Amoris laetitia ne uspijeva pustiti korijen u Hrvatskoj – Hvala Bogu

Kako prenose hrvatski crkveni mediji, nakladnička kuća Salesiana predstavila je 4. lipnja novu knjigu autora Hrvoja Vargića „Amoris laetitia: vjernost ili lom?  Od Wojtyle do pape Franje“.

Po pisanju medija, navedenog pitanja ustvari niti nema, jer autor odmah tvrdi kako pobudnica ne mijenja nauk Crkve, već „donosi novost u pastoralnom pristupu“.

 

 

Kako kaže autor „to ne znači da se sada svim rastavljenima i civilno ponovno vjenčanima otvaraju vrata Pričesti, nego se radi o tome da su otvorena vrata pastoralnom razlučivanju na temelju kojega će se utvrditi postoje li uvjeti za pristup Sakramentima“.

Kao da su do sada vrata bila zatvorena pričešćivanju onih koji objektivno ne žive u stanju smrtnog grijeha, npr. razvedenim i ponovno vjenčanim, koji su se pokajali i žive kao „brat i sestra“.

Kao da je svećenicima prije Amoris laetitia bilo zabranjeno razlučivati živi li netko u grijehu ili ne.

Barem kako je suditi prema medijskim izvješćima s predstavljanja knjige, poanta knjige nije u tome da stane na kraj kaosu i zbunjenosti na način da se čitateljima jasno ponovi ono što je Crkva naučavala stoljećima o ovoj temi.

Štoviše, autor sam kaže: „Smrtni grijeh ostaje taj i tu nema nikakve promjene, no potrebno je vidjeti jesu li u konkretnom slučaju zadovoljene i sve subjektivne okolnosti. Zato Franjo poziva Crkvu da joj pristup bude više majčinski.“

Je li ovo jasan govor Crkve kojeg Isus traži („Nego vaša riječ neka bude: Da, da – ne, ne. Što je više od toga, oda zla je.“ Matej 5,37)? Ili su ovakve izjave odjek situacijske etike i moralnog relativizma kojeg šire razni lažni proroci i kojim se produbljuje zbunjenost?

Hoće li autor reći (poput mnogih lažnih proroka) kako Katolička crkva prije Bergoglija nije bila dovoljno majčinska?

S druge strane, o praktičnim i za spas duša sudbonosnim posljedicama kaosa kojeg je proizvela Amoris laetitia u izvješćima sa promocije ove knjige naravno nema spomena.

O Amoris laetitia, kao i o balvan revoluciji na tzv. obiteljskim sinodama koje su joj pripremile teren, već je dovoljno rečeno u nebrojenim izjavama, člancima, apelima, peticijama i drugim pokušajima vjernih katolika u posljednjih šest godina da stanu na kraj kaosu, zbunjenosti, zabludama i herezama koje su od tada eksplodirale u Crkvi.

Nakon svega toga u Hrvatskoj, u kojoj je u crkvenim medijima godinama vladao embargo na pristup informacijama o grozoti bergolijanizma, sada se pojavila knjiga koja će zagladiti i izravnati tepih kojim se kod nas pokrivaju i skrivaju takve informacije.

Nije li uopće žalosno da 3 godine nakon objavljivanja Amoris laetitije neki autor u maloj zemlji poput Hrvatske ima potrebu izdati cijelu knjigu kako bi protumačio što je pisac jedne papinske pobudnice htio reći?

I dok Vojska Ostatka i vjerni katolici mole, poste i prikazuju zadovoljštinu Bogu zbog tame koja se spustila na Crkvu i najveće apostazije u njenoj povijesti, na predstavljanju ove knjige trojica mladića s osmjesima na licima i pred posterom sugestivna naslova “Sretna obitelj” opušteno pričaju o Amoris laetitiji, prvom torpedu kojega je lažni prorok ispalio na crkvenu barku.

Nekom će se ovo učiniti kao još jedan beznadni pokušaj pokrivanja sramote smokvinim listom, kao uzaludni pokušaj dokazivanja da smo svi slijepi i da car zapravo nije gol. Međutim, ova akcija daleko je opasnija kada je promotrimo iz najvažnije perspektive, perspektive spasenja duša.

No, krenimo prvo od naslova knjige „Amoris laetitia: vjernost ili lom? Od Wojtyle do pape Franje“. Što primjećujete? Osim što autor naoko neutralnim stavom i provokativnim pitanjem pokušava zaintrigirati potencijalne mušterije, drugi dio naslova otkriva metodu koju koriste goebelsovci promidžbene mašinerije režima lažnoga proroka.

Naime, još od puča i prevrata 2013. godine, režimski novinari i urednici trasirali su put promjenama lažnoga proroka stvarajući privid da on ne radi ništa drugo što nisu radili njegovi prethodnici, odnosno eventualno pravi koji korak dalje.

Taj pristup prvi je usavršio Andrea Tornielli, glavni urednik Vatican Insidera, kojeg je Bergoglio za te zasluge kao medijskog prvoborca 2018. godine nagradio pozicijom glavne trube svoga Agitpropa, postavivši ga za ravnatelja tzv. Dikasterija za komunikaciju svoje bergolijanske crkve. Novinari poput Torniellija u spomenutom pristupu nisu birali sredstva, a lažnoga proroka najviše su skrivali iza lika pape Ivana Pavla II.

Lažni prorok lukavo je tada proglasio pape Ivana Pavla II., Pavla IV. i Ivana XXIII. svetima i tako dodatno učvrstio fasadu kako je on u suglasju s tim prethodnicima, a naivnom puku poslao poruku da su manje-više svi koji nose bijelu odjeću i sjede na Petrovoj Stolici sveti, pa tako i on.

Na sličan način autor knjige skriva lažnoga proroka iza pape Ivana Pavla II. tvrdeći: „Franjo po Wojtyłinoj metodi želi da si Crkva „uprlja ruke“ i priđe svakome čovjeku.“ Što je također zanimljivo u ovoj izjavi kao i u naslovu knjige – Bergoglio je „papa Franjo“, a papa Ivan Pavao II. je „Wojtyła“.

Do sada je crkveni establišment u Hrvatskoj sakrivao sramotu lažnoga proroka temeljito ignorirajući njegove problematične izjave i pogan koja se širila kao njihova posljedica, uporno prenoseći samo pročišćene članke i citate koji nisu bili problematični kako bi se stvorio dojam da je sve po starom, a lažnoga proroka prikazivao kao da se radi o crkvenom vođi kojeg treba pratiti i slušati.

Bergoglio im je tu davao dovoljno materijala, pošto koristi peronističku metodu komuniciranja na način da svakome pruži da čuje ono što želi čuti, zadržavajući tako opciju opovrgavanja i negiranja u slučaju da stvari izmaknu kontroli.

Svjesno ili ne, mladići koji promoviraju ovu knjigu, tako postaju agenti bergolijanske agende u Hrvatskoj. Međutim, oni su izgubili utrku s vremenom. I dok je njihov vođa skupa s urotnicima St. Gallenske mafije pamflete poput Amoris laetitia pripremao dobrano prije prevrata, njegovi hrvatski jurišnici prekasno izlaze s ovom knjigom. Naime, danas je Amoris laetitia tek jedna od pukotina u ružičastim naočalama gay-friendly crkve.

U međuvremenu smo dobili nove „Amorise“: formalnu promjenu Katekizma, izmjenu Očenaša, izjavu iz Abu Dhabija, promjena ustroja Crkve kroz njenu decentralizaciju (i de-katolizaciju), promicanje pedofilskog lobija koje je otkrio Vigano… samo da nabrojimo neke. U pripremi su: amazonska sinoda, ukidanje celibata, ređenje žena, zajedničke službe s protestantima, izmjena liturgije i druge promjene kojima se uzdiže lažna crkva i jedna svjetska religija.

Kako će autor ove knjige i njegovi nakladnici odgovoriti na sve ostale epizode iz horor-serijala „Bergoglio“? 

Jesu li svjesni da na ovaj način šire mrežu lažne crkve po dušama naivnih hrvatskih vjernika, koje su od puste želje da razmišljaju pozitivno i da je sve ok, spremni ne gledati istini u oči i prihvatiti vuka ako nosi koliko-toliko uvjerljivo janjeće runo?

Zar ne vide kud to sve vodi – da će se za koju godinu naći zatvoreni u hramovima sotonske lažne crkve posljednjih vremena?

A sve zato, što su odbacili Knjigu Istine, jer je istina gorka pilula i jer je lakše biti dio nove evangelizacije, cool mladeži koja evangelizira kroz šegu i provale, dok se Kristovo Mistično Tijelo pljuje, šiba, trga i razapinje na najokrutniji način – kao i prije 2.000 godina.

Ne želim umanjiti vrijednost širenja obraćenja i Božje Riječi kroz moderne metode današnje crkvene mladeži, ali zar treba ignorirati to što nebrojeni Jude i lažni proroci danas zabijaju čavle u Njegove Ruke i Noge i još gore, poput ove knjige „legalizirati“ njihove postupke stavljajući u isti koš prethodne pape?

 

Komentar: Salezijanci na Jarunu su već odavno i sebe i druge istesali kada je u pitanju kako ponekad treba okrenuti leđa Isusu Kristu. Ako ne razumijete o čemu se radi kleknite pred Svetohranište u crkvi Svete Mati Slobode na Jarunu, za vrijeme Nedjeljne Svete Mise i odmah će vam biti jasno.

One Comment

  1. Ivan Milicevic

    Amoris Laetitia je antikatoličko ili Antikristovo štivo. To je dokument koji je srušio sveti sakarament ženidbe. U situacijsku etiku zamotavaju otrov smrtnog grijeha preljuba druge ženidbe. Amoris Laetitia je kazala da dosadašnji 2000ljetni nauk crkve o braku je nedovoljan, neispravan i da mu treba teološka inovacija Lažnog Proroka u sintagmi “pastoralno razlučivanje” ili ti u prijevodu teologija pakla ili teologija oholosti (luciferijanistička teologija) kojom se grijeh preljuba nastoji opravdati. itd. Molimo za ove nesretnike glasnogovornike i promicatelje nauka Lažnog proroka da im Bog pamet prosvjetli da se pokaju i da prestanu biti neprijatelji Kristovi. Krista sotonski nauk ne može pobijediti, Krista samo treba slijediti!
    P.S.
    Molim sve križare koji budu imali informaciju gdje će biti sljedeće predstavljanje ovog otrovnog nauka da mi jave kako bih kao križar došao na to predstavljanje i da kao vojnik Kristov kazao ovim priređivačima da čine zlo svojoj duši i da prestanu mutiti jasan nauk Kristov koji postoji u Crkvi u Hrvata. Unaprijed hvala na informaciji o tome. (ivan.milicevic@posusje.net)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *