Biskupska konferencija SAD-a i pretvaranje ‘dijaloga’ u oružje

U svjetlu najnovijeg slučaja vjernog sina Crkve koji je pokazao da papinski car nema odjeće, doživljavamo još jedan pothvat glasnih i agresivnih tvrdnji kako tu nema ničega za vidjeti, nema zbunjenosti, i da trebamo nastaviti dalje bez djetinjastog ponašanja.

U međuvremenu taj vjerni sin, O. Thomas Weinandy, bio je prisiljen odstupiti sa svoga položaja savjetnika za doktrinu Biskupske konferencije SAD-a (USCCB), dok je predsjednik USCCB-a, kardinal Daniel DiNardo, imao smjelosti govoriti o njegovom “odlasku” pod krinkom “prilike za razmišljanje o prirodi dijaloga unutar Crkve”.

Dijalog? Stvarno? Od kada dijalog uključuje izravno otpuštanje čovjeka koji je izrazio svoje brige, ukorijenjen u svojoj savjesti, na što nas stalno podsjećaju bolji od nas unutar Crkve, može poslužiti kao sudac svih kritičnih moralnih istina, s takvim priklanjanjem i poštovanjem prema papi pa su ga ljudi prije kritizirali zbog toga što je previše poslušan? Naravno, DiNardo nije bio dovoljno čovjek da izađe i prizna da je O. Weinandyu rečeno da podnese ostavku; umjesto toga, osvrnuo se na njegov “odlazak” kao da je njegov bivši šef osoblja za doktrinarna pitanja jednostavno neobjašnjivo odlepršao na nježnom povjetarcu poput Mary Poppins.

Razjasnimo jednu stvar: USCCB je sramota katolicima svugdje, pretežno progresivna organizacija koja se obogatila kroz stotine milijuna dolara državnog novca za preseljenje izbjeglica, dok se [istodobno] protivi bilo kakvim razumnim zakonima za ograničavanje useljavanja – činjenica koja izgleda, kao što ju je jučer istaknuo katolički pisac i autor John Zmirak, poput političke simonije. “Koliko ćemo morati platiti biskupima da poučavaju ono što Katekizam kaže o „imigraciji?” zapitao se. Da budem još izravniji, zanimalo bi me koliko ćemo ih morati platiti da budu jednostavno katolici.

Međutim, briga USCCB-a da se distanciraju od neiskusnog mislioca nije pravilo. Na primjer, još uvijek nisu tražili da Ralph McCloud podnese ostavku. McCloud je voditelj Katoličke kampanje za ljudski razvoj USCCB-a (CCHD), koji je tijekom svoje prve godine rada za američke biskupe u paraleli radio kao blagajnik za političku kampanju Wendy Davis, kandidatkinje za državni senat u Teksasu, poduprte od strane Planned Parenthood-a koja se u to vrijeme borila protiv pro-life kandidata. Davis će nadalje postati poznata po svojoj 11- satnoj replici u Teksasu kako bi blokirala restriktivnije propise o pobačaju. Pod McCloudovim vodstvom CCHD je povezan s financiranjem iz podružnica Planned Parenthood-a i organizacije koja sklapa brakove istog spola.

Nema “odlaska” za gospodina McClouda, dok se izdaju čežnjiva razmišljanja o dijalogu.

Ili što je s USCCB-ovom podružnicom, Katoličke službe za pomoć (CRS), koja je nedavno bila uključena u razvoj afričkog programa seksualnog obrazovanja “namijenjenog djeci mlađoj od 10 godina, koji potiče uporabu kondoma, promiče abortivnu kontracepciju, normalizira homoseksualnost i masturbaciju i navodi Planned Parenthood kao resurs.”

Je li nešto poduzeto? Nije.

Kad smo kod toga, što ćemo s Jessicom Garrels, “koordinatoricom kvalitete programa” pri CRS-u, koja je, kao što je jučer podsjetio Michael Hichborn iz Instituta Lepanto, “snažno podržavala i promovirala Planned Parenthood na svojoj Facebook stranici.” Među ostalim primjerima koje navodi Hichborn – uključuje i fotografiju s njezinog profila s grafikom Planned Parenthood-a, 9. siječnja 2016., Garrels komentira “Dobro rečeno!” podupirući izjavu američke predstavnice Gwen S. Moore u njenoj obrani nastavka financiranja Planned Parenthood-a. Hichborn nastavlja:

Nedugo nakon što je objavljen članak o Garrels i poslan je biskupima Sjedinjenih Država, Garrelsina Facebook stranica bila je čvrsto zatvorena kako bi sakrila svoje postove od javnog pogleda. CRS nikad nije izdao odgovor na izvješće, a kada je LifeSiteNews kontaktirao CRS radi komentara o tom pitanju, “CRS nije odgovorio na upit LifeSiteNewsa o informacijama o javnoj podršci zaposlenika Planned Parenthood-u”.

Kao što se ispostavilo, Garrels je još uvijek zaposlena u CRS-u, više od godinu dana kasnije.

Upravo ovog ljeta, Garrels je dala intervju za Huffington Post u ime Katoličke službe za pomoć. Jasno, misle da je ona savršeno prihvatljiv njihov predstavnik.

Podržavate pobačaj? Bez brige! Možete ostati u USCCB-u.

S poštovanjem pitajte papu da razmotri štetu koju čini Crkvi navodeći specifične primjere doživljene kroz pastoralni rad i brigu za vjernike? Idi! Van!

Osjetivši frustraciju jučer i tražeći bilo kakvu priliku da se čuju naši glasovi, počeo sam ohrabrivati ljude na društvenim mrežama da idu na Facebook stranicu USCCB-a i ostavljaju komentare s jednom zvjezdicom nakon što sam vidio druge da potiču isto. U kratkom vremenu njihova je stranica bila preplavljena ljudima koji su se žalili na postupanje s O. Weinandyjem zajedno s drugim pitanjima. Očigledno, među vjernicima postoji velika frustracija.

Ali USCCB se usprotivio. Svakome tko je ostavio negativni komentar počeli su zabranjivati interakcije s njihovom stranicom, što je onemogućilo komentiranje drugih recenzija ili postove, pa čak i lajkanje. Budući da danas Facebook ne dopušta vlasniku stranice da uređuje ili izbriše negativne recenzije, umjesto toga pronašli su način potpunog uklanjanja mogućnosti recenzija. (…)

Toliko. Mnogo. Dijaloga!

I dalje možete otići na njihovu stranicu za kontakt i žaliti se. Ipak, ovo će uglavnom biti manja iritacija s kojom će se morati suočiti niže razine osoblja. Uostalom, važni članovi USCCB-a, poput kardinala Blasea Cupicha, koji se kandidirao za pro-life povjerenstvo USCCB-a, unatoč ponovljenoj suradnji s pro-abortus političarima i drskom izjavom o tajnim videozapisima o Planned Parenthood-u, nastavljaju pružati kritične govore kao i ovotjedni “dijalog [tu je ta riječ opet!] po ključu pape Franje”, u kojem se vidi da brani O. Jamesa Martina SJ i govori nam da, ako želimo “preuzeti razlučivanje” na način pape Franje, moramo “biti spremni odustati od najdražih uvjerenja i dugo držanih pristranosti”.

A što je s ovim draguljem, preuzetim iz istog govora?

„Također moramo biti otvoreni reorganizaciji naših crkvenih struktura i procesu koji omogućuje umjesto da otežava sinodalnost Crkve. Papa Franjo i kardinali koji ga savjetuju o reformama punom parom rade na ovome i nedavno objavljeni motuproprij Magnum Principium je bio signal kako će ići dalje. Kao što sam naglasio u izjavi povodom ove objave, rekao sam da je motuproprij dao signal u smislu metodologije koja će se koristiti u donošenju novih reformi koje razmatra Kardinalsko vijeće koje savjetuje Papu. Možemo očekivati da će sve ove reforme biti označene kao autoritativne interpretacije Drugoga vatikanskoga sabora te će na taj način biti ukorijenjene u Tradiciji i stalnosti.“

Naravno, Cupich ovdje daje važnu ulogu evoluciji decentralizacije Crkvenih struktura. Mnogi ljudi jednostavno odbacuju ulogu USCCB jer nema “moć” i “nema službenog autoriteta” unutar Crkve. Ali zapamtite, Franjo to želi promijeniti. Iz njegove pobudnice Evangelii Gaudium (32):

Drugi vatikanski sabor je izjavio da, kao i drevne patrijarhalne Crkve, biskupske konferencije mogu “doprinijeti na mnogobrojnim i plodnim načinima konkretne realizacije kolegijalnog duha”. [36] Ipak, ta se želja nije u potpunosti realizirala, budući da još nije dovoljno razrađen pravni status biskupskih konferencija koji bi ih utvrdio kao subjekte specifičnih atribucija, uključujući i pravu doktrinalnu vlast. Prekomjerna centralizacija, umjesto da se pokaže korisnom, komplicira život Crkve i njeno misionarsko djelovanje.

Papa je poduzeo veliki korak u davanju značajne autonomije biskupskim konferencijama u svom motupropriju Magnium Principium, kojim im je, kao što je pojasnio u svom javnom ukoru kardinala Saraha, dao ovlasti obavljanja njihovih vlastitih regionalnih prijevoda Mise bez odobrenja Rima. (Već raste uzbuđenje u dijelovima Europe vezano za nove mogućnosti!)

U međuvremenu, vjernici su ostali bez mogućnosti pribjegavanja ovakvom stilu “dijaloga”, što je u praksi jednako ušutkivanju i ponižavanju, pod željeznom šakom diktature milosrđa. Uz nastavak podizanja glasa, molitva i pokora najvjerojatniji su tijek akcije kojega bi preporučili Sveci. Doduše, takav odgovor se osjeća nevjerojatno slabim u kontekstu kontinuirane implozije svega što držimo svetim.

https://onepeterfive.com/the-usccb-and-the-weaponization-of-dialogue/

Pravila komentiranja: HKZ cijeni i potiče komentare čitatelja. Komentare ipak treba ograničiti na temu, da budu precizni i jasni, poželjno bi bilo da se podupru činjenicama, u svrhu davanja novih informacija ili produbljivanja postojećih.
Ovaj prostor nije namijenjen da bi se na njemu vrijeđalo bilo koga, niti je namijenjen za širenje osobnih duhovnih iskustava, također nije namijenjen za učestalo osobno blogiranje niti za teološke rasprave među komentatorima. Nije tajna da postoje uljezi koji mogu napraviti štetu, zbog toga neke komentare moramo brisati. Ako ispunjavaju ova pravila, objavljeni komentari ne moraju nužno odražavati stajalište HKZ-a.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *