Svakome tko prati afere koje se zbivaju u Crkvi tijekom ovog pontifikata nije moguće ne primijetiti jednu od tema: Imenovanje novih biskupa i kardinala diljem svijeta koji su istog mišljenja kao i Franjo u namjeri da se nametne „popravak Crkve“ koji bi bio nepovratan. Tako je svaki novi biskup ili kardinal kojeg je on uzdigao za to da se odriješe u Ispovijedi i prime Svetu Pričest preljubnici u „drugom braku“, iako su Ivan Pavao II I Benedikt XVI inzistirali, zajedno sa svojim prethodnicima, da je pristup Sakramentima „intrizično nemoguć“ u njihovom stanju, bez odsustva istinskog pokajanja za grijeh preljuba i čina uzdržljivosti u budućnosti.
Također se čini da su novi „Franjini biskupi“ odabrani zbog njihovog favoriziranja nepovratnog „odobravanja“ ženskog „đakonata“. Tako je Hermann Glettler (na slici iznad), nedavno imenovani biskup Innsbrucka, izjavio da je on „definitivno za prihvaćanje žena u đakonat“ i da bi sada kada je papa imenovao komisiju za žene đakonice, Glettler bio vrlo sretan, „ ako to stupi na snagu u vrlo skorom vremenskom razdoblju i riješi se pozitivno“.
Prijevod: izuzimajući nepredviđene okolnosti, žene đakonice su van svake stvarnosti i Gletter to zna. Đakonat je zaređena svećenička služba, rang svećeništva, koji je kao i samo svećenstvo određen za muškarce. Dakle, kakvu vrstu ženskog „đakona“ Franjo može izmisliti? Možda bi to bila neka vrsta ženske „svećeničke služe“ koja uključuje odoru koju nosi kler i titulu đakona, ali bez ređenja kao takovog.
Sama zamisao da žene budu „đakonice“ bi implicirala i mogućnost žena „svećenica“ također. Upitan o ređenje žena „svećenica“, Gletter je rekao da to nije tako utopijski, te da su prvi koraci potrebni kao što su žene đakonice.
Naravno, Gletter odobrava Svetu Pričest preljubnicima. Kada ga se upitalo je li istu temu podupirao i prije svog imenovanja, biskup je odgovorio potvrdno te rekao da je davanje Pričest onima čiji brak nije uspio i sad žive u novoj vezi ono što ima jako mnogo smisla na temelju Evanđelja. No također je razborito popratiti one koji dođu do zaključka da oni neće primiti Pričest. To je stvar „praćenja, prepoznavanja, a onda otvorenog življenja, kad netko kaže da će namjerno ići na Pričest ili će je namjerno izbjeći, a temelji se na specifičnim unutarnjim motivima.“
Dakle, nevjerojatno, ovo je očito ono što bi cijela hijerarhija tvrdila kad bi svi njeni članovi bili postavljeni od strane Franje: Žene đakoni? Nema problema. Žene svećenici? Sve u pravo vrijeme. Sveta Pričest za preljubnike? Što god oluče preljubnici na temelju svojih „unutarnjih motiva“.
Ono čemu sada svjedočimo je pokušaj transformacije Katoličke Crkve – kad bi to bilo moguće – u nešto slično Anglikanskoj Crkvi. Drugim riječima, posljednja faza Crkvene krize poput ni jedne druge koja se do sada mogla vidjeti u Crkvi. No upravo je točno da će u vremenima poput ovih, kada se sve čini izgubljenim, Providnost uspješno započeti „sretan početak konačne obnove“, kako je obećala naša Gospa.
http://www.fatimaperspectives.com/fe/perspective1093.asp
Komentar: Znamo da su Bergoglijevi apetiti puno veći i da se neće zadovoljiti transformacijom Katoličke Crkve u neku vrstu protestantske crkve. Knjiga Istine, u čiju istinitost što vrijeme više ide razboriti ljudi imaju sve manje razloga da sumnjaju, kaže da je njegov konačni cilj Jedna Svjetska Religija.