Belgijski biskupi su nedavno (24. svibnja) objavili pastoralno pismo na nizozemskom i francuskom, gdje su, također, dali svoj pristanak i podršku postinodalnoj pobudnici Amoris Laetitia, čime su se pridružili redovima njemačke i malteški biskupske konferencije, kao i nekim argentinskim, talijanskim i američkim biskupima. Značaj ove belgijske akcije je što zajedno s njemačkim i malteškim biskupima zastupa sve biskupe tih zemalja. Osim toga, možemo uskoro očekivati da se čuje zahvalan papinski odgovor, [kojim] barem neizravno Franjo šalje zahvalnost i podršku belgijskim biskupima.
Navodi belgijskih biskupa:
Tako se ne može odlučiti da se svim razvedenim i ponovno vjenčanim može omogućiti pristup Pričesti. Ne može se odlučiti niti da su svi isključeni. Put svake osobe zahtijeva potrebno razlučivanje u svjetlu pastoralne odluke donesene u nečijoj savjesti.
Baš kao i u slučaju njemačkih biskupa, belgijski biskupi predlažu da ovaj put razlučivanja može biti popraćen dijalogom bilo sa svećenikom ili đakonom, ili čak i drugim „pastoralnim agentom” (što znači laikom). Upravo u ovom specifičnom kontekstu sada belgijski biskupi govore o dodatnoj „sakramentalnoj pomoći” s osvrtom na Amoris Laetitia. Ovom se procesu rasuđivanja mora podvrgnuti kako u svjetlu savjesti „ponovno vjenčana” osoba tako i službeno uključeni pastoralni čuvar. Još je jednom predloženo s izravnim pozivanjem na Amoris Laetitia (37) da znatan opseg treba biti posvećen različitim individualnim i pratećim savjestima. Sljedeći odlomak ima gotovo isti tekst kao i njemačke pastoralne smjernice, u pogledu na razvedene i „ponovno vjenčane”:
Može se dogoditi da netko odluči ne primiti Euharistiju. Imamo najveće poštovanje za takve odluke. Također se može dogoditi da netko odluči po svojoj savjesti dobro primiti Euharistiju. Ova odluka također zaslužuje poštovanje.
Za usporedbu, njemačke pastoralne smjernice kažu:
Individualna odluka – u pojedinim okolnostima – da se nije u mogućnosti primiti Sakrament zaslužuje poštovanje. No, također se moraju poštivati [pojedinačne] odluke u korist primanja Sakramenata.
Belgijski biskupi otvoreno izražavaju svoju „veliku zahvalnost za Amoris Laetitia.”
S vlastitim pristupom prema razvedenim i „ponovno vjenčanim” i njihovim mogućim pristupom Sakramentima, belgijski biskupi pristupaju na sličan način kao i njemački biskupi, navodeći da ne može svaka „ponovno vjenčana” osoba imati pristup Sakramentima (time dajući dojam uravnoteženosti i pravde), ali u isto vrijeme, dajući puni naglasak pojedinačnim savjestima ovih osoba, čime daju dozvolu za pristup Sakramentima.
Belgijski biskupi ni u kom slučaju ne pozivaju na moralnu obvezu života u čistoći kao brat i sestra, to jest, ako razvedeni i „ponovno vjenčani” par želi imati pristup Sakramentima.
Dakle, izgleda da je još jedna nacionalna biskupska konferencija pala u promiskuitetnu zamku učinkovito omogućujući da preljubnici imaju bezbrižan pristup Sakramentima.
Međutim, kao što je Sandro Magister nedavno istaknuo, Franjo nema mnoge nacionalne biskupske konferencije kao potporu za svoje reforme popustljivosti. Većina Franjine potpore, prema Magistru, dolazi iz Europe. Kao što on kaže:
Uz imenovanje predsjednika [Talijanske biskupske konferencije] kardinala Gualtiero Bassettia, nakon [imenovanja] generalnoga tajnika prije tri godine, Franjo sada ima potpunu kontrolu nad Talijanskom biskupskom konferencijom, čijih je trećinu biskupa on instalirao, čak u biskupijama prvog ranga, kao što su Bologna, Palermo, vikarijat u Rimu, a uskoro i Milanu.
Imenovanja su ključni element u strategije Jorge Mario Bergoglia. Trebalo bi biti dovoljno, ako pogledamo kako je preoblikovao na svoju sliku Kolegij kardinala, koji će u budućnosti birati njegovog nasljednika. Nakon najnovije serije kardinala, najavljene prije tjedan dana za kraj lipnja, šanse su tanašne da bi sljedeći papa mogao označiti povratak u prošlost.
Izuzev Italije, Franji neće biti jednostavno pridobiti druge biskupe.
Jedini nacionalni episkopati na koje može danas računati su oni iz Njemačke, Austrije i Belgije, zemalja u kojoj je Katolička crkva u najdramatičnijem padu. [Naglasak dodan]
Kao što nam Magistro pokazuje ovdje, Papa dobiva najviše podrške od onih nacionalnih biskupskih konferencija čije zemlje su prilično izgubile vjeru. To nije dobar znak za ovo papinstvo.
Steve Skojec je upravo napisao – što se tiče novijih nedostojnih ispada kardinala Óscara Rodrígueza Maradiage – čini se da je krug oko pape Franje – uključujući i samoga Franju – postao tankih živaca i osjetno nervozan.
Oni će sada možda čak i shvatiti, nakon svega, da nemaju potporu većine katolika za njihov nepogrešivo radikalni program reforme, unatoč njihovim rječitim prosvjedima da dokažu suprotno.
Molimo da se ova uznemirenost među reformistima temelji na pouzdanim činjenicama i da će njihova anksioznost barem usporiti njihov planirani tijek revolucije, ako ga ne zaustavi u potpunosti. Koliko dugo će Franjo i dalje biti u mogućnosti upravljati svojim nemirnim pontifikatom?
https://onepeterfive.com/belgian-bishops-approve-amoris-laetitias-approach-remarried-divorcees/