Pokušao sam sve upozoriti.
Kada je u pitanju Papa, ne možete se pouzdati u ono što on kaže. Sve je sve više dokaza o tome.
I naravno, nikad ne smijemo zaboraviti peronovsko pravilo.
[Poznavatelji tvrde da Bergoglio koristi taktiku koju je primjenjivao argentinski predsjednik Juan Peron, te da nerijetko govori suprotstavljenim stranama ono što svaka želi čuti i ciljano proturječi sam sebi kako bi zbunio protivnike.]
Po pitanju međupričešćivanja, istina je da je potpisao odbacivanje letka njemačkih biskupa.
Katolici koji su htjeli vjerovati u najbolje odmah su se uzbudili. “Hej vidi! On je pravovjeran u ovome!”
Ali sada vidimo da je riječ o opsjeni. Retoričkom driblingu. Još jednom papinskom šibicarenju.
“Papa kaže da bi lokalni biskup trebao odlučiti o međupričešćivanju”, piše novi naslov u Cruxu. Papa se okrenuo za 180 stupnjeva po pitanju međupričešćivanja i nabacio spin u novi smjer. Ako želite vidjeti što je učinio, morate pozorno pratiti kako se čaše kreću. Vidite li pod kojom je loptica – koja naravno predstavlja papinski autoritet i odobravanje u našoj maloj metaforiji ovdje? Gledajte pažljivo – naglasak sam ja dodao:
Nakon što je toga dana promicao načine na koje kršćani mogu sudjelovati u većem jedinstvu, ta predanost zajedništvu nije spriječila papu Franju da podupre vatikansko tijelo za nadzor doktrine u odluci da inzistira na oprezu glede prijedloga za međupričešćivanje s protestantima.
Franjo je u četvrtak na povratnom letu za Rim, vraćajući se s jednodnevnog ekumenskog hodočašća u Ženevu, rekao da podržava vatikanskog prefekta Kongregacije za nauk vjere, kardinala Luisa Ladariu, u zahtjevu da se preispita nacrt prijedloga njemačkih biskupa kojim bi se omogućilo nekatolicima da primaju Pričest pod određenim uvjetima.
[…]
Prošloga mjeseca, Kongregacija za nauk vjere (KNV) odbila je njemački prijedlog, kojeg su odobrile oko tri četvrtine biskupa tijekom prethodnog sastanka koji je bio u proljeće. U pismu objavljenom ovog mjeseca, Ladaria je rekao da prijedlog “nije dovoljno zreo da bude objavljen”. Franjo je rekao da Ladaria nije djelovao jednostrano, već s Papinim dopuštenjem …
Do sada smo svi bili na istoj strani. Svi gledaju u čašu s oznakom “Franjo zabranjuje međupričešćivanje preko KNV-a”. Ali dok on govori o tome kako Ladaria ima njegovo dopuštenje, on nam odvlači pažnju. Ljudi promatraju njegove riječi, a kad opazi da više ne pratimo njegove ruke, on izvrši zamjenu.
Loptica prijeđe pod drugu čašu tako brzo da gotovo nitko ne vidi prijelaz. Usporite i zadržite svoj pogled na lopti:
„.. i da prema Kanonskom zakonu lokalni biskup odlučuje o tome pod kojim se uvjetima može dati Pričest nekatolicima, a ne lokalne biskupske konferencije.
“Kad kaže da je biskup pojedine crkve, a to je važna riječ “pojedine”, što znači biskupije, odgovoran za to … u njegovim je rukama.”
Štoviše, kaže Franjo, problem kada se cjelokupne biskupske konferencije bave s takvim pitanjima je da “nešto što se razrađuje na biskupskoj konferenciji brzo postaje univerzalno“.
Jeste li vidjeli kako je izveo prebacivanje?
Problem s bergolijanskom verzijom ove iluzije jest da nema konačnog otkrivanja. Mađioničar odvlači publiku od onoga što se događa na stolu, a zatim im zahvaljuje što dolaze bez ikakvog podizanja čaša kako im nikad ne bi otkrio gdje je loptica. On zapravo ne želi da znaju da je izvodio svoju čaroliju, jer je njegov cilj bio jednostavno odvraćati ih dovoljno dugo da zaborave da je uopće izvodio trik.
Promatrači performanse odlaze kući uz pretpostavku da je loptica ostala tamo gdje je i bila.
Ali nije više pod čašom “Franjo zabranjuje međupričešćivanje preko KNV-a”. Sada je pod čašom “Franjo kaže kako pojedini biskupi mogu odlučiti o pravilima o međupričešćivanju”.
Neki su pratili kako izvodi verziju tog trika dovoljno puta da su naučili kako izvodi prebacivanje. Ali većina, na žalost, nije. I budući da su sigurni da je loptica još uvijek ispod čaše ispod koje bi trebala biti, raspravljati će s nekim tko im drugačije kaže. U međuvremenu, katolički mediji vjerojatno neće izvijestiti o beskrupuloznom mađioničaru koji zapravo ne izvodi bezopasne zabavne trikove, već izvodi opsjenu.
I tako se igra nastavlja.
Polazeći od moje nesavršene metafore prije nego što se raspadne, želim se na trenutak vratiti na ono što sam napisao u travnju. Rekao sam kako vjerujem da Franjo nije bio zadovoljan … letcima o međuričešćivanju koje su ostavili na njegovom pragu. Nijemci su pretjerali. Postali su malo previše slatki. No Franjo ne djeluje tako, i to je “glavnina razloga zašto je ovaj dokument odbijen. Jer, kada je Franji najugodnije djelovati kroz insinuaciju, Nijemci su nastojali stvoriti nešto eksplicitnije. U pisanom obliku.”
On je to više ili manje točno potvrdio kad je u gore navedenim komentarima rekao da “nešto što se provelo na biskupskoj konferenciji brzo postaje univerzalno”.
Ne možemo to učiniti. Zapamtite što je rekao luteranskoj gospođi koja ga je upitala da li može primiti Pričest u studenom 2015:
Ne bih se usudio dopustiti to, jer to nije moja kompetencija. Jedno krštenje, jedan Gospodin, jedna vjera. Razgovarajte s Gospodinom i onda krenite naprijed. Ne usuđujem se reći ništa više.
Nema odluke s vrha. Nema službene odluke. Mnogo je lakše spustiti odluku niz stepenice i stvoriti kaos. Atomizirati i rastaviti univerzalnu vjeru, jednog po jednog biskupa.
Jer Hagan lio ili nešto tako.*
*Bergolijanizam „Hagan lio“ u argentinskom žargonu znači „napraviti nered“ . Bila je to Bergoglijeva poruka mladima u Riu 2013.
https://onepeterfive.com/pope-changes-tack-on-intercommunion-says-local-bishops-should-decide/