Jučer sam imao nesreću pročitati još jedan propagandni članak koji pokušava vratiti novi sjaj reputaciji pape koja je pod stalnom vatrom. Njegov autor je Britanski “učitelj” Stephen Walford, koji je zbog svog zalaganja nedavno nagrađen papinskom audijencijom, za njegove pokušaje obrane Amoris Laetitia. Walford se doslovno pjeni hvalama novoga pape, ponavljajući za njega naziv “prorok” i to prorok milosrđa.
I dok Walford kao takav nije tu bitan, on je simbol za određenu vrstu sociopatske misli koja navire iz Rima, tražeći suprotstavljanje tradiciji i postavljajući hirove jednog pape iznad učenja svih njegovih prethodnika ili još važnije iznad učenja samog Boga.
Poslužit će svrsi ako kratko istražimo njegovu bizarnu analizu:
“Amoris Laetitia je očiti primjer ovoga. Oni koji se suprotstavljaju Svetom Ocu, čini se ne razmatraju ideju da je možda Isus zapravo želio zajednicu civilno ponovno vjenčanih koji ga jako vole, ali se ipak osjećaju zarobljeni okolnostima. Za njih, preljub je preljub, i nema veze bilo da je počinitelj čovjek koji samo želi zadovoljiti svoju požudu ili ako se radi o usamljenoj i izdanoj ženi koja je pronašla duboku ljubav sa čovjekom koji njenu djecu gleda kao svoju. Pelagijanci (Pelagijanizam- sama čovjekova volja ,a ne milost Božja, dovoljna je za čovjekovo spasenje i čovjek ne može tražiti opravdanje za svoje grijehe zbog slabosti svoje prirode), vide Isusa koji djeluje po strogo određenom algoritmu, koji ima fiksnu osudu za određeni grijeh: ali takav “Isus” ne bi bio potpuno čovjek. (…) Za Franju, proroka božanskog milosrđa, Isus ne gleda na prošlost ili samo sadašnji trenutak. Ne, njegov pravi interes je u budućim mogućnostima i njegova milost i strpljivost radi na taj način. Ali neki prigovaraju, kako može biti istinsko pokajanje ako seksualni odnosi i dalje traju? Naravno, ono što ovi ljudi doista trebaju uzeti u obzir je kako Isus važe ove grijehe sa značajnom količinom vrlina i ljubavi koja se očituje u drugim aspektima njihovih života?
Milosrđe pokriva brojne grijehe – kako je rekao sv. Petar – i osim ako je osoba u smrtnom grijehu, potpuno je moguće ići putem posvećenja unatoč iregularnoj situaciji.”
Iz ove izjave Walforda, koja je u cijelosti pogrešna, naslućuje se ideja da kompleksna situacija u životu oslobađa od obaveze ispravljanja teškog grijeha. Što je kompleksnija grješna situacija u kojoj žive ljudi to je veće opravdanje za teške grijehe i sve manja potreba za mijenjanjem svojega grješnog života! Svima je jasno da to nisu Isusove riječi koje glase: Idi i ne griješi više!
Možda je još posebnije to da se Walford uopće ne trudi objasniti zašto je u Franjinoj novoj Crkvi milosrđa moralno opravdano otpustiti Katoličkog mislioca Seiferta (prof. na Katoličkom sveučilištu koji je otpušten zbog kritiziranja Amoris Laetitia) samo što je postavio iskreno i s poštovanjem pitanje o papinom učenju. Napokon, ako su ljudi toliko glupi, da su u stanju znati da je grijeh preljuba teški grijeh i opet pristati na to, kako čovjek može biti kriv za uvredu postavljanja jednostavnog pitanja o tome? I obzirom na to, zašto ovaj prorok božanskog milosrđa u Rimu intervenira zbog Seiferta da mu se da otkaz? Ako rastavljeni i ponovno vjenčani mogu pristupiti Sakramentima, zar ne može prof. Seifert imati pravo na svoj posao?
Da li itko zna kako ovo milosrđe treba funkcionirati? Da li je ono selektivno ili je za svakoga?
Ako je ovo milosrđe za svakoga, onda zašto se ovaj “prorok milosrđa” nije udostojao osigurati audijenciju za ona četiri Kardinala koji nose nadu i strahove vjernika, dok traže teološku jasnoću i istinu nauke od Kristovog vikara na zemlji preko dubie? Zapravo, toliko dugo je ovaj “prorok božanskog milosrđa”, odbijao zahtjev Kardinala da su dvojica od njih doslovno umrli čekajući na sastanak s njim. Netko bi pomislio, kako nas Waford uvjerava, da će ovaj prorok milosrđa isti tren pokušati ispraviti nepravdu Očinske zanemarenosti svojih Kardinala kada je čuo za smrt prvog Kardinala dubie Joachim Meisnera u srpnju, te organizirati žurni sastanak na kojem bi ih razuvjerio o njihovoj zabrinutosti, barem prije smrti drugog Kardinala Carla Caffarre u rujnu.
Čudno, Njegova Milosrdnost, koja pronalazi vremena za blagoslov „braka“ Kolumbijskog predsjednika i njegove žene, a koji su oboje rastavljeni civilno iz prvog braka, nije pronašla vremena u godinu dana za sastanak sa kardinalima dubie.
Umjesto toga čitamo o nečemu što zvuči … drugačije od milosrđa. Osobni izvještaj od Talijanskog novinara Francesca Agnolija o tome kako je pokojni kardinal Carlo Caffarra ignoriran mjesecima od “pape koji nikad ne propušta telefonski poziv ili domjenke dobrodošlice sa svima ostalima. Citiramo:
“Jednog dana Caffarra mi se povjerio za vrijeme nedavno završene sinode o obitelji, videći kako se pokušava odbaciti Familiaris Consortio, Veritatis Splendor i Humane Vitae: Želio bih sjesti na vlak i pobjeći u Bolognu i napustiti sinodu. Pritisnuo sam ga pitajući ga, kako je moguće za Crkvu raspravljati o nečemu što nije za raspravu (nerazrješivost braka) i kako smo došli do točke da imamo kardinale i biskupe koji podržavaju gay brak. On je također bio zapanjen. Rekao je: “ne vidim rješenje krize ali ja sam u miru jer Krist neće napustiti Svoju Crkvu. “Ipak rekao nam je kako je za vrijeme sinode tražio hitan sastanak sa Benediktom XVI i mada mu je njegov tajnik rekao da to neće biti moguće uz njegovo inzistiranje, slijedećeg dana se susreo sa Benediktom XVI.”
Zamislite našu znatiželju, dragi čitatelji: Pitali smo ga što Benedikt kaže na smjer sinode i pojedinih kardinala naročito Kaspera. Dao nam je do znanja kako mu je sastanak sa Benediktom dao hrabrosti da nastavi u svojoj bitki protiv inovatora. Nakon dubie i svega što se nakon toga događalo rekao nam je kako se nastavio viđati sa Benediktom čak i nakon dubie. Barem je jedan od dva živuća čovjeka koje danas zovemo papa, pokazao pravo milosrđe prema ovom ostarjelom kardinalu prije njegove smrti i primio ga na razgovor.
Steve Skojec za One Peter Five