da li to vrijedi i za druge Sakramente? Čak i za Svete Redove? Postoje li još uvijek objektivni kriteriji za prijem Sakramenata u Katoličkoj Crkvi?
Pitanja biskupa Tobina, koja upozoravaju na pogrešno razmišljanje lijevih prelata, koja su neodrživa zbog osnovnog Katoličkog Učenja, dolaze istodobno kada čikaški kardinal Blase Cupich slavi novu pastoralnu strategiju kardinala Donalda Wuerla na Amoris Laetitia zbog njegovog “majstorskog upravljanja savjesti. “
U Dijeljenje radosti ljubavi u braku i obitelji: pastoralni plan za provedbu Amorisa Laetitia, Wuerl je napisao:
Svećenici su pozvani poštivati odluke donesene u savjesti od strane pojedinaca koji djeluju u dobroj vjeri jer nitko ne može ući u dušu drugog i donijeti tu prosudbu za njih. Kao što papa Franjo poučava: “Pozvani smo da formiramo savjest, a ne da je zamijenimo” (AL, 37).
Ovaj sklizak odlomak sugerira da ako netko tko živi u objektivnom stanju smrtnog grijeha, a smatra da prema svojoj “savjesti” može primiti Svetu Pričest, onda bi to svećenici trebali poštovati.
Pitanje biskupa Tobina postavlja važnu točku: ako je “savjest” (možda slabo oblikovana) jedini kriterij za prijem Svete Pričesti, zašto ne primijeniti isto obrazloženje prema drugim Sakramentima?
Što ako mi moja “savjest” kaže da bih trebao biti “zaređen” biskup, iako sam žena? I to se odlučivanje odvija “u dobroj vjeri”? Treba li me Crkvena vlast blokirati?
Što ako netko, na smrtnoj postelji, osjeća “u dobroj vjeri” da je posao koji je obavljao i prekinuo živote desetaka tisuća beba, tijekom svoga života činio po “savjesti” i ne će se pokajati ? Treba li mu svećenik još dati posljednje obrede?
Pravilno formirana savjest je važan dio života svakog Katolika koji nastoji živjeti vjeru. No, Crkveno Učenje, a ne subjektivni osjećaji, određuje je li savjest ispravno formirana.
https://www.lifesitenews.com/blogs/bishop-against-bishop-on-conscience