Hvaljen Isus i Marija!
Kao prilog raspravi u vezi Franjine pobudnice, Amoris Letitia, koja nije ništa drugo nego podvaljivanje krivovjerja u Kristovu Crkvu, donosimo i okružnicu biskupa Mostarsko-Duvanjskog, msgr. Ratka Perića, “Podsjetnik ispovjednicima” u kojoj se svećenicima Mostarske biskupije daju upute u vezi odrješivanja i pričeščivanja rastavljenih i ponovno civilno vjenčanih osoba, gdje biskup daje jasne i nedvosmislene upute svojim svećenicima koje čvrsto ostaju na liniji dvijetisućgodišnjeg nauka Katoličke Crkve, a kojeg joj je u baštinu ostavio sam Gospodin i Spasitelj Isus Krist.
Tako se primjerice, za stanje objektivnog grijeha, što druga bračna ili vanbračna zajednica koja nije blagoslovljena u Crkvi pred svećenikom i predstavlja, u biskupovom podsjetniku koristi takvo nazivlje, citiram: “stanje protuslovlja s Božjim zakonom”, “skandal”, “grijeh” itd.
Spomenuta apostatska pobudnica Amoris Letitia, po isprobanom modernističkom receptu koristi nejasne i dosad nečuvene termine kao što je npr.”neregularne situacije”, “kršćani koji žive u iregularnim situacijama” i slične.
U biskupovom se Podsjetniku navodi niz crkvenih dokumenata koji se dotiču ove tematike, a koji za biskupa Perića, kako je vidljivo iz samih njegovih riječi i dalje vrijede i obvezuju sve katolike bez iznimke. Isto je i s važećim Katekizmom Katoličke Crkve koji je također citiran u Podsjetniku.
Da biskup Perić nipošto ne namjerava krenuti putem Franjine nove i prisilno stvorene hijerarhije (i nekih drugih jadnih zavedenih biskupa), po mom se mišljenju najbolje vidi iz upute koja stoji pri samom kraju okružnice, a koja kaže, citiram: ‘Podsjećamo na žarku preporuku ili, točnije, na zapovijed sv. Pavla sv. Timoteju, tj. svakomu od nas: „Ne budi dionikom tuđih grijeha! Sebe čistim čuvaj!“ (1 Tim 5,22). Nemoj govoriti drugomu da nešto nije grijeh, a objektivno jest! Ne hvali ničijega nereda i zla! A pogotovo to ne čini u sakramentu ispovijedi! Da ne postaneš i sam sudionikom i pokroviteljem nečije osude!’
Eto, pametnome će biti dosta, a mi molimo da ovakve riječi uskoro čujemo i od drugih hrvatskih biskupa, što ne sumnjam da hoćemo, kad se plan zvijeri, još jasnije pokaže u napadu na ovaj sveti sakramenat za koji su mnogi dali i svoj život i koji je temeljni sakrament za očuvanje obiteljske zajednice, te škole ljubavi u kojoj je i Gospodin htio rasti u dobi, milosti i mudrosti pred Bogom i pred ljudima.(Lk, 2,52)
Tekst okružnice prenosimo u cijelosti sa web-stranice Mostarske biskupije.
Mostar, 22. listopada 2016.
Prot.: 1581/2016.
Zahvaljujem poštovanim dekanima koji su, na poziv Ordinarijata, od 13. travnja, upriličili korone, gdje se razmatralo o zaključcima Sinode i pobudnici pape Franje Amoris laetitia. Iz zapisnikâ je vidljivo da su se iznosila neka opća razmišljanja i neki konkretni primjeri iz pastorala. Na sve župne urede naših biskupija poslan je hrvatski prijevod apostolske pobudnice Amoris laetitia. Pri njezinu čitanju svećenici će imati pred očima trajan svetopisamski, crkvenopredajni i crkvenoučiteljski nauk o dostojnu ili nedostojnu primanju sv. Pričesti: „Tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac Tijela i Krvi Gospodnje. Neka se, dakle, svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer, tko jede i pije, sud sebi jede i pije, ako ne razlikuje Tijela“ (1 Kor 11,27-29).
Navodim više papinskih dokumenata, objavljenih u posljednjih 35 godina, u kojima se jasno i nedvosmisleno naučava da katolici, valjano vjenčani pa rastavljeni te ponovo civilno vjenčani, ne mogu primati sv. Pričesti dok svoje stanje protuslovlja s Božjim zakonom crkveno ne riješe. Crkva je dužna takve osobe pratiti brigom i ljubavlju. Stoga pozivam braću svećenike da ne trnu veze takvih osoba s vjerom i Crkvom, i da ih, osobito u teškoj bolesti i na samrtnoj postelji, svakako nastoje pohoditi i ponuditi im svoje molitve i svete sakramente koje u takvim okolnostima raskajani mogu, smiju i trebaju primiti.
Kao podsjetnik ispovjednicima navodim papinske dokumente o toj temi:
- –Godina 1981. – Familiaris consortio, br. 84 naučava: „Konkretno znači da muž i žena, kada iz teških razloga na primjer radi odgoja djece – ne mogu ispuniti obvezu rastave, preuzmu obvezu da žive u potpunoj suzdržljivosti, to jest da se uzdržavaju od čina koji su pridržani samo ženidbenim drugovima. Samo u takvu stanju mogu pristupiti sakramentu. Ispovjednik u svakom konkretnom slučaju procjenjuje ima li podlogu odrješenje podijeliti ili uskratiti.
- – Godina 1983. – Kanon 915. Zakonika kanonskoga prava: „Neka se primanje svete Pričesti ne dopušta izopćenima ni udarenima zabranom bogosluženja pošto im je izrečena ili proglašena kazna, a ni drugima koji tvrdokorno ustraju u očito teškom grijehu“.
- – Godina 1990. – Kanon 712. Zakonika kanona Istočnih Crkavapropisuje: „Od primanja Božanske Euharistije treba odvraćati one koji su javno nedostojni“.
- – Godina 1992. – Katekizam Katoličke Crkve, br. 1650: „Crkva drži da ne može priznati valjanom novu vezu ako je prvi brak valjan. Ako su se rastavljeni građanski ponovno vjenčali, nalaze se u stanju koje se objektivno protivi Božjemu zakonu. Stoga ne mogu pristupati euharistijskoj Pričesti dokle god traju takve prilike. […] Ne može im se udijeliti ni pomirenje u sakramentu pokore, osim onima koji se pokaju što su povrijedili znak Saveza i vjernosti Kristu, obvezavši se živjeti u potpunoj uzdržljivosti“.
- – Godina 1994. –U povodu Međunarodne godine obitelji Pismo Kongregacije za nauk vjere biskupima Katoličke Crkve o primanju sv. Pričesti vjernika koji su nakon ženidbene rastave sklopili novu ženidbu, a koje je odobrio sv. Ivan Pavao II.: „Vjernik koji obično živi bračnim životom s osobom koja nije zakonita supruga ili zakoniti suprug, ne može pristupati euharistijskoj Pričesti. Ako bi to on prosudio mogućim, pastiri i ispovjednici, jer se radi o teškoj stvari i o zahtjevima duhovnoga dobra osobe i zajedničkoga dobra Crkve, imaju tešku obvezu upozoriti ga da je takav sud savjesti u otvorenoj suprotnosti s naukom Crkve. I moraju na ovaj nauk podsjećati u poučavanju sve vjernike koji su im povjereni“.
- – Godina 2000.– Vjerodostojno tumačenje kan. 915, koje je Papinsko vijeće za zakonske tekstove, u dogovoru s Kongregacijom za nauk vjere i Kongregacijom za bogoštovlje i stegu sakramenata, dalo u Izjavi o pristupljivosti svetoj Pričesti vjernika koji su rastavljeni i ponovo vjenčani: „U konkretnu slučaju, pripuštanje svetoj Pričesti vjernikâ rastavljenih i ponovo vjenčanih, jest skandal, shvaćen kao radnja koja druge potiče na zlo, i koji se odnosi istodobno na sakrament Euharistije i na nerazrješivost ženidbe”.
- – Godina 2005. –Sažetak (Kompendij) Katekizma Katoličke Crkve određuje da rastavljeni i ponovo civilno vjenčani „ne mogu dobiti sakramentalno odrješenje ni pristupiti svetoj Pričesti niti mogu preuzimati stanovitee crkvene odgovornosti dokle god traje takvo stanje koje se objektivno protivi Božjemu zakonu“.
- – Godina 2007.– Sacramentum caritatis Benedikta XVI.: Biskupska je sinoda potvrdila praksu Crkve, utemeljenu na Svetom Pismu (usp. Mk 10,2-12), da ne pripušta sakramentima rastavljene i ponovo vjenčane jer njihovo stanje i njihova životna situacija objektivno protuslove onom sjedinjenju Krista i Crkve koje je označeno i ostvareno u Euharistiji.
Kardinal Gerhard Ludwig Müller, pročelnik Kongregacije za nauk vjere, osvrćući se na Amoris laetitia 2016. kaže: „Norme iz Familiaris consortio 84 i Sacramentum caritatis 29 još su valjane, i primjenljive u svakom slučaju“.
Apostolska pobudnica jest pismo vjernicima kojim Papa pobuđuje vjersku djelatnost, poticajno pomaže u svladavanju poteškoća, ohrabruje katolike, svraćajući im pozornost na neke pogibelji ili loše posljedice. Apostolskim konstitucijama doneseni su Zakonik i Katekizam, a Kompendij motu proprijem.Katekizam i njegov Sažetak dogmatski obvezuju u Crkvi; svi koji preuzimaju učiteljsku (navjestiteljsku) službu u ime Crkve prisežu da će tu dužnost obavljati sukladno tim ispravama; u njima je vjerodostojno izrečeno što katolici vjeruju. Zakonici kanonskoga prava za Latinsku Crkvu, odnosno za Istočne Katoličke Crkve, pravno obvezuju u Crkvi i uređuju odnose sukladno onomu što i kako Crkva vjeruje i slavi. Apostolske pobudnice niti ukidaju postojećih pravnih odredaba; niti definiraju sadržaja vjere, nego daju poticaje za dušobrižničko djelovanje.
Stoga ostaju na snazi odredbe da se euharistijska Pričest ne može dijeliti bez sakramentnoga odrješenja, a to se odrješenje ne može dati osobi koja na ženidben način živi u neregularnoj zajednici ili crkveno nevjenčana.
Pobudnica pape Franje Amoris laetitia pruža i biskupu, i svećeniku, i vjerniku obilje misli i poticaja u uređenju vjerskoga života i djelovanja, i na nju se valja iznova navraćati.
Podsjećamo na žarku preporuku ili, točnije, na zapovijed sv. Pavla sv. Timoteju, tj. svakomu od nas: „Ne budi dionikom tuđih grijeha! Sebe čistim čuvaj!“ (1 Tim 5,22). Nemoj govoriti drugomu da nešto nije grijeh, a objektivno jest! Ne hvali ničijega nereda i zla! A pogotovo to ne čini u sakramentu ispovijedi! Da ne postaneš i sam sudionikom i pokroviteljem nečije osude!
Svima upućujem srdačan pozdrav preporučujući Gospodinu i svećenike i vjernike, moleći Blaženu Djevicu Mariju, utočište grješnika, kao i sve svetce koji su pretrpjeli mučeništvo iz ljubavi prema jednosti i nerazrješivosti sakramentne ženidbe, da nam svojim zagovorom kod milosrdnoga Boga pomognu uvijek pronaći prikladnu riječ istine u ljubavi.
+ Ratko Perić, biskup
http://www.md-tm.ba/clanci/mostar-podsjetnik-ispovjednicima