U svojoj propovijedi na Cvjetnicu, njegova poniznost opet je podlegla iskušenju da iskoristi prigodu vrijeđati vjerne Katolike tj. one koji se protive njegovu programu uništenja.
Očevidno gledajući na mnoštvo koje je pozdravilo Isusa u Jeruzalemu, Franjo je primijetio:
„Sva ova radost i pohvala je izvor nelagode, skandala i uznemirenosti onima koji sebe smatraju pravednima i “vjernima” zakonu i njegovim ritualnim propisima. Radost nepodnošljiva za one koji su otvrdnuli protiv boli, patnje i bijede. Radost nepodnošljiva za one koji su zaboravili mnoge šanse koje su im dane. Koliko je teško za samo-pravednike razumjeti radost i slavljenje Božjeg milosrđa! Koliko je teško za one koji se pouzdaju samo u sebe i gledaju s visoka na druge, da dijele ovu radost.“
Oni koji vjeruju da je Franjo govorio o farizejima koji su opisani u čitanju Evanđelja su ili naivni ili neznalice ili oboje.
U svakom slučaju, nema sumnje da je Bergoglianska brigada – poput Waltera Kaspera, Vincenza Paglia i Rheinharma Marxa – odmah znala koga je Franjo imao na umu, a možda čak i uzeo trenutak da pogleda u nebo da pomisli: “Gospodine, hvala ti što nisam kao ostali ljudi … “
Vidite, u Bergoglijevom svijetu, “zakon” i “zapovijedi” samo-pravednika nisu u Starom Zavjetu, nego je za njega to Božji zakon izražen u doktrinama i pastoralnim djelima Svete Katoličke Crkve i u vjernicima koji te doktrine brane.
Kako znamo da je to slučaj?
Franjo nam je to jasno rekao na stranicama Amoris Laetitia u kojima se zalaže za one koji ne mogu “u potpunosti ispuniti objektivne zahtjeve zakona”, kao da je Bog sam po sebi nepravedan. (usp. AL 295)
Čak je išao na izjednačavanje Božjeg Zakona i oružja, govoreći:
Pastir ne može osjetiti da je dovoljno jednostavno primijeniti moralne zakone, prema onima koji žive u “nepravilnim” situacijama, kao da su kamenje da ih baca na živote ljudi. (AL 305)
Kako može biti da ovaj čovjek, na kojega veći dio svijeta gleda kao na papu, može izjednačiti moralni zakon sa instrumentom smrti?
Jednostavno: Kao što sam već mnogo puta napisao u ovom prostoru, očito ne vjeruje u Božanstvo Isusa Krista.
Kao što to potvrđuju nezaboravne riječi kardinala Pacellia, Gospa od Fatime nas je upozorila kako će doći vrijeme kada će ljudski element u Crkvi biti u iskušenju da vjeruje da je čovjek postao Bog – posljedica čega je da je Isus Krist samo čovjek.
To vrijeme je došlo.
Vidite, ako se ne sumnja da je Isus Krist Bog i da je On došao odozgo, tada je razumljivo da je Božji Zakon kao što je izražen u doktrini i praksi Crkve koja govori u Njegovo Ime, ne samo oslobađajući i da daje život; nego o njemu se ne pregovara.
Zašto?
Jer govorimo o zapovijedima Krista Kralja!
Ako, s druge strane, postoji ozbiljna sumnja u Kristovo Božanstvo, onda je čovjek u iskušenju da vidi uredbe Crkve koje govore u Njegovo Ime kao da ne dolaze toliko od Boga, nego od čovjeka. U tom slučaju, može se smatrati da su podložne promjenama u rukama drugih ljudi.
Nadalje, ako netko vjeruje da je čovjek postao Bog – i Franjo nam je dao mnogo razloga da vjerujemo da on to misli – onda je čovjek zamišljen da bude u skladu s Božanskim, pa je sam Božji Zakon podložan ponovnom pisanju od samih ljudi prema “konkretnim okolnostima” današnjice.
To je Bergoglijev program ukratko: To je napor da se ponovno napiše Božji Zakon.
Nakon što su dobro upoznali pristup bezbožnih političara, u procesu privlačenja mase koja ih slijedi, Franjo & Co su odlučili da se “Božji zakon” mora preimenovati; to jest, mora se postaviti na način koji ne zvuči baš tako nepromjenjiv:
Stoga se više ne može jednostavno reći da svi oni u bilo kojoj nepravilnoj situaciji žive u stanju smrtnog grijeha i da su lišeni posvetne milosti. Ovdje je više toga uključeno nego puko neznanje pravila. Subjekt može dobro poznavati pravilo, ali imati velike poteškoće u razumijevanju njegovih inherentnih vrijednosti, ili biti u konkretnoj situaciji koja njemu ili njoj ne dopušta drugačije djelovanje ili da odluči drugačije, da dalje ne griješi. [AL 301]
Vidite što je tu napravio?
Božji Zakon protiv preljuba i bludništva (koji su preimenovani u “nepravilne situacije”) zapravo nije ništa drugo nego “pravilo”.
Znamo da pravilo vrijedi onoliko dugo dok se ne promjeni.
https://akacatholic.com/bergoglianism-an-effort-to-rewrite-the-divine-law/