Matteo Salvini, ministar vanjskih poslova, potpredsjednik vlade i de facto jak čovjek talijanske vlade, doživio je snažan porast potpore na Europskim izborima.
To je relevantno ne samo za očite političke implikacije koje se tiču projekta nazvanog “Europska unija”, nego i zato što daje vrlo jasnu ideju o moći koju lažni prorok ima u Italiji, a to je: vrlo malo.
Pozadina: tijekom izborne kampanje, Salvini je naglasio kršćansku i katoličku kulturu zemlje protiv opasnosti koju svi znate. Vidjeli smo ga kako nosi krunicu. Čak je i zemlju povjerio Blaženoj Djevici.
Ne posve nepredvidivo, bio je divljački napadnut od Franjinih plaćenika.
Obrana katoličanstva sada se vidi kao nekatolička. Nema sumnje na zemlji – a nitko u Italiji nije sumnjao – da je lažni prorok otvoreno protiv Salvinija i jest.
U zemlji s puno katolika, pomislili biste da će Salvini biti kažnjen na glasovanju.
Ipak, dobri talijanski ljudi su, kolektivno govoreći, rekli Franji što misle o njemu i njegovoj jedno-svjetskoj karikaturi vjere, odlučujući da podrže i učvrste istog čovjeka kojeg je Vatikan tako snažno napao.
A ako čitate talijanske novine (i znate nešto o talijanskoj politici), znate da to nije samo stvar o EU: od tog dana, ravnoteža snaga unutar Vlade očito se promijenila, a Salvini je još više njezin numero uno.
Tako komentira na primjer profesor De Mattei, da je tema imigracije bila lajtmotiv cijelog pontifikata i postala je sve dominantnija ne slučajno uoči predizborne kampanje. Trebao je šutjeti – kaže profesor povjesničar.
Tema krunice je također važna. Lažni prorok nije osobno intervenirao, ali su svi njegovi suradnici osudili Salvinijeve geste.
Čovjek katolik sa ulice pita se: zašto su skandalizirani kad Salvini ljubi krunicu, a ne kad papa ljubi noge južnosudanskih komunističkih vođa?
Za povjesničara, “politički vođa prepoznaje primat religije i morala nad politikom, dok izgleda da Franjo predaje vjerski autoritet političkoj vlasti.“
Pobjednici su upravo oni koji su istaknuli korijene i kršćanski identitet u Europi: Salvini i Orban.
Lažnom proroku ni ovaj poraz nije bio dosta, pa je dan nakon izbora osudio protuimigrante za čak rasizam.
A neki europski biskupi kažu da u Europi nema više kršćanstva ni pravih katolika, jer ne žele primiti još više muslimana.
Ti biskupi valjda razumiju što su s time rekli.
Oni su učenici lažnog proroka koji šire lažno evanđelje, kojemu su u središtu „siromašni“, „obespravljeni“ i „potlačeni“ imigranti, a ne Isus Krist.