Biskup Schneider: To je vrsta bogohuljenja kada grešnik traži pristup Svetoj Pričesti

U novom razgovoru s Rorateom Caeliom, biskup Athanasius Schneider iz Astane, Kazahstana, jedan od potpisnika izjave od 30. prosinca, koja naziva svaku sakramentalnu disciplinu koja omogućuje Pričest za rastavljene i ponovo vjenčane “stranom cijeloj tradiciji Katoličke i Apostolske Vjere,” objašnjava zašto je on jedan od potpisnika ove najnovije izjave protiv popularne pastoralne provedbe apostolske pobudnice Amoris Laetitia. Ovaj intervju dolazi usred glasina da Franjo planira kampanju „klevetanja” potpisnika putem svojih različitih medijskih surogata u znak odmazde – na način sličan onome što je učinjeno protiv dubia kardinala nakon objavljivanja njihovih sada poznatih (i još uvijek neodgovorenih) pet pitanja.

RORATE CAELI (RC): Vaša Ekscelencija je osobno bila istaknuta u smislu obnove tradicionalne liturgije dugi niz godina. Sada ste vi, nadbiskup Peta i nadbiskup Lenga izašli javno i silovito u obranu braka nakon Amorisa Laetitia. Zašto ste vas trojica sada odlučili da je vrijeme za odgovor?

BISHOP ATANASIUS SCHNEIDER (BAS):  Nakon objavljivanja Amoris Laetitia, nekoliko biskupa i biskupskih konferencija počele su izdavati “pastoralne” norme o tzv. “razvedenima i ponovno vjenčanima”. Moramo reći da, za Katolika, nema razvoda jer je važeća sakramentalna obveza ratificiranog i konzumiranog braka apsolutno nerazrješiva, pa čak i veza prirodnog braka sama po sebi je nerazrješiva. Nadalje, za Katolika, samo je jedan valjani brak, dok je njegov legitimni supružnik još uvijek živ. Stoga se u ovom slučaju ne može govoriti o “ponovnom braku”.

Izraz “razveden i ponovno vjenčan” posljedično je obmanjujući i vodi u zabludu. Budući da je ovaj izraz obično poznat, koristimo ga samo u navodnicima i s prethodnom napomena “tzv.”. Spomenute pastoralne norme o tzv. “razvedenima i ponovno vjenčanima” – normama maskiranim retorikom koja graniči sa sofizmom – u konačnici predviđaju pristup “razvedenih i ponovno vjenčanih” Svetoj Pričesti bez zahtjeva neophodnog i Božanski utvrđenog uvjeta da oni ne smiju prekršiti svoju svetu bračnu vezu kroz redoviti seksualni odnos s osobom koja nije njihov legitimni supružnik. Taj proces implicitnog priznavanja razvoda u životu Crkve postigao je određeni vrhunac kada je papa Franjo naredio objaviti u  Acta Apostolicae Sedis njegovo pismo odobrenja sličnih normi koje su izdali biskupi pastoralne regije Buenos Aires.

Nakon tog čina slijedi izjava da će ovo papino odobrenje pripadati autentičnom učiteljstvu Crkve. S obzirom na takve pastoralne norme koje su u suprotnosti s Božanskim Otkrivenjem za apsolutnu zabranu razvoda te proturječe poučavanju sakramentalne prakse nepogrešivog Redovnog i Univerzalnog učiteljstva Crkve, mi smo bili prisiljeni po našoj savjesti, kao nasljednici Apostola, podići naš glas i ponoviti nepromjenjivu doktrinu i praksu Crkve glede nerazrješivosti sakramentalnoga braka.

RC: Je li Kazahstanska konferencija službeno objavila tumačenje Amoris Laetitia? Planiraju li to učiniti, ili to pismo znači da konferencija smatra da Amoris Laetitia ne može biti razumljiva na tradicionalan način i da li je ona na bilo koji način kompatibilna s Katekizmom i Svetim Pismom i tradicijom?

BAS:  Tekst “Ispovijest istina” nije dokument biskupske konferencije Kazahstana, već dokument samo onih biskupa koji su ga potpisali. Naša biskupska konferencija smatra da nije nužno izdati pastoralne norme kao tumačenje A L. Iako je u našem društvu široka rasprostranjenost razvoda, posljedica 70 godina komunističkog materijalizma, a mi također u našim župama imamo slučajeve tzv. “razvedenih i ponovno vjenčanih”, ipak se isti “razvedeni i ponovno vjenčani” ne bi usudili tražiti pristup Svetoj Pričesti, jer je savjest i svijest o grijehu, zahvaljujući Bogu, vrlo duboko usađena u dušama, pa čak i u civilnom društvu.

U našoj zemlji ljudi čine grijeh kao i drugdje, ali naši ljudi još uvijek priznaju da je grijeh grijeh, pa stoga za takve grešnike postoji nada za obraćenje i Božansku Milost. Bilo bi za naše ljude – pa čak i za tzv. “razvedene i ponovno vjenčane” među njima – svojevrsno bogohuljenje kada bi zahtijevali pristup Svetoj Pričesti, a istodobno nastavili živjeti zajedno s osobom koja nije njihov legitimni supružnik. Stoga, naša biskupska konferencija nije vidjela nužnost izdavanja relevantnih normi.

RC:  Imali smo slavnu  dubiju  poslanu papi, a poslali su i filijalnu korekciju – uglavnom laici. Nisu dobile odgovor. Međutim, mnogi osjećaju da je Franjo već reagirao u nekom smislu, kada je službeno prihvatio očigledno heretičku poduku biskupa iz Buenos Airesa rastavljenima i ponovnom vjenčanima. Je li trebamo očekivati ​​još nešto od Franje po tom pitanju?

BAS:  Upute biskupa iz Buenos Airesa izravno ne izražavaju herezu. Ipak, dopuštaju, u pojedinim slučajevima, “razvedenima i ponovno vjenčanima” ljudima da prime Svetu Pričest unatoč činjenici da ne žele zaustaviti seksualne odnose sa svojim partnerom koji nije njihov bračni drug. U ovom slučaju spomenute pastoralne upute u praksi, i stoga neizravno, poriču istinu o nerazrješivosti braka. Tužna okolnost je da je papa odobrio takve upute. Tako je papa, po mom mišljenju, izravno odgovorio na prvu točku i neizravno na ostale četiri točke dubie. Možemo samo očekivati kroz ​​naše žalbe, molitve i žrtve, da papa Franjo može na najosnovniji način odgovoriti na pet točaka dubie prema relevantnom nauku Redovnog i Univerzalnog nepogrešivog Magisterija.

RC:  Prijetnja vjernicima je bila jasna, ne samo od objavljivanja Amorisa Laetitie, već iz rasprava na samim sinodama. Zbunjenost koju je prouzročila nije moguće ispitati. Ipak, koliko god je npr. Humanae Vitae bila korisna zbog vremena koje je trebalo da se objavi, sve je ovo sada prekasno za zaustavljanje štete, osobito kada je papa službeno dopustio da neki razvedeni i ponovno vjenčani primaju Svetu Pričest?

BAS:  Moramo imati na umu da Crkva nije u našim rukama, a čak ni u rukama pape, ali je u svemogućim Rukama Krista i zato ne možemo reći da je sve to sada prekasno da se zaustavi šteta. Također možemo primijeniti sljedeću afirmaciju Svetog Pavla na našu situaciju unutar Crkve: “Ali gdje se umnožio grijeh, nadmoćno izobilova milost” (Rim 5,20). Bog je dopustio ovu trenutnu izvanrednu doktrinalnu i moralnu konfuziju u Crkvi s ciljem da će, nakon ove krize, istina zasvijetliti i Crkva postati duhovno ljepša, posebno u bračnim parovima, obiteljima i papama.

RC:  Čuli smo već više od godinu dana da je neizbježna formalna korekcija od strane kardinala, ali ništa se nije dogodilo. Što mislite da je kočnica?

BAS:  U ovom trenutku privremene i djelomično pomračene funkcije papinog magisterija konkretno o obrani i praktičnoj provedbi nerazrješivosti braka, članovi biskupskih i kardinalskih koledža moraju pomoći papi u ovoj magisterijskoj dužnost kroz javne ispovijesti nepromjenjivih istina koje su redovno i univerzalno učiteljstvo – to znači ono što su svi pape i cijelo biskupstvo tijekom svih vremena – naučavali o doktrini i sakramentalnoj praksi braka.

RC:  Ako službenu korekciju napravi određeni broj kardinala, a Franjo nastavi službeno odobravati biskupske konferencije koje će dozvoliti razvedenima i ponovno vjenčanima pristup Svetoj Pričesti, što onda?

BAS:  Od prvog stoljeća postoji temeljni princip tradicionalne katoličke vjeroispovijesti:  “Prima sedes a nemine iudicatur”,  tj. Prvu biskupsku stolicu u Crkvi (stolicu pape) ne može suditi nitko. Kad biskupi podsjećaju papu na nepromjenjivu istinu i disciplinu Crkve, oni ne sude ovu prvu stolicu Crkve, nego se ponašaju prema papi kao kolege i braća. Stav biskupa prema papi mora biti kolegijalan, bratski, ne servialni i uvijek hiper poštujući, kao što je naglasio Drugi Vatikanski koncil (osobito u dokumentima  Lumen gentium  i  Christus Dominus). Moramo nastaviti ispovijedati nepromjenjivu vjeru i još više moliti za papu, a onda samo Bog može intervenirati i to će učiniti neupitno.

RC:  Za tipičnog katolika, koji odlazi na Misu, ali ne slijedi trenutnu politiku Crkve, kao što to čine čitatelji Rorate, kada čuje vrhovnog poglavara koji tijekom proteklih nekoliko godina izgovara brojne zbunjujuće stvari, stvari koje su suprotne od onoga čemu su bili podučavani cijeli život, što im kaže Vaša Ekscelencija? I kako ozbiljni katolici trebaju odgovoriti kada ih, na svakom koraku, modernisti prozivaju, ako misle da su “više katolici nego papa”?

BAS:  Prvo, ti vjernici moraju nastaviti čitati i proučavati nepromjenjivi Katekizam, a osobito velike doktrinalne dokumente Crkve. Takvi dokumenti su Dekreti Tridentskih Sabora o Sakramentima; enciklike  Pascendi  od Pija X; Casti connubii  od Pija XI; Humani generis  od Pija XII; Humanae vitae  od Pavla VI; Credo Božjeg naroda od Pavla VI; enciklika  Veritatis splendor od Ivana Pavla II; i njegovu apostolsku pobudnicu  Familiaris consortio, Ovi dokumenti ne odražavaju osobno i kratkotrajno značenje pape ili pastoralne sinode. Umjesto toga, ti dokumenti odražavaju i reproduciraju nepogrešivo Redovno i Univerzalno učiteljstvo Crkve.

Drugo, moraju imati na umu da papa nije stvoritelj istine, vjere i sakramentalne discipline Crkve. Papa i čitav Magisterij “nije iznad Riječi Božje, nego služi, podučava samo ono što mu je predano” (Drugi Vatikanski koncil,  Dei Verbum, 10). 

Prvi Vatikanski koncil podučavao je da karizma službe Petrovih nasljednika “ne znači da bi oni mogli otkriti neku novu doktrinu, nego da bi uz pomoć Duha Svetoga mogli vjerno čuvati i vjerno objašnjavati objavu i polog vjere danih Apostolima “( Pastor aeternus, 4).

Treće, Papa ne može biti žarište svakodnevnog života vjere katoličkih vjernika. Fokusna točka mora umjesto toga biti Krist. U suprotnom, postali smo žrtvama ludog papa-centrizma ili neke vrste popalatrije, stava koji je skroz čudan prema tradiciji Apostola, crkvenih otaca i velikoj tradiciji Crkve. Takozvani „ultramontanizam” od 19.og  i 20.og  stoljeća dosegao je svoj vrhunac u našim danima i stvorio ludi papa-centrizam i popalatriju. Da spomenemo samo jedan primjer: Bilo je to u Rimu krajem 19.og stoljeća slavni monsinjor koji je vodio različite hodočasničke skupine papinskoj publici. Prije nego što im je dopustio da uđu da vide i čuju Papu, on im je rekao: “Slušajte pažljivo na nepogrešive riječi koje će izaći iz usta Kristovog vikara”. Sigurno je da je takav stav čista karikatura Petrovog služenja i suprotna je nauku Crkve. Ipak, čak i u našim danima, ne tako malo katolika, svećenika i biskupa pokazuju uglavnom isti karikaturistični stav prema svetom poslanju Petrovog nasljednika.

Pravi stav prema Papi u skladu sa katoličkom tradicijom mora biti uvijek s razumnom umjerenošću, s inteligencijom, s logikom, sa zdravim razumom, sa duhom vjere i, naravno, također, uz srdačnu predanost. Ipak, mora postojati uravnotežena sinteza svih ovih obilježja. Nadamo se da će Crkva nakon tekuće krize postići uravnoteženije i pravednije stajalište prema osobi pape i prema njegovom svetom i neophodnom služenju u Crkvi.

https://rorate-caeli.blogspot.com/2018/01/important-bishop-athanasius-schneider.html#more

Pravila komentiranja: HKZ cijeni i potiče komentare čitatelja. Komentare ipak treba ograničiti na temu, da budu precizni i jasni, poželjno bi bilo da se podupru činjenicama, u svrhu davanja novih informacija ili produbljivanja postojećih.
Ovaj prostor nije namijenjen da bi se na njemu vrijeđalo bilo koga, niti je namijenjen za širenje osobnih duhovnih iskustava, također nije namijenjen za učestalo osobno blogiranje niti za teološke rasprave među komentatorima. Nije tajna da postoje uljezi koji mogu napraviti štetu, zbog toga neke komentare moramo brisati. Ako ispunjavaju ova pravila, objavljeni komentari ne moraju nužno odražavati stajalište HKZ-a.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *