Bergoglio priznao da je dijalog moguć sa svima osim sa vjernim Katolicima

Andrea Tornielli je u Vatikanskom Insideru dao izvatke o privatnom obraćanju koje je Franjo iznio na skupu isusovaca, dok je bio u Čileu prošlog mjeseca.

“Ne čitam web stranice koje me optužuju za herezu”

Prije nego što dođemo do članka, razmotrimo ovo o Franji:

Čitatelji se mogu sjetiti da je Franjin biograf, Austen Ivereigh, pisao o lobiranjima za Bergoglijeve izbore (St. Gallena mafia) u 2013. godini:

Prvo su osigurali Bergoglijev pristanak. Na pitanje je li bio spreman, rekao je da vjeruje da u ovom trenutku krize za Crkvu nijedan kardinal to ne bi mogao odbiti. Murphy – O’Connor ga je svjesno upozorio da “bude pažljiv” i da je sada njegov red i rekao je “capisco” – “razumijem”.

Nakon što je ova objava dovela do optužbi da izbori mogu biti nevaljani, Ivereigh se toga odrekao i naglasio da Bergoglio nije bio pitan je li spreman.

Dodajte tome naširoko rasprostranjeno i prihvaćeno izvješće (također potvrđeno Ivereighom) da je Bergoglio bio drugi u izborima kardinala Ratzingera 2005. godine, a teško je pretpostaviti da je doživio ono o nepopularnoj ružnoj djevojci koja se vratila kući kao kraljica u konklavi 2013.

U svakom slučaju, laganje je tek počelo.

Vratimo se na članak, Franjo je izrekao ovu glupost:

Postoji doktrinarni otpor … Kad vidim otpor, pokušavam razgovarati, kada je dijalog moguć; ali nekad otpor dolazi od ljudi koji vjeruju da imaju istinitu doktrinu i optužuju vas da ste heretik.

Ovo je isti čovjek koji je odbio primiti autore Dubije, na koju odbija odgovoriti. To je baš pravi dijalog.

Razmislite o tome: Samo istinski nezainteresirani nisu svjesni činjenice da Franjo ni ne pokušava razgovarati s onima koji se opiru njegovom programu rada. Ovo nije tajna.

Pa ipak, on ovdje inzistira na onome što svatko tko prati događanja, zna da je laž.

Ono što mi imamo ovdje, ljudi, je sasvim vjerojatno patološki lažljivac – osoba koja pati od bolesti koja uzrokuje laganje čak i kad je istina široko poznata.

U svakom slučaju, imajte na umu kriterije koje je Franjo koristio za utvrđivanje kada je “dijalog moguć”.

Prema njegovom vlastitom priznanju, dijalog jednostavno nije moguće sa onima koji “vjeruju da imaju istinitu doktrinu.” Drugim riječima, vjernim Katolicima koji vjeruju ono što je Crkva uvijek podučavala i razumiju da je to nepromjenjivo!

Ja bih vam rekao (kao što sam već u prošlosti) da Franjo toliko ne trpi psihičku bolest koliko duhovnu bolest; onu u kojoj je prisutan demonski utjecaj i to postaje sve teže nijekati.

Franjo je nastavio govoriti o mentalnom zdravlju:       

Kada ne nalazim nikakvu duhovnu dobrotu u tim ljudima, za ono što kažu ili pišu, jednostavno se molim za njih. Žao mi je (zbog toga), ali neću se vezati na taj osjećaj zbog mog mentalnog zdravlja.

NAPOMENA: “Ti ljudi”, odnosi se na one koji “vjeruju da imaju istinsku doktrinu”, u tim osobama Bergoglio ne nalazi “nikakvu duhovnu dobrotu!”

Budimo jasni, on ne govori o anonimusima, nego stvarnim ljudima kao što su kardinali Raymond Burke i Brandmuller, biskup Athanasius Schneider i drugi, koji, iako ljudi Sabora i dio problema, teško se mogu odbaciti kao da “nemaju duhovne dobrote” – to jest, osim ako netko nema zloćudnu mržnju za Katoličku vjeru i one koji ju žele prigrliti.

https://akacatholic.com/bergoglio-a-chip-off-the-old-scratch/

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *