Franjino pismo, kojim pozdravlja biskupske smjernice koje bi u nekim slučajevima omogućile da razvedeni i ponovno vjenčani katolici primaju Svetu Pričest dok žive u stanju objektivno teškog grijeha, sada je uključeno u službene Akte Apostolske Stolice, dajući službeni status onome što su mnogi prije smatrali privatnom komunikacijom – što značajno podiže uloge u raspravi o Amoris Laetitia.
O smjernicama koje su izdali biskupi iz regije Buenos Airesa, kojim bi otvorili “mogućnost pristupa Sakramentima Pomirenja i Euharistije” u “složenim okolnostima” gdje “ograničenja koja smanjuju odgovornost i krivnju” parova koji se ne će opredijeliti za to da “žive u suzdržanosti”, unatoč tome što žive u objektivno preljubničkoj situaciji, papa je u svom pismu rekao da je to “vrlo dobar dokument i potpuno objašnjava značenje VIII. poglavlja Amoris Laetitia.“ Te da „Nema drugih interpretacija.“
U kolovozu ove godine ovo je pismo dodano na internetsku stranicu Vatikana kao papinski dokument dostupan za javnu referencu. Izražena je zabrinutost da je ono što se prije promatralo kao samo privatna korespondencija – a time i potpuno izvan carstva papinskog Magisterija – dobilo formu službenog papinskog čina.
Drugi su požurili istaći da prisutnost takvog pisma na web stranici Vatikana, iako sama po sebi zabrinjavajuća, nije dala dokumentu nikakav status, već samo publicitet. Zabrinutost je bila jer, kako sam nagađao u to vrijeme, izgledalo je vjerojatno da će pismo pronaći svoj put u Acta Apostolicae Sedis (AAS) – glasilo službenih djela Apostolske Stolice. Takav potez bi ga učinio službenim i dao barem kvazi – autoritativni status dokumentu, obzirom da AAS sadrži “sve glavne uredbe, pisma enciklika, odluke rimskih kongregacija i obavijesti o crkvenim imenovanjima. Sadržaj se treba smatrati proglašenim datumom objave, a efektivnim tri mjeseca od datuma izdavanja.”
Kao što je jučer izvijestio Vatikanski novinar Marco Tosatti, dodavanje pisma u AAS sada je potvrđeno*:
“Privatno” pismo pape Franje argentinskim biskupima objavljeno je u izdanju Acta Apostolicae Sedis iz listopada 2016., nakon što su izdali direktive za primjenu 8. poglavlja Amoris Laetitia (poglavlje s poznatim bilješkama o davanju Pričesti razvedenim i ponovno vjenčanim). Smjernice koje su, kako je ovdje navedeno i naglašeno, sve samo ne jasne.
Sada je objavljivanje tog pisma u Acta-u popraćeno kratkim zapisom državnog tajnika, kardinala Pietra Parolina, zajedno sa službenim rješenjem papinske audijencije u lipnju 2017. godine, kojim se izjavljuje da je sam papa želio da se oba dokumenta – smjernice i pismo – objave na web stranici Acta Apostolicae Sedis.
Objava može poslužiti samo za dodatno poticanje zbunjenosti i nesigurnosti oko kontroverzne apostolske pobudnice, kao i oko Papinog načina rada, što opet izgleda daleko od jasnoće i iskrenosti koju bi mnogi vjernici očekivali [od Svetog Oca]. Nije dao odgovor na kardinalske dubie, nikakav odgovor na pisma, molbe i druge inicijative koje su napisali stručnjaci, teolozi i obični vjernici koji su bili zbunjeni namjernom dvosmislenošću dokumenta. Ipak, istodobno je dao službeni karakter jednom pismu poslanom jednom članu jedne biskupske konferencije.
S kojim ciljem? Obvezati sve da daju religiosum obsequium (religiozni pristanak) magisteriju izraženom u nejasnim i dvosmislenim oblicima, ili kako bi odgovorio bez opredjeljenja kroz izravan odgovor koji bi prenio Papin stav na nedvosmislen način zbunjenima i smetenima? Stiče se dojam da je jedini efekt ove objave sekiranje jednostavnoga vjernika zbog papinog ponašanja, što može biti definirano kao “izlika” u najgorem smislu tog pojma.
Možete vidjeti samo relevantni dio izdanja AAS-a iz listopada 2016. (španjolski / latinski PDF):
https://onepeterfive.com/wp-content/uploads/2017/12/AAS-Section.pdf
Neki izvori već izvještavaju da se prisutnost pisma iz Buenos Airesa u AAS-u podiže na razinu »vjerodostojnog magisterija«, što bi stoga zahtijevalo gore spomenuti vjerski pristanak uma i volje (usp. Lumen Gentium 25). Drugi nisu tako sigurni. Tražili smo procjenu dr. John Joya, suosnivača i predsjednika Centra za skolastičke studije Sv. Alberta Velikog i stručnjaka za magistralnu vlast.” To znači da je to službeni čin pape,” rekao je Joy, “u odnosu na djelo pape kao privatne osobe. Stoga se ne može odbaciti kao samo privatno odobrenje njihovih uputa. To je službena potvrda. Ali to ne mora nužno značiti da je pismo argentinskim biskupima magisterij i da time zahtijeva religijsku podređenost volje i intelekta. Takav zahtjev, rekao je Joy, bi se primjenjivao samo, ako je dokument namjeravao podučavati o pitanjima vjere i morala. Budući da je pismo hvalilo pastoralne smjernice koje su bile sve samo ne konkretne, to se čini malo vjerojatno.“
Dr. Joy je istaknuo kako bi dodavanje pisma AAS-u moglo naštetiti vjerodostojnosti Amoris Laetitia potencijalno uklanjajući mogućnost da se [pobudnica] interpretira na pravovjeran način, kroz utvrđivanje da je objavom u službenim Aktima Apostolske Stolice neortodoksno tumačenje službeno.
Marco Tosatti kaže da čak i neki koji su bili ideološke pristalice pape navodno gube strpljenje s njegovom drskosti:
Nadalje, ako je ono što smo saznali iz dva različita izvora istinito, ta smetenost se proteže na Vatikan. Kardinal, iznimno poznat, bivši diplomat, koji je imao impresivnu karijeru na čelu kongregacija i na visokim dužnostima Državnog tajništva, navodno je ukorio papu zbog njegovih postupaka [kao pape], govoreći mu u suštini, “Izabrali smo vas da provedete reforme, a ne da razbijete sve”. Novosti o ovom razgovoru – ako se može nazvati razgovorom – proširile su se kroz Vatikan, jer se to dogodilo na visokoj decibelskoj razini koja je prolazila kroz krhku prepreku vrata i zidova. Kardinal o kojem je riječ bio je jedan od onih koji su podržali kandidaturu Jorgea Bergoglia u konklavi 2013.
Ne bi bilo prvi put da takvo neslaganje dolazi iz papinih vlastitih redova. U ožujku The London Times je izvijestio da su neki kardinali koji su pomogli u Franjinom izboru htjeli da se Franjo makne od straha da njegov plan može uzrokovati raskol “katastrofalniji” od onoga kojeg je proveo Martin Luther i da bi Crkva mogla biti “razbijena kao institucija”. Ta je priča pokazala da je barem neka skupina bila zainteresirana za zamjenu pape kardinalom Pietrom Parolinom, koji je na čelu gore spomenutog Državnog tajništva.
Ranije ovog tjedna, također smo vam rekli o novoj knjizi Diktator Papa, koja navodi da su se mnogi kardinali koji su pomogli u Franjinom izboru pokajali, dijelom zato što Franjo nije demokratski liberalni vladar kakvog su mislili da su izabrali 2013. godine nego papinski tiranin kakvog nije bilo mnogo stoljeća.”
Čini se teško za povjerovati da smo prije nešto više od godinu dana pokušali utvrditi istinitost papinskog pisma argentinskim biskupima – koje je bilo dovedeno u pitanje gotovo odmah nakon objavljivanja – a sada saznajemo da je to već sljedećeg mjeseca postao službeni čin Apostolske Stolice.
Kao što je objavljeno u Diktator Papa, engleski kardinal Murphy O’Connor izjavio je novinaru Paul Valleyu 2013. godine: “Četiri godine Bergogliu bi bilo dovoljno da promjeni stvari.” Svakodnevno dobivamo nove dokaze da je to bilo zaista blago rečeno.