Prvo je lukavi argentinski isusovac na Petrovoj stolici iznudio ostavku Fra’ Matthewa Festinga, bivšeg Velikog meštra Suverenog malteškog vojnog reda (koristimo njihovo popularno ime) pozivajući ga hitno na tajnu audijenciju i zatim tražeći da napiše i potpiše pismo ostavke na licu mjesta. Time je ono što je ostalo od suvereniteta Suverenog malteškog vojnog reda de facto uništeno.
Zatim, nakon što je tijekom iste audijencije rekao Festingu da će biti u redu, ako ga se ponovno izabere za Velikog meštra na sastanku Državnog vijeća Reda koji započinje 29. travnja u Rimu, zastupanja manje vrijednog od venezuelanskog Bolivara, papa Bergoglio i njegov sljedbenik nadbiskup Becciu, obavijestiti su Festinga da ne će sudjelovati na izborima ili čak da ne će biti prisutan u Rimu dok se održava sastanak. Ovim lukavim manevrom, Becciu je pokušao prekinuti jezivu zloupotrebu ovlasti prezentirajući je kao vlastitu odluku koju je samo “podijelio sa Svetim Ocem”.
Becciu je, igrajući na kartu poslušnosti, prikazivao pridržavanje ove apsurdne zabrane putovanja kao “čin poslušnosti”. Ali poslušnosti kome? Becciu nema nikakvog ovlaštenja nad Festingom, osim toga što Franjo tvrdi da mu je dodijelio kao “posebnom papinskom delegatu” Reda. Poslušnost, dakle, Franji koji, međutim, nema vlast zabraniti jednom vjerniku da putuje u određeni grad ili da sudjeluje na sastanku organizacije kojoj je još uvijek prema međunarodnom pravu priznat suverenitet i čije je vlade član s pravom glasa.
Festingov odgovor na Bergoglijev diktat bio je u suštini slijedeći: dosta je tih besmislica. Reuters je rastrubio vijest: “Bivši šef Malteških vitezova prkosi Papi, planira povratak u Rim.” Reuters je izvijestio da je glasnogovornik Reda potvrdio, kako je Festing “obavijestio skupinu da će doći na sastanak ove subote u njihovo sjedište u Rimu.”
Festing daje mali, ali rječit primjer onoga što bi laici i svećenici trebali činiti od trenutka kada je započela post-koncilijarna revolucija: reći ne nepravednim naredbama koje crkvene vlasti nemaju niti pravo niti pravi autoritet izdavati.
Kao i uvijek, Anđeoski Naučitelj (ST, II-II, q. 104.) navodi ispravnu razliku – u ovom slučaju između vrlina poslušnosti i puke slijepe poslušnosti: “Subjekt nije dužan poslušati njemu nadređene, ako nije podložan onome tko mu naređuje. “Festing nije podložan hirovima Pape koji bi ga htio spriječiti da putuje u Rim kako bi sudjelovao na izborima koji se zapravo njega uopće ne tiču. Kao što sveti Toma također primjećuje: “subjekt je vezan za svog nadređenog u sferi njegove vlasti …”
Neutemeljena direktiva pape Bergoglija izvan je sfere njegova autoriteta, nema veze s vjerom ili moralom, za razliku od unutarnjeg političkog spora u koji se upetljao. Štoviše, direktiva krši nacionalno i međunarodno pravo arbitrarnim ograničavanjem Festingove slobode kretanja navodeći zabranu sudjelovanja u čistoj građanskoj akciji izbora, koju provodi virtualna država koja izdaje putovnice svojim članovima, dopuštajući njihovo međunarodno putovanje kao članovima te države. Poslušnost Festinga prema Bergoglijevom bezobzirnom zahtjevu obuhvatila bi ono što Sveti Toma naziva “indiskretnom poslušnošću koja poštuje čak i u nezakonitim stvarima”.
I tako Fra ‘Festingu kažem: otiđi u Rim i pokaži put istinske poslušnosti. Daj cijeloj Crkvi mali znak o tome kako se tiraniji koja je proteklih pedeset godina opustošila crkvenu zajednicu može uspješno odoljeti i na čvrstim moralnim osnovama. Naše nade i molitve su s tobom!