Vatikanski bivši šef za nauk vjere napisao je esej kao odgovor kardinalima, koji su nedavno opisali AL kao promjenu smjera u Crkvi.
“Promjena smjera…po kojem Crkva preuzima kriterije modernog društva kako bi bila asimilirana, nije razvoj nauka nego upravo suprotno, njegovo kvarenje“, napisao je Kardinal Gerhard Muller u svom eseju.
Njegov esej odgovara na pitanje: “Može li biti promjene smjera u interpretaciji ostavštine vjere?“
Vatikanski tajnik kardinal Pietro Parolin, nedavno je izjavio “Tekst Amoris Laetitiae inzistira na ovome, to je ono što traži od nas, novi duh, novi pristup!”, rekao je Parolin
Muller, citirajući stoljećima dugu povijest Crkve i citirajući Blaženog John Henry Newmana, iznosi zašto je promjena smjera zapravo potkopavanje Katoličkog nauka, a ne njegov razvoj.
“Istinski razvoj događa se kada je Kršćanstvo u stanju asimilirati okolinu koja ga okružuje, formirajući i mijenjajući njenu kulturu, dok se iskvarenost događa onda kada okolina asimilira Kršćanstvo sebi. Stoga promjena smjera, prema kojem Crkva uzima kriterije modernog društva kako bi bila asimilirana od njega, predstavlja, ne razvoj, nego iskvarenost.
Da bi razvoj bio zdrav, on mora nastaviti logički kontinuitet sa prošlim učenjem. Postoji li ikakav kontinuitet između Familiaris Consortio n.84 (Ivana Pavla II) – koji naučava da rastavljeni koji žive u novim zajednicama, moraju odlučiti živjeti u suzdržljivosti ili se suzdržati od pristupa Sakramentima, sa promjenom ove uvijek iste discipline koju neki predlažu?
Postoje samo dvije opcije. Jedna može eksplicitno zanijekati valjanost Familiaris Consortio n.84 , a druga ga podržavati. Za Crkveni Magisterij nije dovoljno jednostavno se pozvati na moć autoriteta, kao da se radi o usklađivanju pojedinih odredbi Crkve sa Državnim zakonima, već Magisterij mora dokazati da je u suglasju i kontinuitetu sa ostatkom Tradicije Crkve.
Autoritet Papinskog magisterijuma počiva na njegovom kontinuitetu sa učenjima prethodnih papa.
Zapravo, ako papa ima moć ukinuti obvezujuće učenje svojih prethodnika ili ako čak ima autoritet reinterpretirati Sveto Pismo protiv njegovog očitog značenja, onda se i njegov cijeli nauk može ukinuti njegovim nasljednikom, koji može poništiti sve kako mu je po volji. Tada ne svjedočimo razvoju nauka, nego kobnom nasukavanju Petrove Lađe na sprud.”
Muller je objasnio da se biskupske koferencije koje implementiraju direktive iz AL ne mogu smatrati ozbiljnima isključivo zbog svog jedinstva sa papinim namjerama u AL. One se moraju slagati sa riječima Krista. Isto tako kada kardinali, biskupi, svećenici i laici pitaju papu za jasnoću o ovim stvarima, oni traže potvrdu kontinuiteta papinog učenja sa tradicijom vjere,” napisao je Muller
Stoga u ovom kontekstu sjetimo se riječi “Isus Krist isti je jučer, danas i zauvijek”( Heb. 13:8)
Ovo je u suprotnosti sa promjenom smjera koji nećemo mijenjati za nikakav drugi ” Jer temelja drugog nitko ne može postaviti od onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist” (Kor. 1, 3:11)