U okruženju tišine i zakona šutnje koji vlada u Crkvi, glas Nadbiskupa Viganoa još jednom je odjeknuo.
Spominjući svoju braću biskupe i svećenike Nadbiskup je napisao:
“Vi također imate izbor. Možete odlučiti povući se iz bitke, poduprijeti urotu tišine i zatvoriti svoje oči za širenje korupcije. Možete se opravdavati i kompromitirati u nadi kako dan obračuna neće doći. Možete se tješiti lažima i obmanama da će biti lakše reći istinu sutra.
Ili, možete odlučiti reći istinu i povjerovati onome koji nam je rekao: Istina će vas osloboditi. Ne kažem da će biti lako, ali vas podsjećam – kad budete na samrti, prije posljednjeg suda – da ne zažalite koju ste odluku donijeli.”
Danas nitko ne govori o konačnoj sudbini čovjeka, koju su prije nazivali “Četiri posljednje stvari”: smrt, sud, pakao i raj. Čovjek je izgubio pojam o svom vlastitom identitetu, o svrhi njegovog postojanja. Pa ipak niti jedan razuman čovjek ne može ignorirati, kako zemaljski život nije sve što postoji. Čovjek nije samo nakupina stanica, on ima dušu i tijelo. Danas, čak i unutar Crkve, mnogi biskupi i svećenici žive uronjeni u praktični ateizam, kao da nema budućeg života. Ali niti oni ne mogu zaboraviti kako nas sve čeka posljednji sud.
Prvi sud je onaj u trenutku smrti. U djeliću sekunde, zraka svjetla prodire u dubinu duše, otkrivajući sve što ona je i određujući zauvijek njenu sretnu ili nesretnu sudbinu. Čitav naš život proletjet će ispred naših očiju. Od prvog trenutka kada nas je Bog stvorio pa sve do posljednjeg.
Dao nam je život u beskonačnoj ljubavi, nudeći nam iz dana u dan obilje milosti kako bi smo se spasili. Na ovom sudu, jasno ćemo vidjeti što se tražilo od nas kroz naša zvanja – majke, oca, svećenika. Prosvijetljena Božanskim svjetlom, duša sama izriče svoj konačni sud, koji se poistovjećuje sa Božjim sudom. Presuda će biti ili vječni život ili vječna kazna. Tada neće biti mogućnosti žalbe višem sudu, jer Isus je konačni, Vrhovni Sudac.
Na posljednjem sudu dobri će se odvojiti od zlih, zatim će otići u Nebo sa Kristom, u Kraljevstvo koje im je pripremio Vječni Otac još od postanka svijeta. Zli će biti prokleti i bačeni u vječnu vatru, koju im je pripremio đavao i drugi pobunjeni anđeli.
Svaki od nas biti će suđen prema talentima koje je dobio, prema ulozi koju nam je Bog namijenio u društvu u kojem živimo.
Najoštrije biti će suđeni pastiri Crkve koji su izdali svoje stado, ali ne samo oni, nego i oni koji nisu ništa učinili kako bi ga zaštitili.
Riječi hrabrog pastira Nadbiskupa Vigana, javni su prijekor pastira koji šute kada trebaju govoriti.
Vrijeme u kojem živimo zahtijeva budnost. Ovo je povijesno vrijeme da se učvrstimo u Bogu. I kao što je Isus rekao – Ne znate ni dana ni časa.
https://rorate-caeli.blogspot.com/2018/10/de-mattei-monsignor-vigano-and-hour-of.html