Biskup Schneider: Papa nije vlasnik istine, već njen sluga

Papa nije vlasnik istine, nego njen sluga i vikar, rekao je danas u Rimu biskup Athanasius Schneider. Pape u suvremeno doba stoga su uvijek inzistirali na njihovoj dužnosti da brane istinu i da zaštite Crkvu od grešaka i krivovjerja.

Govoreći na konferenciji pod nazivom  Katolička Crkvo: Gdje ideš?, biskup Schneider je podsjetio na riječi pape Sv. Lea XIII da podsjeti sudionike da je papina glavna dužnost “otvoreno proglašavati Katoličko učenje i propagirati ga u najvećoj mogućoj mjeri”.

U svom govoru, Schneider se oslanjao na bogatu zbirku tekstova od biskupa i mučenika trećeg stoljeća Svetog Ciprijana iz Kartage, do dogmatične konstitucije Pastor Aeternus Prvog vatikanskog koncila, te na spise Ivana XXIII, kako bi naglasio važnost Petrovog ureda kao “katedre istine”.

“Karizmu istine najprije je povjerio Bog Svetom Petru i njegovim nasljednicima, Rimskim Papama, čije se mjesto stolovanja naziva katedrom istine kao par excellence”, rekao je Schneider.

Pape su se stoga više od tisućljeća zaklinjali na početku svoje službe, obvezujući se “da neće mijenjati ništa od primljene Tradicije” i da sami sebe “ekskomuniciraju” ako idu protiv ove zakletve.

Hitno je da ova papinska zakletva ponovno zaživi u naše vrijeme, dodao je Schneider.

Ipak, kroz nedokučivo dopuštenje Božje Providnosti, sotona je tijekom povijesti napadao katedru istine, ponekad dovodeći do privremene i ograničene pomrčine papinskog magisterija, kada su neki papi činili dvosmislene doktrinarne izjave.

Ispod je prvi dio govora biskupa Schneidera. (Ostala dva dijela objavit ćemo narednih dana.)

Apostolska stolica kao katedra istine

Biskup Athanasius Schneider

Rim, 7. travnja 2018

Četvrti ekumenski sabor Konstantinopolski podučavao je: ” U Apostolskoj je stolici katolička religija oduvijek bila sačuvana i propovijedana je sveta nauka. U njoj se nalazi sva istinska snaga kršćanske religije “(Iz formule Pape Hormede, koje su potvrdili članovi Četvrtog Konstantinopolskog sabora). 

I Prvi vatikanski sabor podučavao je: “Stolica Svetog Petar ostaje uvijek imuna na svaku pogrešku zbog Božanskog obećanja koje je Gospodin, naš Spasitelj, učinio Princu njegovih učenika: ‘Molio sam za tebe da ne izgubiš vjeru; i kad dođeš sebi, ojačaj svoju braću.” Ta nesalomljiva karizma istine i vjere bila je stoga darovana Petru i njegovim nasljednicima na ovoj Katedri kako bi mogli obnašati svoj uzvišeni Ured za spasenje sviju, tako da se cijelo stado Kristovo, uzeto iz otrovnih pašnjaka pogreške, može hraniti hranom Nebeskog učenja i da bi, nakon uklanjanja onoga što vodi do raskola, cijela Crkva mogla ostati jedna i, podupirući se na svom temelju, mogla stajati čvrsto naprotiv vratima pakla” (Pastor aeternus, 4).

Od sredine trećeg stoljeća, Sveti Ciprijan je koristio izraz „katedra” ukazujući na moć Rimske crkve, zahvaljujući Petrovoj stolici iz koje, kako je govorio jedinstvo hijerarhije proizlazi (usp Ep . 59 , 16). Sveti Jeronim također piše: “Odlučio sam se posavjetovati sa Stolicom Petra, gdje se nalazi vjera koju su usta Apostola uzvisila; Sad idem tražiti hranu za moju dušu tamo, gdje sam jednom primio oklop Kristov. Ne slijedim nijednog drugom prvenstvu nego Kristova; Iz tog razloga, stavljam se u zajedništvo s vašom blaženstvom, tj. s Petrovom Stolicom. Znam da je na ovoj stijeni izgrađena Crkva” (Pisma I, 15, 1-2).

Karizmu istine Bog je prvo dao Svetom Petru i njegovim nasljednicima, Rimskim Pontifima, čije se sjedište, dakle, zove katedra istine par excellence. S obzirom da im je dana istina, Rimski svećenici moraju stalno biti svjesni da nisu vlasnici katedre istine, već njezini sluge i vikari. 

Sveti Grgur Veliki (+ 604) je govorio o Rimskom biskupu kao o “Vikaru Svetog Petra” (Registrum EpistolarumXII, 7). 

Papa Sv. Gelasija I. (496.) izjavio je da je rimski biskup prije svega “minister catholicae et apostolicae fidei” (Ep 43).

Sljedeća zakletva koju su pape davali već više od tisućljeća na početku svoje Apostolske službe impresivna je i iznimno pravovremena:

“Zavjetujem se da ništa neću promijeniti od primljene Tradicije, a ništa od toga što sam pronašao prije mene, što je čuvao moj Bogu ugodan prethodnika, da bih prešutio, izmijenio ili dopustio bilo kakvu inovaciju u tome. Naprotiv: sa žarkom ljubavlju kao njezin istinski vjerni učenik i nasljednik, časno  ću čuvati povjereno dobro, sa svom svojom snagom i najvećim naporom; Očistiti ću sve što može naići, a u suprotnosti je s Kanonskim poretkom; Čuvati ću Svete Kanone i uredbe naših papa kao da su oni Božanske uredbe Neba, jer ja sam svjestan Tebe, čije mjesto preuzimam Milošću Božju, čije vikarstvo posjedujem sa Tvojom Potporom, podložno najtežem obračunu pred Tvojim Božanskim Sudom nad svime što ću priznati; Zaklinjem se Bogu Svemogućem i Spasitelju Isusu Kristu da ću zadržati sve što je otkriveno kroz Krista i njegove nasljednike i što god su prvi sabori i moji prethodnici definirali i proglasili. Ja ću sačuvati samozatajnu disciplinu i obred Crkve. Ja ću staviti izvan Crkve svakoga, tko god se usudi činiti protiv ove zakletve, bio to netko drugi ili ja. Ako budem učinio bilo što u suprotnom smislu, Ti mi nemoj biti milosrdan na strašan Dan Božanske pravde. (Liber Diurnus Romanorum Pontificum ).

https://www.lifesitenews.com/news/bishop-athanasius-schneider-talk

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *