Ostatak vjernih katolika širom svijeta već godinama diskutira o tome može li netko poput Jorgea Bergoglia biti papa ako javno širi hereze. Ljudi jednostavno u nevjerici gledaju već godinama kako netko tko se izdaje za papu čini takve strašne stvari protiv papinske službe.
Mnoge je tako Bergoglio odbio od križa i Krista, pa idu za njim u Jednu svjetsku religiju. No, oni koji se objeručke drže za Katoličanstvo i Rimsku Vjeru sada su podijeljeni u dva tabora: oni koji smatraju da Bergoglio ne može biti papa (niti katolik) i one koji smatraju da može biti papa, odnosno da jest papa.
Ova druga grupa mišljenja je da bi bilo neophodno sazvati nekakav Crkveni sabor koji bi proglasio Bergolja krivovjercem, odnosno da nije papa. Naravno, u situaciji u kojoj lažni prorok drži u šaci 99% kardinala takvo što je teško zamislivo.
No, mnogi relevantni katolički komentatori drže se viđenja da je Bergoglio papa samo zato što 99% kardinala to ne spori (to bi bilo kao da netko kaže Isus nije mesija jer gotovo nitko od apostola nije bio pod križem kad je umirao).
Eh, sada se mijenjaju stvari. Jedan, vrlo, vrlo bitan kardinal rekao je upravo ono što zagovaraju katolici koji smatraju da jedan heretik ne može voditi Katoličku crkvu.
U intervjuu za Kath.net, kardinal Gerhard Müller rekao je da papa gubi svoju službu ukoliko postane heretik „i ako postoji očito proturječje u odnosu na Objavu i dogmatski Nauk Crkve.“
A što se tiče onih koji brane Bergoglija pogrešno tumačeći nauk o nepogrješivosti pape, kardinal kaže:
Dogmatske izjave mogu imati svojstvo nepogrešivosti ako njihov sadržaj proizlazi iz Svetoga pisma i apostolske predaje Riječi Božje, te ako su službeno predstavljene da im se vjeruje s odgovarajućim autoritetom Učiteljstva Pape i biskupa, s pomoći Duha Svetoga, kao istinu objavljenu od Boga.
Podsjetimo, kardinal Müller je nedavno izjavio da je ova tzv. sinoda o sinodalnosti „pokušaj neprijateljskog preuzimanja Crkve“.
Nakon što je nadbiskup Vigano ovoga puta jasno rekao da Franjina crkva nije katolička, ova snažna izjava kardinala Gerharda Müllera, koji je pod papom Benediktom vodio Kongregaciju za nauk vjere (ali i pod lažnim prorokom dok ga on nije smijenio), jasno razrješava sve dileme oko pitanja može li jedan krivovjernik biti papa.